Kako je Ljubuški postao sve poželjnije mjesto za život zahvaljujući demografskim mjerama, boljim uvjetima za obitelji, sadržajima…

Jednostavno je nezamislivo shvatiti i poimati da su naše seoske škole u šezdesetim i sedamdesetim godinama bile prenapučene i vrvjele od dječje graje, razdraganosti i živosti, a danas su mnoge zatvorene ili jedva tavore s brojem učenika koji se na prste mogu prebrojiti. No, posljednjih godina pojavilo se nešto čega nikad nije bilo -broj učenika smanjuje se i zbog odlaska cijelih obitelji s djecom u inozemstvo trbuhom za kruhom. Ta pojava nije zaobišla ni škole u Ljubuškom, prenosi Ljportal.

Trend povratka

– U posljednjih desetak godina svjedočili smo odlascima obitelji, najčešće u Njemačku, Austriju, Irsku… Najveći val odlazaka bio je između 2015. i 2018. godine. Tada se broj učenika u našoj školi smanjio s 947, koliko ih je bilo 2014./2015. školske godine, na 889 u 2017./2018. godini. Dakle, smanjio se za 58 učenika. To je razdoblje kada su cijele obitelji napuštale Hercegovinu u potrazi za boljim uvjetima života i rada – kaže Tomislav Matić, ravnatelj OŠ Marka Marulića u Ljubuškom. Škola Marka Marulića je središnja i najveća osnova škola u Ljubuškom. Trenutačno je pohađa ukupno 931 učenik. Od toga je 61 učenik u četirima područnim školama: Donji Radišići (33), Gornji Radišići (11), Miletina (12) i Cerno (5 učenika). Ravnatelj Matić napominje da je broj učenika u područnim školama osjetljiviji na negativne demografske promjene, u njima se povremeno bilježe oscilacije, što je i očekivano jer svaka obitelj, više ili manje, u manjim sredinama čini veliku razliku. Smanjenje broja učenika, nažalost, nije ih mimoišlo. U školskoj 2018./2019. godini u područnim školama bilo je ukupno 88 učenika, za dvije godine, 2020./2021., broj se smanjio na 70, da bi 2023./2024. školske godine pao na 61, a prošle godine dosegnuo minimum od 57 učenika. – Uzroci ovih promjena su manji natalitet, povremeni odlazak cijelih obitelji u inozemstvo te koncentracija mladih obitelji u samom gradu, gdje je ponuda različitih sadržaja i poslova veća. Iako su područne škole podložne i osjetljivije na demografske promjene, i dalje ih čuvamo i razvijamo jer djeca u manjim sredinama zaslužuju jednake uvjete obrazovanja kao i u onim većim. Važno je naglasiti da ni jedna područna škola nije zatvorena. Sve četiri i dalje rade, a naš je cilj očuvati ih i podizati standarde – naglašava Matić. No, kao što je to u prirodi i životu – nakon kiše dolazi sunce, nakon nepovoljnih pozitivne vijesti stižu u ljubuško pučko školstvo. Trend se promijenio. U posljednje tri, četiri godine dogodio se željno čekani pozitivni pomak. U 2023./2024. školskoj godini škola je imala ukupno 892 učenika, a ove, 2025./2026., ima 931 učenika. Kad je riječ o područnim školama, i tu se događa lagani porast. Nakon petogodišnjeg pada s 88 na prošlogodišnjih 57 učenika, bilježi se ovogodišnji porast na 61 učenika.

Važno je naglasiti da ni jedna područna škola nije zatvorena. Sve četiri i dalje rade, a naš je cilj očuvati ih i podizati standarde. U posljednje 3-4 godine dogodio se željno čekani pozitivni pomak

Izazovi ostaju, a najveći je nedostatak prostora zbog rasta broja učenika. Treba razmišljati o dogradnji ili izgradnji nove škole

– Raduju nas i ohrabruju ovi pokazatelji jer kazuju i svjedoče da se negativni trend može preokrenuti. Glavni uzroci rasta su povratak obitelji iz inozemstva. Ove godine upisano je 12 učenika povratnika, a očekujemo još četvero u drugom polugodištu. Tome doprinosi činjenica da je Ljubuški sve poželjnije mjesto za život zahvaljujući boljim uvjetima, sadržajima i sigurnijem okruženju za djecu te svim demografskim mjerama koje provode Grad i Županija. Roditelji koji su se vratili kao razloge povratka najčešće navode osjećaj pripadnosti, blizinu i toplinu obitelji, ljepše i bezbrižnije djetinjstvo, manji stres i sigurnije okruženje za djecu, posebno u našim školama i prema našim nastavnim planovima i kurikulima. Privikavanje djece u inozemstvu često je bilo teško zbog jezika i kulture, povratkom su brzo pronašli prijatelje, a uz to, kažu da su se uvjeti rada i zaposlenja u Hercegovini značajno poboljšali, pa im je povratak bio logična odluka. Iako su tamo imali financijsku sigurnost, prvenstveno su se zbog djece odlučili vratiti – ističe ravnatelj Matić.

Nedostatak nastavnika

Zbog svega toga, naglašava, izazovi ostaju, a najveći je nedostatak prostora zbog porasta broja učenika. Dugoročno će biti potrebno razmišljati o dogradnji ili čak izgradnji nove školske zgrade. To vidimo kao svoj sljedeći strateški cilj. Inače, u školi je zaposleno ukupno 127 djelatnika, među njima 82 nastavnog kadra, 12 pomoćnika u nastavi, zatim stručni suradnici – psiholog, pedagog, defektolog i logoped te administrativno i tehničko osoblje. – Kao i u većini škola, povremeno se suočavamo s manjkom određenih nastavnih profila, primjerice, matematike, informatike, tehničke kulture, fizike. Izazovno je danas pronaći sve potrebne djelatnike, a ponekad i zamjene jer su gotovo svi već zaposleni – ako ne izravno u nastavi, onda u ulozi pomoćnika u nastavi. Ipak, uvijek se uspijemo organizirati tako da nastava ne trpi, stručno je zastupljena, satovi se redovito održavaju – zaključio je ravnatelj Tomislav Matić.