Poznati psihijatar Veljko Đorđević u Ljubuškom predstavio svoj novi roman “Svitanja”

roman Svitanja“ u kojem se bavi jednom zanimljivom temom; „što kad od psihijatrijske dijagnoze oboli psihijatar“.

Roman je to koji ima elemente sci-fija, ali i određenu autobiografsku notu, a koji se ponajprije bavi kompleksnim temama kao što su samoća, otuđenje, stvari koje nisu uvijek naš izbor nego nam se nameću kroz način života koji danas živimo.

Đorđevićev najnoviji roman izazvao je velik interes u Ljubuškom, dvorana hotela Bigeste bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, morale su se unositi dodatne stolice kako bi svi mogli pratiti promociju, a to je autora poprilično ganulo, o djelu su biranim riječima govorili njegovi kolege dr. Ivan Landeka, prof. dr. Marijana Braš te prof. dr. Dragan Babić.

Kako je istaknuo dr. Ivan Landeka, radnja romana je smještena u 2041. godinu.

„Autor govori o liječniku psihijatru koji je u dobi od 90 godina zbog demencije smješten u najbolji dom u svom gradu, ima najbolji pogled na Zagreb kroz veliku staklenu stijenku… Uz medicinsko osoblje koje brine o glavnom liku, uz njega je i medicinska sestra, robot, koja ima odgovore na sva moguća pitanja, koja ima programirana pitanja koja svakodnevno upita, ima pohranjeno sve ono što je glavni lik napisao, ali nema ono što je potrebno čovjeku, a to je; nema emocije, nema osjećaje. Koliko god imali godina, potrebna nam je blizina druge osobe, potrebni su nam osjećaji, potrebna nam je blizina kad nam je teško“, prepričao je Landeka jedan od motiva kojima je bavi ova knjiga.

Svoje viđenje romana iznijela je i dr. Marijana Braš koja je istaknula kako je ovo knjiga o životu.

„To je knjiga o ljubavi, knjiga o potrebitima, o pomaganju“, rekla je Braš koja je dodala kako je promocija u Ljubuškom bila pravo bogatstvo.

Prof. Đorđević je ranije objasnio kako se na pisanje ovog romana odlučio razmišljajući o tome kako bi pred kraj karijere trebao nešto progovoriti o stigmama.

„Kad psihijatri nekom postave dijagnozu, imam osjećaj kao da ih i danas time na neki način obilježavamo, jer ju nose gotovo cijelog života. Kod nas u psihijatriji jednom postavljena dijagnoza ostaje godinama kao dominantno obilježje osobe. A što se događa kad od psihijatrijske dijagnoze oboli psihijatar? Zato sam u romanu namjerno zamislio psihijatra kojemu su postavili dijagnozu neke vrste demencije i smjestili ga u dom, i upravo iz te perspektive kreće priča“, opisao je ranije Đorđević lajtmotiv ovog romana.

Zanimljiv govor na današnjoj promociji održao je i Dragan Paradžik koji se, nakon četiri godine boravka u Hospiciju u kojeg je ušao sa dijagnozom neizlječive bolesti, uspio oporaviti te započeti novi život. Njegov govor pobrao je veliki pljesak u dvorani.

 „Citirati ću prof. Đorđevića, još nije doživio takvu promociju kao ovu u Ljubuškom. Uspjeli smo mu izmamiti suze na početku promocije. Ovo je bilo pravo bogatstvo, bilo je glazbe, izvrsne izvedbe prigodnih pjesama od strane profesora iz Glazbene škole Ljubuški, sjajni govori predstavljača, pa i prekrasan govor gospodina Dragana Paradžika koji je i sam bio korisnik hospicija“, sumirala je ukratko današnju promociju Marijana Braš.

Na kraju promocije prof. dr. Đorđević je Domu zdravlja Ljubuški poklonio grafičku mapu “Bol”, koju je uredio grafičar i slikar Robert Šimrak. Ova grafička mapa je izrađena u suradnji s Likovnom akademijom iz Zagreba, a sadrži 12 autentičnih priča pacijenata i liječnika koji su imali emocionalne ili obiteljske boli, a te priče su povezane s grafičkim listovima o boli dvanaestero poznatih hrvatskih umjetnika. Ta je mapa obišla svijet, preko važnih svjetskih kongresa i institucija, a od danas jedan primjerak posjeduje i Dom zdravlja Ljubuški.