Papin Urbi et Orbi na Uskrs

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs!

Danas u cijelome svijetu iznova odjekuje navještaj Crkve: „Isus Krist je uskrsnuo!“ – „Doista je uskrsnuo!“.

Kao novi plamen ova Radosna vijest zapalila se u noći: noć jednoga svijeta već zahvaćenog epohalnim izazovima i sada pritješnjenog pandemijom koja na tešku kušnju stavlja našu veliku ljudsku obitelj. U ovoj noći iznova je odjeknuo glas Crkve: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“ (Uskrsna posljednica).

To je drugačija „zaraza“ koja se prenosi od srca k srcu – jer svako ljudsko srce iščekuje ovu Radosnu vijest. To je zaraza nade: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“ Ne radi se o magičnoj formuli, koja bi učinila da problemi iščeznu. Ne, Kristovo uskrsnuće to nije. Naprotiv, ono je pobjeda ljubavi nad korijenom zla, pobjeda koja ne „preskače“ patnju i smrt, nego kroz nju prolazi otvarajući put u bezdanu, pretvarajući zlo u dobro: posebni znak Božje moći.

Uskrsli je Raspeti, ne netko drugi. Na svome proslavljenome tijelu nosi neizbrisive rane: rane koje su postale pukotine nade. Njemu upućujemo naš pogled kako bi zacijelio rane ojađenog čovječanstva.

Moja misao danas ide osobito onima koji su izravno bili pogođeni koronavirusom: bolesnicima, onima koji su umrli i obiteljima koje plaču zbog gubitka njihovih dragih, kojima katkad nisu uspjeli iskazati ni posljednji pozdrav. Neka Gospodin života primi k sebi u svoje kraljevstvo pokojne i daruje utjehu i nadu onima koji su još uvijek u kušnji, osobito starima i samcima. Neka ne uskrati svoje utjehe i neophodne pomoći onima koji se nalaze u uvjetima posebne ranjivosti, kao što su djelatnici u domovima za starije, ili onima koji žive u vojarnama ili zatvorima. Za mnoge, ovo je Uskrs samoće življene između žalovanja i mnogih teškoća koje pandemija uzrokuje, od fizičkih patnji do ekonomskih problema.

Ova bolest nije nam uskratila samo osjećaje, već također i mogućnost osobnog crpljenja utjehe koja izvire iz sakramenata, osobito iz sakramenta euharistije i pomirenja. U mnogim zemljama nije im bilo moguće pristupiti, ali Gospodin nas nije ostavio same! Ostajući ujedinjeni u molitvi, sigurni smo da je On stavio na nas ruku svoju (usp. Ps 138,5), ponavljajući snažno: ne boj se, „uskrsnuo sam i uvijek sam s tobom“ (usp. Rimski misal)!

Isus, naša Pasha, neka podari snagu i nadu liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima, koji posvuda nude svoje svjedočanstvo brige i ljubavi prema bližnjemu do iznemoglosti i često žrtvujući vlastito zdravlje. Njima, kao također i onima koji ustrajno rade da bi jamčili temeljne nužne usluge za društveni suživot, snagama reda i vojsci koji su u mnogim zemljama doprinijeli otklanjanju poteškoća i patnje naroda, upućene su naše srdačne misli sa zahvalnošću.

Ovih tjedana, život milijuna osoba naglo je promijenjen. Ostati u kući za mnoge je bila prigoda za razmišljanje, za zaustavljanje mahnitog ritma života, za biti sa svojim dragima i uživati u njihovom društvu. Međutim za mnoge je također vrijeme brige za budućnost koja je pokazuje neizvjesnom, za rizik od gubitka posla i za druge posljedice koje aktualna kriza nosi sa sobom. Ohrabrujem one koji imaju političku odgovornost da se aktivno zauzmu u korist zajedničkoga dobra građana, osiguravajući sredstva i instrumente nužne za omogućavanje svima da vode dostojanstven život i promicanje, kad se stvore uvjeti, ponovnog vraćanja uobičajenih svakodnevnih aktivnosti.

Ovo nije vrijeme ravnodušnosti, jer cijeli svijet pati i mora se u suočavanju s pandemijom iznova naći ujedinjen . Uskrsli Isus neka daruje nadu svim siromašnim, onima koji žive na periferijama, izbjeglicama i beskućnicima. Neka ne budu ostavljeni sami ova najslabija braća i sestre, koji nastanjuju gradove i periferije svih dijelova svijeta. Ne uskraćujmo im najnužnija dobra, koja je sada još teže pronaći kada su zatvorene mnoge aktivnosti, kao također lijekovi i, osobito, mogućnost adekvatne zdravstvene zaštite. S obzirom na okolnosti, neka se također ublaže međunarodne sankcije koje zamrzavaju mogućnost zemalja koje su im podvrgnute da pruže odgovarajuću podršku svojim građanima i da se sve zemlje dovedu u situaciju, osobito najsiromašnije, sposobnosti suočavanja s najvećim potrebama ovoga trenutka, smanjujući, ako ne čak i opraštajući dug koji opterećuju njihove proračune.

Ovo nije vrijeme egoizama jer svima nam je zajednički izazov s kojim se suočavamo i ne čini razliku među osobama. Među mnogim područjima svijeta pogođenim koronavirusom, posebnu misao upućujem Europi. Nakon Drugoga svjetskog rata, ovaj ljubljeni kontinent se mogao ponovno ustati zahvaljujući konkretnom duhu solidarnosti koji mu je dopustio nadići suparništva iz prošlosti. Stoga je više nego ikada hitno, osobito u sadašnjim okolnostima, da ta suparništva iznova ne ojačaju, već da se svi prepoznaju dijelom jedine jedinstvene obitelji i da se međusobno potpomognu. Danas Europska Unija pred sobom ima epohalni izazov od kojega će ovisiti ne samo njezina budućnost, nego budućnost cijeloga svijeta. Neka se ne propusti prilika pružiti krajnji dokaz solidarnosti, pribjegavajući također inovativnim rješenjima. Alternativa je samo egoizam partikularnih interesa i napast povratka u prošlost, s rizikom stavljanja na tešku kušnju miran suživot i razvoj idućih generacija.

Ovo nije vrijeme podjela. Krist naš mir neka prosvijetli one koji imaju odgovornost u sukobima da imaju hrabrost pristupiti pozivu za globalni i neposredni prekid sukoba u svim kutovima svijeta. Ovo nije vrijeme u kojem nastaviti proizvoditi oružje i trgovati oružjem (prodavati oružje), trošeći znatna sredstva koja bi trebala biti korištena za liječenje osoba i spašavanje života. Neka bude pak vrijeme u kojem će se napokon zaustaviti dugi rat koji je okrvavio Siriju, sukobe u Jemenu i napetosti u Iraku, kao i u Libanonu. Neka ovo bude vrijeme u kojem će Izraelci i Palestinci ponovno započeti dijalog, kako bi našli stabilno i trajno rješenje koje će dopustiti oboma život u miru. Da prestanu patnje naroda koji žive u istočnim dijelovima Ukrajine. Neka se zaustave teroristički napadi izvršeni protiv mnogih nevinih osoba u raznim afričkim zemljama.

Ovo nije vrijeme zaborava. Kriza s kojom se suočavamo neka nam ne smetne s uma mnoge druge krize koje nose sa sobom patnje mnogih osoba. Neka se Gospodin života pokaže bliskim narodima Azije i Afrike koji prolaze teške humanitarne krize, poput područja Cabo Delgado na sjeveru Mozambika. Zagrij srce mnogim izbjeglim i raseljenim osobama zbog rata, suše i gladi. Daruj zaštitu mnogim migrantima i izbjeglicama, od kojih su mnoga djeca koja žive u nepodnošljivim uvjetima, osobito u Libiji i na granici između Grčke i Turske. I ne želim zaboraviti otok Lezbos. Dopusti da u Venezueli dođe do konkretnih i neposrednih rješenja, usmjerenih na dopuštanje međunarodne pomoći narodu koji pati zbog teške političke, socio-ekonomske i zdravstvene situacije.

Draga braćo i sestre,

Ravnodušnost, egoizam, podjela, zaborav doista nisu riječi koje hoćemo slušati u ovo vrijeme. Želimo ih protjerati iz svakog vremena! Čini se da one prevladavaju kad u nama pobjeđuje strah i smrt, to jest kad ne ostavljamo Gospodinu Isusu da pobjedi u našem srcu i u našem životu. On, koji je već pobijedio smrt otvorivši nam put vječnoga spasenja neka rasprši tamu našega siromašnoga čovječanstva i uvede nas u svoj slavni dan koji ne poznaje zalaska.

S ovim promišljanjima želim svima sretan Uskrs!