Memento uoči Bleiburga – jezovit popis jama s ubijenim Hrvatima od Slovenije do Dubrovnika

Srećko Božičević navodi 39 jama stratišta u koje se spustio sve od Slovenije pa do Dubrovnika

Na šibenskome otoku Žirju uzdiže se brežuljak Gradina, na kojemu je istoimena jama. Partizani su je koristili za bacanje svojih žrtava a kako bi se taj gnjusni zločin sakrio što bolje od javnosti. Kako je otok Žirje dosta udaljen od Šibenika, tu su se zločini mogli nezamijećeno prikriti. Prve žrtve partizani su počeli bacati u tu duboku jamu 1943. godine, piše komunistickizlocini.net.

Među prvim žrtvama bila je skupina djevojaka iz Šibenika koje su partizani otpremili na otok Žirje, tamo su ih strijeljali te bacili u jamu na Gradini.

U drugoj polovici travnja te na početku svibnja 1945., zaposjela je Titova vojska Istru i Trst. Uhićene Talijane i Hrvate iz Istre i Trsta, barem jedan dio njih, vodili su na otok Žirje. Pridružili su im i dio ljudi iz Pule, Rijeke i Zadra. Osoba koja ih je upućivala na taj otok šibenskoga arhipelaga, očigledno je poznavala jamu na Gradini. Bez sumnje je nosila i visok vojni čin. Čini se vrlo vjerojatnim, kako je ta osoba sudjelovala u prilici prvih ubijanja nad jamom na Gradini u jesen 1943.

A poslije godinu i pol jama se nastavila puniti novim žrtvama. Njima su pridodali i stanovit broj zarobljenih vojnika NDH, što su se predali u Vinodolu.

Bilo im je rečeno, da ih šalju u sabirne logore za ratne zarobljenike. S kopna su prevezeni na Žirje. Ubijani su nad jamom, ali su i neki živi bacani u nju. Tako su se dvojica noću izvukla iz te grobnice, bili su tek natučeni od padanja. Jama je na Gradini dosta duboka. Sloj kostiju u njoj penje se do 7-8 metara. Na osnovu toga može se približno odrediti broj ubijenih. Oko jame je ostala prolivena krv mnoštva žrtava. Na nju su dolazila ovce i lizale ju, jer ih je privlačila njezina slanoća. Ljudska krv služila je životinjama za hranu.

Jama Gradina je u južnoj Hrvatskoj među jamama koje su progutale najviše žrtava. Sjeverna Hrvatska ima svoju Jazovku, južna svoju Gradinu, a Hercegovina Brišinu.

Srećko Božičević – istražitelj jama i stratišta nevinog hrvatskog puka

Vrijedan materijal o jami Gradina na Žirju je knjiga ‘Jame (kao) grobnice’ Srećka Božićevića, izdana davne 1991. godine. Ovo djelo viktimološkog karaktera speleologa i geologa koji je desetljećima istražujući krš i krške jame u njima pronalazio svjedočanstva pogibija stotina ljudi, pojavilo se nekako uz ”otkriće” strašne jame Jazovke na Žumberku (koja je bila poznata u zagrebačkom širem kraju, ali se o njoj pod prijetnjom zatvorom nije smjelo govoriti u Jugoslaviji, op.).

Ova knjiga govori o jedinstvenim pojavama stratišta. O mjestima gdje i danas leže kosti ubijenih. Dolje pod zemljom, u jamama, leže kosti. Posve nesporno trunu u tmini.

Srećko Božičević navodi 39 jama stratišta u koje se spustio sve od Slovenije pa do Dubrovnika:

Fojba Bazovica,

Jame Kočevski Rog,

Jama kod sv. Ivana od Šterne,

Jama kod Kostrene,

Jama kod Crikvenice,

Jama Brestovica otok Krk,

Tri jame pod Klekom,

Jama u Krpelu,

Jama Balinka,

Ilijičina jama,

Jama Bezdanjača – Vratinovac,

Jame na Prijeboju,

Jazovka,

Jama pećina Kosinj,

Jama kod sv. Ane,

Šaranova jama,

Jama pod Sladovačom,

Jama Golubinka,

Tučić ponor,

Jame kod Oklaja,

Jama Golubinka,

Jama Mratovo,

Jame u Grebaštici,

Jama Bikarica,

Kevina Jama,

Jama na Kamešnici,

Jama u Podima,

Jama Golubinka (II),

Jama Bezdanka,

Jama Gradina otok Žirje,

Jama na otoku Šolti,

Jama na otoku Braču,

Jama na otoku Korčuli,

Jama u Vidonji,

Šurmanačka jama,

Jama-smetlište,

Jama na Bivoljem brdu,

Jama u Kozicama,

Jama kod Čapljine,

Jama na otoku Daksa kod Dubrovnika,

Jama na krču.