General Šiljeg: Odlučnost i volja Ukrajinaca za borbu poveznica je s našim Domovinskim ratom

On ocjenjuje kako postoji sličnost, ali i velike razlike.

- Što god tko mislio, Ukrajina je napadnuta. Ukrajina se brani. Rat je najveće zlo. No, postoje situacije koje su neizbježne kao i naš Domovinski rat. Moje želje su uz Ukrajince i njihovu bitku za opstanak iako mi je žao i ruskog naroda koji se nikada neće osloboditi ove stigme, i majki koje nikada više neće vidjeti svoje sinove koje je režim poslao u Ukrajinu da ratuju. Većina njih ne zna ni zašto niti za koga, kazao je Šiljeg za Dnevni list, a na kraju intervjua kazavši kako se nada da će kod moćnika prevladati razum te poručujući “Slava Ukrajini”.

Postoje li dodirne točke Domovinskog rata i rata u Ukrajini i koje su?

– Napad na Ukrajinu ima nekih sličnosti s hrvatskim Domovinskim ratom kao što su borbe u urbanim središtima, Kijev, Harkiv primjerice s Vukovarom. Agresija s teritorija dvije države u ovom slučaju Bjelorusija, u našem Bosna i Hercegovina, korištenje s ruske strane strane konvencionalnog oružja koje god ima, a s ukrajinske i priručnih improviziranih sredstava i to vrlo uspješno. Međutim i velike su razlike posebno na međunarodnoj političkoj i diplomatskoj sceni. Ukrajina ima potporu cijelog slobodnog svijeta, političku, diplomatsku, moralnu, materijalnu i financijsku. Dok je Hrvatska bila pod embargom svijeta i kada smo se snalazili kako smo znali i umijeli, u uvjetima dok je James Baker savjetovao Miloševića da ‘završi posao za nekoliko dana bez puno buke i krvi’, hrvatski narod nije se složio s tim nego se plebiscitarno opredijelio za obranu i svoj put s državnikom na čelu koji je znao što hoće i kako doći do cilja. Rezultati su poznati.

Hrvatska i BiH bile su pod embargom na uvoz naoružanja tijekom Domovinskog rata, a preživjele su agresiju JNA, daleko moćnije i opremljenije vojne sile. Što je prevagnulo da takva vojna sila doživi poraz i može li se i tu naći poveznica s ratom u Ukrajini?

– Ima puno čimbenika za prevagu. JNA je imala velike arsenale oružja, međutim ostala je bez države. Vojska bez države je raspad sustava. Također, bila je 90% ročna vojska koju su po sili zakona mladići služili vojsku, a ne po opredijeljenju. Sve postrojbe do ’91. godine su bile multinacionalne i nakon unutarnjeg raspadanja, napustili su Hrvati, Slovenci, Muslimani, Albanci, Makedonci. Ostala je ta tehnika bez posada. Tu se dobilo na vremenu jer je trebao duži proces za spajanje te tehnike s rezervistima, većina hrvatskih branitelja je znala rukovati i upravljati tom tehnikom pa je došlo do zastoja u ratu koji je ključan trenutak za promjenu odnosu snaga na terenu – agresor gubi zamah. Izdržali smo prvi udar s visokom cijenom, no ta cijena je podigla moral i odlučnost za konačni cilj dok je agresor očekivao pad morala i volje za borbom, a i međunarodne okolnosti su bile drugačije, pad Berlinskog zida, raspad SSSR-a i još puno drugih čimbenika.

Nadmoćnost ruskih vojnih snaga višestruke su u odnosu na ukrajinske vojne snage. Međutim već pojedine informacije govore kako se ruski predsjednik Putin nadao da će ova, kako ju je nazvao “specijalna vojna operacija” završiti puno brže te da se nije nadao tako snažnom otporu Ukrajine. Daje li Ukrajincima dodatan elan činjenica da brane svoje domove?

– Ukrajinci nemaju kuda. To je veliki i brojan narod, velika država. Međutim napravili su stratešku pogrješku kada su se lišili nuklearnog oružja vjerujući svjetskim prevarantima kako će biti sigurni i zaštićeni. Tek sada vide koja je to katastrofalna pogrješka bila – onaj koji se nema čime braniti lagan je plijen. Rusija je računala s brzim prodorom, za nekoliko dana riješiti sve brzim prodorima na tri strateška pravca po zaleđenom tlu. Međutim borbe i dalje traju i, koliko uočavam, otpor raste svakim danom. Prosudba je kada bi Ukrajinci izdržali nekoliko tjedana, počele bi proljetne kiše koje bi od zemljišta napravile kaljužu u kojoj bi zaglavila ruska tehnika, i morala bi biti kanalizirana samo na cestama. Otežalo bi se enormna opskrba, došlo bi do zastoja koji bi Ukrajinci mogli iskoristiti za preokret. Odlučnost i volja Ukrajinaca da se bore za svoj opstanak je poveznica s našim Domovinskim ratom.

Posljednje informacije je da su ruske snage stigle do Kijeva, međutim, mnogi vojni analitičari ističu da bi se tu mogle voditi i najžešće i najdugotrajnije borbe i to zbog činjenice da su gradske, kvartovske borbe jedne od najtežih. Kako vi to komentirate?

– Što Ukrajinci više uvuku ruske snage u urbana područja bit će im lakše jer se do sada agresija odvijala s distance. Urbane borbe su specifične, one eliminiraju djelovanje zrakoplovstva i dalekometnog topništva na prvim crtama zbog opasnosti za svoje snage dok branitelju olakšava uvjete za blisku borbu. Napadač trpi gubitke, a opskrba je otežana i kanalizirana. Branitelj koristi sve dostupno i pripremljeno za obranu ako je pripremljeno uz tipska i improvizirana sredstva kao molotovljeve koktele i druga. Moraju izdržati prvi udar, ni ruske snage nisu imune na gubitke.

Kakve su vaše ocjene epiloga ruske invazije na Ukrajinu? Hoće li rat uskoro biti završen ruskom okupacijom Ukrajine ili će ipak potrajati?

– Ne, nisam prorok. Neahvalno je bilo što prognozirati. Ne postoji ta analitika koja bi predvidjela konačni rezultat. Pitanje je i što je stvarni Putinov cilj, je li to samo Ukrajina ako dođe do toga ili šire iako ni ovo nije malo zbog destabiliziranja sjevernog krila NATO-a. Svaki dan u ratu je različit i može doći do preokreta. Što god tko mislio, Ukrajina je napadnuta. Ukrajina se brani. Rat je najveće zlo. No, postoje situacije koje su neizbježne kao i naš Domovinski rat. Moje želje su uz Ukrajince i njihovu bitku za opstanak iako mi je žao i ruskog naroda koji se nikada neće osloboditi ove stigme, i majki koje nikada više neće vidjeti svoje sinove koje je režim poslao u Ukrajinu da ratuju. Većina njih ne zna ni zašto niti za koga.

Već su se pojavile informacije o enormno visokim troškovima ratovanja koje ima ruska strana, a spominje se iznos i od 20 milijardi dolara dnevno i to je još jedan element koji pokazuje i tu cijenu ratovanja. Međutim, ruska invazija šokirala je suvremeni svijet. Jeste li vi iznenađeni ovim potezom Rusije, odnosno, ruskog predsjednika? Je li se dalo naslutiti koje će razmjere rata biti?

– Svaki rat enormno košta. I nas je koštao i financijski i psihološki i u ljudskim životima. Sankcije će doprinijeti još većoj cijeni rata kako bi ga se pokušalo zaustaviti. Opet kažem, nezahvalno je nagađati koliko će u tome uspjeti jer s jedne, ruske strane, imamo čvrstu strukturu i piramidu moći dok s druge strane, Zapada, imamo na sceni Rubikovu kocku koju nitko ne zna sastaviti, što smatram apsurdom. Nije me šokirala ruska invazija. Ona se priprema godinama, a snage su dovedene na ukrajinske granice prije nekoliko mjeseci. Bilo je pitanje dana kada će krenuti. Nakon Čečenije, Abhazije, Osetije i Krima, ovo je logičan potez. Prvi dan invazije pokušao sam sagledati cilj i pomislio sam kako je to agresija s ograničenim ciljem i da će uzeti samo Donbas (Donjetsk i Lughansk). Drugog dana pomislih kako želi proširiti ograničeni cilj do rijeke Dnjepar. Međutim, ovo se pretvara u agresiju s radikalnim ciljem u Ukrajini. Znači okupacija cijele zemlje i tko zna što iza toga slijedi kao i u našoj blizini na južnom krilu NATO-a u Sredozemlju i Jadranu, jer Srbija i BiH nisu članice, a najavljen je i dolazak Putinovog izaslanika za specijalne operacije u Beograd. Kada bi se planovi znali, moglo bi se učinkovitije djelovati. Razmjere nitko još ne može naslutiti. Situacija se mora pratiti jer je došlo do destabiliziranja cijelog svijeta.

Ovo nije rat samo Ukrajine i Rusije. Ovo je preslagivanje cijelog svjetskog poretka i svrstavanje u nekoj novoj svjetskoj bipolarnosti. Ne zaboravimo kako je Rusija nuklearna sila i pitanje je što se može dogoditi kada invazijske snage zaglibe u blato i kaljužu. Hoće li odlučiti se na taktičke nuklearne udare (do 3 KT-kilotone) po ukrajinskim gradovima? Svi potezi su mogući. S druge strane, treba učiniti sve kako bi se ovaj rat zaustavio jer ionako će stati, samo je pitanje koliko će koštati ljudskih života, jer u ratu se ubijaju ljudi međusobno koji se uopće ne poznaju po zapovijedima onih koji se jako dobro međusobno poznaju. Nadam se prevladavanju razuma kod moćnika. Slava Ukrajini!