Hrvatsko samoubojstvo iz vlastite zasjede!

Jedino voljom hrvatskog naroda, voljom demokršćanskog biračkog tijela, ne izlaskom na birališta u drugom krugu predsjedničkih izbora ili protestnim glasovanjem razočaranih birača za Zorana Milanovića, ostvarit će se pakleni plan mentalno komunističke ljevice, plan kako ponovo zacrveniti Hrvatsku na dugi rok.

A plan je bio jednostavan, za sada učinkovit i jedini moguć. Razbijanjem desnog biračkog tijela, bratoubilačkim ratom u HDZ-u, stvorene se realne pretpostavke da Zoran Milanović koji je 6 puta zaredom izgubio sve izbore na koje je izišao postane neprikosnoveni vladar Pantovčaka. Nevjerojatan apsurd!?

Plan mentalno komunističke ljevice koja je uvijek imala nezajažljive vlastodržačke apetite ne staje samo na osvajanju Pantovčaka! Oni znaju da će pobjedom Milanovića vrlo lako osvojiti i Banske dvore. Pobjeda Milanovića i poraz Kolinde Grabar Kitarović, značit će težak poraz HDZ-a na nadolazećim parlamentarnim izborima.

HDZ će pasti na najniže grane u povijesti, daleko niže nego nakon Sanaderovog sloma i ponovo će biti potrebna silna energija i vrijeme da neko novo vodstvo HDZ-a nakon odlaska Plenkovića vrati izgubljeno povjerenje. Moguća pobjeda Milanovića na ovim predsjedničkim izborima poništit će sve njegove poraze, ali će poništiti i sve pobjede HDZ-a koje je ostvario Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a i domoljubne koalicije, potpuno će obezvrijediti i posljednju pobjedu Andreja Plenkovića u direktnom srazu sa Zoranom Milanovićem.

Gubitnik i gubitnici preko noći će postati oholi pobjednici, a pobjednici će okusiti gorčinu najvećeg poraza Tuđmanove stranke u povijesti mlade nam države Hrvatske. Zbog toga je, da bi se izbjegao sramotni debakl nužno novo jedinstvo i domoljubno zajedništvo unutar HDZ-a, nužno je u igru vratiti i aktivirati one politike koje su pobjeđivale Zorana Milanovića bez obzira na međusobne animozitete, bez obzira bio to Tomislav Karamarko kao pobjednik ili Andrej Plenković kao zadnji pobjednik.

U ovoj tužnoj hrvatskoj priči u kojoj sudjeluju ostrašćeni smušenjaci, plaćenici, trolovi, hejteri, u kojoj mržnja dominira nad ljubavlju, u kojoj je Domovina postala moneta za potkusurivanje, najteža je prošla ona koja je zapravo najmanje kriva. Kolinda Grabar Kitarović, hrvatska predsjednica, postala je kolateralna žrtva svih unutarstranačkih, međustranačkih i ideoloških obračuna.

Postala je krivac za unutarstranačke ratove, postala je krivac za krive procjene vladajućih, postala je krivac za ideološke sukobe koje nije kreirala ni započela, postala je krivac za neprincipijelne koalicije koje nije ni poticala niti na njih utjecala. Postala je dežurni krivac bez ijednog dokaza da je za bilo što kriva!? Jer kakve veze ona ima s frakcijskim ratovima unutar HDZ-a?

Neka se oni mačo muškarci koji su započeli te ratove muški pogledaju oči u oči sa svojim oponentima i neka se ne obračunavaju preko leđa žene, majke i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je do jučer bila njihova domoljubna ikona i idealna kandidatkinja za pobjedu protiv Josipovića, a danas im služi kao lutka na koncu za rušenje Andreja Plenkovića! Svoj sukob imaju pravo riješiti na jedini legitiman način, a to su unutarstranački izbori!

Jer jedino ako se sruši Kolindu Grabar Kitarović moguće je da Zoran Milanović na svoju glavu stavi lovorike kao novi hrvatski ludi Neron koji će kroz pakao koji nam je obećao još jednom potpaliti, a konačno i spaliti Hrvatsku. Za rušenje Kolinde Grabar Kitarović korištena su sva sredstva, urotili su se i lijevi i desni, a bratske su postale ultra desne i ultra lijeve televizije. Ostanak Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku značio bi konačan slom opake mentalno komunističke urote u koju su uloženi silni milijuni eura i silni sati intelektualnog rada na slamanju konzervativne revolucije koja prijeti stvaranju novog antifašističkog Titovog pokreta.

Može li se uopće ova pokrenuta spirala mržnje i bratoubilačkog rata na desnom političkom spektru zaustaviti, primiriti i kanalizirati u potpuno suprotnom smjeru za ovih desetak dana koliko nam je ostalo do drugog kruga predsjedničkih izbora? Može li se mržnja pretvoriti u međusobnu ljubav, pa onda i u ljubav zajedništva prema vlastitoj Domovini?

Može li ljepota i blagost Božića i svjetlo nade kroz rođenje Malenog u nama smiriti zle duhove i prosvijetliti nam pamet koja bi nam trebala kazati da se nemamo pravo igrati prijestolja, da se nemamo pravo igrati politikanstva i stavljati na kocku krv na kojoj je stvorena naša draga Hrvatska? Jer, „grobovi nam nikad oprostiti neće“, ako u ovoj suludoj samoubilačkoj igri dozvolimo da nam Hrvatsku otmu oni koji Hrvatsku kao slobodnu i nezavisnu državu, nezavisnu poglavito od bilo kakve stare ili nove Jugoslavije, nisu nikada ni željeli ni sanjali.