Budućnost BiH ovisi o hrvatsko-bošnjačkim odnosima: Želi li Sarajevo "palestinizaciju" vlastitog naroda?

Jezik kojim se služi Milorad Dodik, lider bh. Srba, ali i potezi Narodne skupštine RS-a vezani za prijenos nadležnosti s države BiH na entitet RS, lako su medijski iskoristivi za oslikavanje "crno-bijele" slike u BiH u kojoj je jedna strana dobra a druga zla. Treća strana, lako se pak vezuje za jednu od dvije prethodno spomenute i to poglavito u negativnom kontekstu. 

Tako se pogrešno oslikava kako bošnjačke elite tobože brane državu BiH, dok je srpske elite rastaču. Hrvatske elite tu se prikazuju kao sporedni faktor koji pomaže srpskim elitama u rastakanju države BiH.

Istina je, naravno, potpuno drugačija i kompleksnija. No, mediji vole simplifikacije i opisivanje političkih procesa po matrici "dobri i loši dečki".

Srpski separatizam posljedica je kronične nefunkcionalnosti BiH koja pak izvire iz nasilnog mijenjanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i Izbornog zakona od strane međunarodnog faktora, koji je sve te intervencije činio uvijek u korist Bošnjaka i njihove unitarističke politike a na štetu i Srba i Hrvata.

Način odnosa Bošnjaka i međunarodnih dužnosnika prema Hrvatima u FBiH jasan je znak Srbima da se što snažnije zauzimaju za jačanje entiteta RS jer ih u suprotnom čeka dekonstituiranje, kroz što Hrvati prolaze već 25 godina.

Kako bi se zaustavio praktični raspad države BiH, potrebno je učiniti određene pretkorake. Prvi među njima je stabilizacija hrvatsko-bošnjačkih odnosa u FBiH. Kako bi se ti odnosi stabilizirali najprije je potrebno provesti reformu Izbornoga zakona, o čemu se već tjednima bezuspješno pregovara pod međunarodnom medijacijom. 

Bošnjačka politika i prateća joj javnost odbija uopće i pomisliti na pristajanje na to da hrvatski narod u  BiH samostalno bira svoje političke predstavnike u tijela vlasti namijenjena za nacionalno predstavljanje poput domova naroda i Predsjedništva BiH. Smatraju kako oduzimanjem političkih prava Hrvatima jačaju vlastite šanse za ovladavanjem entitetom Federacija BiH a kasnije i cijelim teritorijem države Bosne i Hercegovine. Za takve težnje imali su dvadesetogodišnju podršku Zapada, i stoga danas uopće ne mogu pojmiti da se odreknu luksuza biranja dva člana Predsjedništva, nametanja predstavnika nacionalnim manjinama i Srbima u Domu naroda FBiH te barem trećine hrvatskih izaslanika u tom zakonodavnom domu.

K tomu, traže i smanjenje ovlasti federalnog Doma naroda, a sve samo kako bi se pronašli alibiji za propast pregovora o reformi Izbornog zakona i nastavilo izbacivati Hrvate kao faktor iz političkog života BiH.

No, ono što je rezultata takvog procesa je totalna razgradnja države BiH, koja je danas primjer "propale države", guranje Republike Srpske ka odcjepljenju i praktično oživljavanje Herceg Bosne kao političko-pravnog i teritorijalnog entiteta unutar takve propale BiH na kojem bi Hrvati kao suveren narod mogli odlučivati o vlastitoj sudbini bez ikakvih nametanja.

Ako međunarodna zajednica još jednom "odobri" bošnjačkoj politici nametanje političkih predstavnika Hrvatima u Predsjedništvu BiH i domovima naroda, onda  će to biti zadnji akti države BiH. 

Država BiH jednostavno neće moći preživjeti konačno dekonstituiranja Hrvata.

Pored toga što će Srbi dobiti valjan razlog za konačno odcjepljenje, jasno je da ni Hvati neće skrštenih ruku gledati kako ih se pretvara u podanike bez ikakvih prava kojima političko Sarajevo gospodari po vlastitom nahođenju po uzoru na ozloglašeni osmanski begovat.

Hrvatski narodni sabor je na posljednjem zasjedanju jasno poručio kako smatra da nema uvjeta za održavanje izbora dok se ne provedu presude koje opterećuju Izborni zakon. Ako se izbori ipak silom održe, oni ničim neće obvezivati Hrvate da njihove rezultate poštuju, nego će biti primorani izgraditi vlastitu teritorijalno političku jedincu na kojoj će moći uspostaviti vlastite institucije vlasti i konzumirati politička  prava koja im pripadaju.

Krajnji pak rezultat tog procesa će biti de facto raspad BiH (možda ne odmah i de iure) gdje će Bošnjaci ostati zatvoreni i u neprijateljskim odnosima sa susjedima Srbima i Hrvatima. Dogodit će se ono čega se bošnjačka politika, barem deklarativno, najviše pribojava - "palestinizacija Bošnjaka".

Da bi se to spriječilo, jer nikom  nije u interesu, bošnjačka politika bi najprije trebala stabilizirati odnose s Hrvatima u FBiH, onda potom entitet FBiH bi trebao stabilizirati odnose sa srpskim faktorom u RS. stabilna i snažna hrvatsko-bošnjačka federacija u entitetu FBiH jamac je stabilnosti i teritorijalnog integriteta BiH.

Prvi korak u cijelom procesu je reforma Izbornog zakona na način da jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike.

Ipak, šanse da se tako nešto dogodi su zaista minimalne. Trenutno gotovo nitko ne vidi način kako da Sarajevo odustane od svoje politike koja u praksi vodi ka uništenju države BiH.

Jedino snažan pritisak onih koji su od bošnjačke politike stvorili hegemone može nešto promijeniti. Jedino Amerika ima dovoljno snage raspršiti bošnjačke snove o "Bosni" kao nacionalnoj državi Bošnjaka u kojoj Hrvati a i Srbi imaju status kakav su imali u Osmanskom carstvu.

U suprotnom, pozdravimo se s današnjom Bosnom i Hercegovinom i spremimo se za nove države u neposrednom susjedstvu.