Žestoka reakcija šibenskih branitelja na knjigu generala Ademija koja je nedavno predstavljena i u Ljubuškom

ukažu na neistine, laži, objede, prisvajanje tuđih zasluga i klevete te spriječe da neistine koje je u svojoj knjizi „Samo istina” napisao general Rahim Ademi, postanu izvor za povijest Domovinskog rta, pridružili su se Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Šibensko – kninske županije i branitelji s otoka Murtera, pripadnici topničke bitnice Raduč.

Šibenski branitelji naglašavaju da ni na koji način žele umanjiti i omalovažiti stvarne i neosporne zasluge te važnost ulogu koju je general Ademi imao u obrani Šibenika, ali da ne mogu i ne smiju dozvoliti da njegove neistine, proizvodnje konstrukcije, netočnosti i prisvajanje tuđih zasluga, budu prihvaćene kao istina i građa za povijest Domovinskog rat.

U novoj objavi odaslanoj putem Udruge specijalne policije iz Domovinskogbrata „Jastrebovi” Posada topničke bitnice „Raduč na otoku Murteru iznosi da general Rahim Ademi nije, kao što tvrdi u svojoj knjizi „Samo istina” rekao istinu o naoružavanju topničke bitnice na Raduču te okupljanju i uvježbavanju njene posade,a tvrde da general Ademi ne zna ni s koliko topova i kojeg kalibra je ta bitnica imala.

Novu objavu šibenskih branitelja usmjerenu protiv tvrdnji koje je general Rahim Ademi iznio u knjizi „Samo istina” prenosimo u cijelosti:

Rahim Ademi, „Samo Istina”:  Str 113. citat: „Nedugo potom četiri topa smjestio sam na Raduč, ustrojio bitnicu, odredio zapovjednika i poslugu, izvršio kratku obuku i vratio se u Rogoznicu. Nekoliko dana poslije, kada su odlučili izvršiti probno gađanje čujem preko motorole kako zapovjednik bitnice obavještava nadređenog u šibenskoj policiji da ne mogu staviti granate u cijev, a ovaj im kaže da uzmu turpiju i malo izbruse granate. Zapovjedniku odmah zapovijedam da stanu, žurno dolazim na Raduč i ustanovljavam da su, umjesto 85 mm preuzeli municiju 88 mm. Zapovijedam da tu municiju vrate u Rogoznicu i preuzmu municiju 85 mm. Poslije nije bilo nikakvih problema, momci usu odlično obavili posao obrane akvatorija i kopnenog dijela.”

Str 115. citat: „Obalna topnička bitnica 85 mm Raduč (4 x 85 mm) pokretne varijante za kružno borbeno djelovanje pokrivala je akvatorij od Kornata prema Žirju i kopneni dio.”

General Rahim Ademi u samo šest rečenica u svojoj knjizi „Samo istina” iznosi desetak laži, kleveta i objeda, niz netočnih podataka te neistinu o svojoj ulozi u taktičkoj zadaći, ustroju, naoružavanju i obuci bitnice i ljudstva topničke bitnice Raduč na otoku Murteru te njenom sastavu i naoružanju. Evo raščlambe i istine o lažima iz knjige „Samo istina”:

Ademi: Nedugo potom četiri topa smjestio sam na Raduč...

1. General Rahim Ademi nije smjestio na bitnicu Raduč 4 topa. Topove je na Raduč dopremio i postavio tada voditelj topničke radionice vojnog Mornaričko tehničkog remontnog brodogradilišta „Velimir Škorpik” (danas Iskra brodogradilište Šibenik,) Rusmir Sačić koji je topove izvukao iz vojnog skladišta koje se nalazilo u uvali Sveti Petar U Mandalini, a koje je još uvijek bila pod nadzorom JNA.

2. Na bitnici Raduč nikada istodobno nisu bila postavljena četiri topa 85 mm. Rusmir Sačić je najprije 12. listopada 1991. godine dopremio na Raduč 2 stacionarna topa 85 mm koja su bila postavljena u potkop odakle su mogli pokrivati samo područje Murterskog mora i prilaza Kornatima. To je bilo dobro, ali ne i dovoljno jer ti topovi nisu mogli pokrivati kopneni pravac Biograd – Pirovac – Vodice koji nije tada bio adekvatno branjen, a bio je i tenkoprohodan. Zbog toga Rusmir Sačić na platou brda Raduč 20. siječnja 1992. godine na Raduč doprema dva pokretna topa 88 mm koja mogu pokrivati i kritični dio akvatorija kojeg ne može braniti bitnica sa otoka Žirja i strateški važno kopneno područje jer su imali mogućnost djelovati 360°. General Rahim Ademi nije ni na koji način sudjelovao u krađi topova 85 i 88 mm iz vojnih skladišta u Šibeniku, njihovoj dopremi i postavljanju na Raduč. Sve to obavio je Rusmir Sačić sa grupom branitelja iz Mandaline u suradnji i koordinaciji s Policijskom upravom Šibenik, a o čemu će biti riječi drugom prigodom. Budući da u tomu nije sudjelovao razumljivo je da ne zna da bitnica na Raduču ni u jednom trenutku nije imala odjednom četiri topa 85 mm. Osim toga iznosi i netočan podatak o kalibru tih topova. On govori o 4 pokretna topa 85 mm na platou Raduča, a tamo su bila postavljena 2 pokretna topa od 88 mm.

Ademi: ... ustrojio sam bitnicu, odredio zapovjednika i poslugu, izvršio kratku obuku i vratio se u Rogoznicu.

3. General Ademi nije uočio važnost pozicije brda Raduč na otoku Murteru i njegov pogodni položaj za obranu prilaza Šibeniku s mora i kopnenim pravcem iz smjera Zadra i područja Ravnih Kotara. Važnost Raduča shvatio je i postavljanje topničke bitnice na Raduču predložio Rusmir Sačić, voditelj topničke radionice u MTRZ „Velimir Škorpik” te je tu zamisao i ostvario uz pomoć topničkih mehaničara. Organizaciju vatre s Raduča Sačić je razradio u suradnji s Policijskom upravom Šibenik u čijem je sastavu bitnica Raduč bila od 4. listopada do 30. studenog 1991. godine kada s dva topa 85 mm prelazi u ZNG i tek tada dolazi pod zapovjedništvo Rahima Ademija.

4. General Ademi nije ustrojio topničku bitnicu Raduč na otoku Murteru, nije odredio zapovjednika i nije izvršio obuku ljudstva. Bio je nazočan samo probnom gađanju topova 85 mm iz potkopa. Bitnicu su u suradnji s policijom ustrojili Onesin Cvitan, bivši ministar Unutarnjih poslova koji je u to vrijeme često boravio u Murteru i danas pok. Ante Markov Škrpun, tada vodeći političar i jedan od nositelja demokratskih promjena na murterskom području. Ante Markov je za zapovjednika bitnice Raduč predložio i iz garde u suradnji sa djelatnicima PU u policiju preveli Roka Ježinu. Bitnica Raduč djelovala je pri policiji od 4. listopada do 30. studenoga 1991. kada prelazi u ZNG. Njeni pripadnici u vrijeme o kojem govori general Ademi bili su pripadnici pričuvnog sastava policije. Obuku ljudstva obavili su zapovjednik Roko Ježina i njegov zamjenik Mate Juraga. Svi pripadnici bitnice dobili su pješačko oružje i odore od policije. Potkop u koje je Rusmir Sačić smjestio dva topa 85 mm uredili su i opremili pripadnici topničke bitnice Raduč i mještani Murtera. General Ademi u svemu tomu nema nikakvog udjela.

Ademi: Nekoliko dana poslije, kada su odlučili izvršiti probno gađanje čujem preko motorole kako zapovjednik bitnice obavještava nadređenog u šibenskoj policiji da ne mogu staviti granate u cijev, a ovaj im kaže da uzmu turpiju i malo izbruse granate. Zapovjedniku odmah zapovijedam da stanu, žurno dolazim na Raduč i ustanovljavam da su, umjesto 85 mm preuzeli municiju 88 mm. Zapovijedam da tu municiju vrate u Rogoznicu i preuzmu municiju 85 mm.

5. Priča generala Ademija da su pripadnici topničke bitnice Raduč turpijama obrađivali granate 88 mm da bi mogle stati u topove kalibra 85 mm notorna je laž i kleveta kojom omalovažava i baca ljagu na murterske topnike i policiju. Već smo naveli da na platou brda Raduč nisu nikada bila postavljena 4 pokretna topa 85 mm kako tvrdi Ademi, nego 2 topa od 88 mm koja je od JNA oteo i na Raduč dopremio Rusmir Sačić, junak Domovinskog rata i obrane Šibenika kojeg Ademi uopće ne spominje. Za topove 88 mm Šibenik nije imao streljiva, a pribavio ga je upravo Rusmir Sačić. On je doznao da je JNA pri povlačenju iz Pule streljivo tog kalibra bacala u more te je otišao tamo i uz pomoć pulskih branitelja iz mora izvadio 615 granata 88 mm te ih dopremio u Šibenik. Granate izvađene iz mora trebalo je očistiti od raskvašenih kartonskih kutija i korozije da bi ih se moglo koristiti. Dakle nema ni govora o turpijanju granata da bi stale u cijevi topova manjeg kalibra. Riječ je o hrabrom činu murterskih topnika u teškim ratnim okolnostima. To je ružna, nepoštena i sramotna izmišljotina generala Ademija koji se tom laži služi da ponizi i omalovaži doprinos pričuvnog sastava policije, a njegove pripadnike prikaže kao idiote umjesto da im oda priznanje za pothvat koji su izveli. Uostalom general Ademi u knjizi „Samo istina” eksplicitno priznaje da nema pojma o čemu govori. On ne zna koliko je topova bilo na Raduču pa čak ni kojeg su kalibra bili, a uopće ne zna tko je i kako šibenskim braniteljima te topove pribavio. Inače, Ademi ni to ne zna; topnička bitnica na Raduču, osim probnih gađanja, nikada nije bojno djelovala na neprijatelja jer za to nije bilo potrebe.

Tužno i žalosno je da se Ademi podrugljivo izjašnjava o toj bitnici kada je trebalo turpijom izbrusiti granatu da stane u cijev, a nije ni svjestan da je tada bitnica bila pod njegovim zapovjedništvom i da policija s tim nije imala više nikakve veze ni kontakta i što se tamo događalo u policiji nisu znali, a on je očito sve izmislio.

Ademi: Obalna topnička bitnica 85 mm Raduč (4 x 85 mm) pokretne varijante za kružno borbeno djelovanje pokrivala je akvatorij od Kornata prema Žirju i kopneni dio

6. Već smo naveli da general Ademi netočno i neistinito piše da je obalna topnička bitnica Raduč imala 4 pokretna topa 85. Na Raduču je bilo ukupno 5 topova, ali ne istovremeno. Najprije je na Raduč nakon formiranja bitnice početkom listopada dopremljen protutenkovski top T12 kojim se zbog malog dometa i specifične namjene nije mogao postići željeni obrambeni učinak. Taj top je predan Ademiju za protutenkovsku obranu. Dana 12. listopada 1991. godine dopremljena su i montirana dva stacionarna topa 85 mm koja su bila postavljena u potkop okrenut prema moru te nisu mogla pokriti i kopnene pravce kojima je neprijatelj mogao ugroziti šibensku crtu obrane. Zbog toga su 20. siječnja 1992. godine bitnici pridodana 2 pokretna topa od 88 mm koja su mogla obaviti obje taktičke zadaće. Streljivo za topove 88 mm dopremljeno je iz Pule gdje je izvađeno iz mora te ga je prije uporabe trebalo očistiti. Postavljanje topova na Raduč s ciljem da se vatreno povežu s topničkom bitnicom na otoku Žirju te spriječe prodor neprijatelja pravcima preko Murterskog mora kao i kopnenim smjerom Biograd – Prirovac – Vodice – Šibenik, koji nije bio adekvatno branjen, bila je zamisao i djelo Rusmira Sačića. Akciju postavljanja topova 85 mm izvela je grupa stručnih topničkih mehaničara koji su bili u pričuvnoj policiji ili u pričuvi ZNG. Formiranje posade koju su činili pripadnici pričuvnog sastava policije izvedena je u suradnji i uz pomoć Onesina Cvitana i Ante Markova i Ureda za obranu. General Ademi u svemu tomu nije sudjelovao.
Neutvrđenog dana nakon 23. siječnja 1992 godine iz potkopa su odvezena dva stacionarna topa 85 mm. Tko i gdje ih je odvezao nije poznato. Načelnik topništva u 113 brigadi HV tada je bio Rahim Ademi. Kako je on precizno vodio ratne dnevnike i ima sve kako tvrdi zapisano,on bi mogao na to dati odgovor jer u policiji nakon predaje bitnice gardi 30 studenog 1991. godine u to nisu imali uvida i u to se nisu miješali.

Svjedočenja članova posade topničke bitnice Raduč na otoku Murteru i izravnih sudionika njenog formiranja i naoružavanja 1991. godine

Rusmir Sačić, voditelj topničke radione bivšeg MTRZ „Velimir Škorpik” 1991. godine:
-General Ademi nije nije sudjelovao u formiranju i naoružavanju kao ni uređivanju topničke bitnice Raduč na otoku Murteru. Nakon što je s Raduča odvezao top T12 jer je bio neprikladan našim potrebama zatvaranja tenkoprohodnog pravca Biograd – Šibenik, kojeg je iz Daruvara dopremio Željko Jonić, a na Raduč postavili Onesin Cvitan, bivši ministar Unutarnjih poslova i Ante Markov Škrpun, na Raduč sam 12. listopada 1991. godine dovezao dva stacionarna topa 85 mm. Ta dva topa koja sam otuđio sa grupom Mandalinjana iz vojnih skladišta koji su bili smješteni u uvali Sveti Petar u Mandalini koja su još bila pod nadzorom JNA, bila su postavljena u potkop, a njima je rukovala posada sačinjena od pričuvnih policajaca. Bitnica je bila ustrojena pri policiji, a u njenoj popuni djelatno je sudjelovao Ante Markov. Topovi 85 mm iz potkopa na Raduču pokrivali su prostor Murterskog mora i Kornata te su se vatreno preklapali s topovima na otoku Žirju. Na taj smo način potpuno ovladali akvatorijem između Rogoznice i Biograda. Postavljanje topova na Raduč i organizacija vatre odnosno uspostavljanja kontrole nad plovidbom dijelom Jadranskog mora između Biograda i Rogoznice, bilo je izvedeno u dogovoru i koordinaciji s Policijskom upravom Šibenik. Problem je bio što topovi iz potkopa nisu mogli pokrivati za nas opasni tenkoprohodni pravac Biograd – Šibenik. Kako je Raduč bio idealan položaj s kojega se odlučno mogao braniti slabo branjen tenkoprohodni pravac, odlučio sam da na Raduč pridodam dva topa koji su mogli djelovati kružno te pokrivati i more i kopno. Riječ je o dva od 6 topova 88 mm koje sam sa grupom Mandalinjana otuđio iz vojnih skladišta JNA u Šibeniku. Dva topa 88 mm dopremio sam na Raduč 20. siječnja 1992. godine. Oni nisu bili u potkopu nego na platou na Raduču. Za topove 88 mm nismo imali dovoljno streljiva, ali smo ga nabavili nakon što smo doznali da je JNA streljivo upravo tog kalibra bacala u More. Smjesta sam otišao u Pulu gdje sam uz pomoć tamošnjih branitelja izvukao iz mora 615 granata. Te sam granate sredinom siječnja 1992. godine dopremio u Šibenik gdje sam topničkim mehaničarima zapovjedio da ih se očisti od razmočenog kartona i hrđe. Ljudi su na tomu mukotrpno radili nekoliko dana. Dva dana kasnije otišao sam sa topničkim mehaničarima na Raduču gdje smo trebali izvršiti probno gađanje radi provjere sigurnosti streljiva izvađenog iz mora i prethodno izvršiti nivelaciju topova. Napominjem da ni moja grupa topničkih mehaničara ni ja nikada nismo dozvolili da se topovi upotrijebe da ih mi prethodno ne pripremimo i isprobamo. Kada smo došli na bitnicu tamo više nije bilo tih topova od 88 mm koje sam tamo dovezao. Pored toga napominjem da ja nisam namjeravao odvesti topove 85 mm sa Raduča jer ja za to nisam bio ni ovlašten. Pitao sam ljude koje sam gore zatekao gdje su topovi na što su mi rekli da ih je odvezao Ademi. Išao sam ga potražiti u Šibenik i kada sam ga pronašao pitao sam ga zašto je sa Raduča odvezao topove, na što se on izvikao na mene. Tu smo se posvađali, a mi9 je zaprijetio vojnom policijom i hapšenjem. Na to sam ga pitao je svjestan što je učinio jer je tom radnjom ostavio nezaštićen pravac od Biograda prema Šibeniku i tko će odgovarati ako neprijatelj pokrene napad iz tog smjera. Nakon toga sam otišao i nisam više išao na Raduč, pa mi nije poznato da li je te topove vratio te da li je i kada odvezao stacionarne topove 85 mm. General Ademi topničku bitnicu Raduču na otoku Murteru, koju je ustrojila i naoružala policija, dobio je gotovu. On osobno nije sudjelovao u formiranju posada, otimanju topova od JNA i njihovoj dopremi iz osvojenih vojarni na sjeveru Hrvatske, pribavljanju streljiva kao ni uređenju grudobrana odnosno čišćenju, uređivanju i opremanju potkopa na Raduču, kao ni planiranju pokrivanja topničkom vatrom plovnih putova na tom dijelu Jadrana kao ni tenkoprohodnih pravaca Biograd – Pirovac - Vodice – Šibenik.

Dino Juraga, pripadnik posade topničke bitnice Raduč:
-Kao pripadnik pričuvnog sastava policije uključen sam u posadu topničke bitnice na Raduču iznad Murtera. Tamo smo u potkopu, u bunkeru ispod zemlje, imali dva topa i gore jedan PZO top. Bila su to dva topa 85 mm na fiksnim postoljima okrenuti prema moru. Imali smo probna gađanja s ta dva topa i pokrivali smo Murtersko more i pučinu. Ti su topovi zamijenjena s dva topa od 88 mm koja su postavljena na grudobrane i imali su kružno djelovanje. Za njih je došla municija izvađena iz mora i s njom je bilo teškoća. Trebalo ju je očistiti od hrđe što smo i učinili. Isprobali smo je i bila je dobra.

 Roko Ježina, zapovjednik topničke bitnice Raduč na otoku Murteru, 1991. godine:
-Krizni štab Murtera u suradnji s policijom formirao je bitnicu na Raduču 4. listopada 1991. godine kada je tamo Onesin Cvitan dopremio top T12. Na Raduč su tada došli Ademi i Cvitan i utvrdili da je da je taj top protutenkovski, a ne dalekometni kakav nam je trebao pa je odvezen s Raduča. Kako je došao tako je i otišao. Uglavnom na Raduč nije odmah došao drugi top koji je mogao poslužiti svrsi, a to je pokrivanje prostora kojim je neprijatelj mogao zaprijetiti iz smjera Zadra. Posada se okupila i dobila je maskirne odore s oznakama policije. Mi smo bili policijska postrojba i bili smo topnička postrojba policije do prosinca 1991. godine kada smo prešli u sastav Hrvatske vojske, a u ožujku 1992. godine prešli smo u sastav Hrvatske ratne mornarice. Posada se snalazila sama. Nikakvu obuku od Ademija nismo imali. Ljude smo obučavali ja i Mate Juraga, koji nije bio topnik, ali je bio tenkist pa je znao rukovati topom i čitati tablice gađanja. U potkopima na Raduču bila su 12. listopada 1991. godine postavljena dva topa 85 mm. Oba su bila učvršćena na postoljima, dakle riječ je o stacionarnim, fiksnim topovima. Potkopi su bili derutni i devastirani, zapušteni nakon što ih je napustilo poduzeće „Slanica” koje je u njima uzgajalo gljive. Mi smo ih uredili tako ih se moglo koristiti. Stacionarni topovi 85 mm 20. siječnja 1992. godine zamijenjeni su s dva pokretna topa 88 mm. Streljivo je dopremljeno kada i topovi ili dan dva kasnije. Riječ je o streljivu koje je bilo izvađeno iz mora. To je bilo jedino streljivo koje smo tada imali. Ono nije bilo sigurno jer je bilo u moru, ali drugo nismo imali. Očistili smo ga i isprobali i valjalo je.

Željko Jonić, tada logističar u pričuvnom sastavu Policijske uprave Šibenik na području Vodica od 16. kolovoza do 1. listopada 1991. godine.
Za potrebe policije i ZNG-a nabavljao sam oružje i druga materijalna sredstva uz odobrenje tadašnjeg načelnika PU. U Vodicama sam organizirao logističku bazu koja je bila značajna ne samo za obranu Šibenika nego čitave Dalmacije. Iskoristio sam svoja poznanstva jer sam živio na području Kutine pa sam prvo oružje za šibenske branitelje dopremio iz poduzeća „Prvomajska” iz Kutine u prvoj polovini rujna 1991. godine u jeku najžešćih borbi za Šibensko područje. Bili su to minobacači i streljivo za njih. Bio je to moj prvi doprinos naoružavanju šibenskih branitelja na šibenskoj bojišnici. Nakon toga sam s Martinom Čičinom Šainom otišao u Daruvar gdje je osvojena vojarna „Doljani” koja je bila puna teškog oružja i topničkog streljiva, ali i pušaka, strojnica, inženjerijskih sredstava. U Daruvaru je zapovjednik bio Ivan Bosnar, bivši pilot JNA koji je prešao na našu stranu, a poginuo je 1995. godine u VRO „Oluja”. Kada smo došli u Daruvar uhvatili smo prva dva topa koja su nam došla pod ruku. Bili su to topovi T12 koje smo jedva utovarili na „Čazmatransove” tegljače. Dovezli smo ih u „Autoremont” u Vodicama. Početkom listopada 1991. godine jedan top T12 iz Vodica odvučen je prema Murteru. Odvezao ga je Onesin Cvitan sa svojim ljudima. Zakvačili su ga za neki kamion i odvukli na brdo Raduč. Mislilo se da će odatle njime moći gađati sve do područja Benkovca, ali taj top nije bio za tu namjenu. Nije to bio dalekometni top nego specijalni top namijenjen borbi protiv tenkova.

 Mate Juraga, zamjenik zapovjednika topničke bitnice na bitnici Raduč u Murteru:
-Po oslobađanju Šibenskog mosta otišao sam u Murter vidjeti što mi je s obitelji. Tu me je zatekao Ante Markov Škrupun i odmah me prebacio u policiju sa zadaćom da budem član posade topničke bitnice na Raduču iznad Murtera. Bilo je to 4. listopada 1991. godine kada je formirana posade bitnice Raduč koja je tada imala samo specijalni protutenkovski top T12 kojeg je na Raduč dopremio Onesin Cvitan. Top je bio dobar, ali nam nije bio od nikakve koristi jer s Raduča nije mogao dosegnuti ciljeve koji su bitni bitni za obranu. Tako je taj top otišao s Raduča, a mi smo dobili dva druga topa od 85 mm koja smo postavili u bunker, u potkop jer su bili nepokretni. Ti su topovi branili samo more i nisu mogli pucati prema kopnu. Zato su zamijenjeni s dva mobilna topa od 88 mm koja su bila postavljena na brdu, a ne u potkopu i mogla su djelovati i na more i na kopno. Za te smo topove dobili streljivo izvađeno iz mora u Puli koje smo morali očistiti od hrđe da bi ga se moglo koristiti. To smo i učinili. Imali smo na Raduču uz ta dva teška topa od 88 mm još i jedan protuzrakoplovni top Bofors koji su Murterini nabavili na svoju ruku i jedan Flack od 20 mm. Bitnicu na Raduču uredili smo sami. Dolazio je k nama general Ademi dok smo imali 85-ice u potkopu i govorio nam: -Murterini gledajte more. Kontrolirajte Vrata od Opata i Vrata od Pašmana. To je bila njegova zapovijed. Kopno nije spominjao.

Zoran Novković, zapovjednik na topu 85 mm na bitnici Raduč 1991. godine:
-Na Raduč sam stigao odmah po oslobađanju Šibenskog mosta. Bio sam pripadnik pričuvnog sastava policije, a i bitnica je bila policijska. Postavljen sam za zapovjednika jednog od dva topa 85 mm koji su bili u potkopu i okrenut prema moru. Zapovjednik drugog topa bio je Roko Ježina koji je bio i zapovjednik bitnice Raduč. Prije ta dva topa 85 mm imali smo smo onaj protutenkovski T12 koji nije mogao dobaciti granatu ni do Pirovca.  Njega su u najboljoj namjeri da pojačaju obranu na Raduč dovukli Onesin Cvitan i Ante Markov Škrpun. Topove 85 mm u potkop su montirali mehaničari iz Remontnog brodogradilišta iz Šibenika i dva Murterina Branko Mužar i Deso Juraga. S Raduča sam otišao prije nego što su topovi 85 mm zamijenjeni topovima 88 mm. Ademi u svojoj knjizi ne govori istinu kada kaže da smo na grudobranu, na Raduču imali četiri topa 85 mm. Nikada nismo imali četiri takva topa nego samo dva, a ni ta dva nikada nisu bila postavljena na grudobran izvan potkopa.