Zbog vatrenih naši mladi opet imaju nacionalni ponos, ideale, ciljeve i putokaz da je sve moguće

Ponosni na vas, dečki, za nas ste pobjednici! Čudesni, karakterni, veličanstveni, ponosni, to ste vi, naši vatreni…Teško je i pobrojiti sve epitete koji su nam dolazili na pamet kada smo protekli tjedan gledali kako Dalić, Modrić, Kovačić, Perišić i društvo još jednom dovode cijelu Hrvatsku u delirij. Možda ni sami nismo do kraja svjesni koliko je čudesno ovo što vatreni rade posljednjih pet godina jer od 2018. godine osvojili su i treću medalju na velikim natjecanjima – dvije na Svjetskim prvenstvima te sada dodali i jednu u Ligi nacija. Za usporedbu, u istom razdoblju više medalja od nas osvojila je samo jedna nogometna sila – Španjolska (4).

Vatreni su nam ovaj tjedan u Nizozemskoj opet pokazali kako se bori za domovinu te s koliko se strasti i ponosa nosi kockasti dres. Najljepšom sportskom igrom na svijetu vatreni su nam zapravo pokazali i putokaz za život: vjeruj u sebe, budi pun samopouzdanja, ako i padneš, digni se, te ćeš na kraju sigurno uspjeti.

Predivno je ovih dana bilo gledati 25.000 ljudi kako u stranoj zemlji navija za Hrvatsku, u nikad čudesnijem ozračju na finalu Lige nacija, ali predivno je bilo i gledati kako su u srijedu i nedjelju hrvatske ulice opet bile prepune ljudi koji su nosili “kockaste” dresove.

Ovih dana na hrvatskim se ulicama, na poslu i u kafićima opet najviše govorilo o Daliću, Luki, Liviju, Perišiću, Petku, Kovi, Brozu, Pašaliću… Vatreni su opet ujedinili hrvatski narod, kad već to godinama ne uspijevaju političari. A možda je i najveća vrijednost svih tih medalja vatrenih to što su zbog njihovih uspjeha i mladi ljudi počeli živjeti uz domovinu. Zbog čudesnih ostvarenja Dalićevih junaka naši mladi opet imaju nacionalni ponos, ideal i cilj. Ali i putokaz da ništa nije nemoguće. Zbog vatrenih je posljednjih dana Hrvatska opet bila zemlja sretnih ljudi, i zato se svi mi moramo, baš poput Dalićevih junaka, boriti i vjerovati da naša država tako može funkcionirati uvijek, da može biti mjesto zadovoljnih ljudi.

Hrvatska je od svog prvog nastupa na SP-u, 1998. u Francuskoj, pa do danas treća najuspješnija nogometna sila na svijetu. U tom razdoblju Francuska i Njemačka imaju po četiri svjetske medalje, a Hrvatska tri! Među 211 zemalja mi smo na trećem mjestu! Jedna mala, ali ponosna zemlja Hrvatska! A sada smo tim svjetskim medaljama pridodali još i ovu u Ligi nacija.

Strani mediji ovih dana pokušavaju otkriti tajnu hrvatskog nogometnog uspjeha, nije ima jasno kako zemlja s manje od 4 milijuna ljudi može tako dominirati u nogometu. Njemački mediji dobro su detektirali dio naše tajne, napisavši: “Kad hrvatski nogometaši obuku svoj nacionalni dres, njih primi duh ratnika iz Domovinskog rata. Tko tako shvati svetu obvezu, igra do kraja bez milosti. Njihovim je igračima reprezentacija svetinja. I zato je protiv Hrvata toliko teško igrati.”

A možda najtočniji razlog našeg uspjeha prije tri dana otkrio im je Dominik Livaković.

– Imamo karakter, pobijedili smo u većini utakmica koje su otišle u produžetke. A glavni recept našeg uspjeha je veliko zajedništvo, ponašamo se kao prava grupa, poput obitelji smo, podupiremo se međusobno i jačamo svaki put kad igramo za Hrvatsku.

A ono što je najbolje, ovo nije kraj jedne velike, najveće generacije hrvatskog sporta. Novu priliku za medalju naši nogometaši imat će već idućeg ljeta, na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje će na svakoj utakmici imati podršku kao da igraju kod kuće.