BiH i Srbija nova su meka za mlade Hrvate: ‘Ljudi moji, tamo je sve puno Splićana, Zagrepčana...‘

S dolaskom pandemije koronavirusa i zatvaranjem ugostiteljskih objekata, BiH i Srbija, u kojima je kafićima dopušten rad do 20, odnosno 22 sata, postale su meka za izlaske mladih Hrvata.

Skijanje je ponekad samo izlika za otići na Jahorinu i Kopaonik, te se čestito "ispuhati", a svi oni vraćaju se kući s potvrdama da su zdravi.

“S društvom sam ovih dana boravila na Jahorini. Odlično smo se zabavili, danju skijali, a navečer tulumarili u tamošnjim lokalima koji rade do deset, što je pomalo apsurdno, jer se teoretski i do 22 sata može dogoditi isto što i u ponoć ili dva ujutro, no dobro; u svakom slučaju, prije povratka svi smo se u hotelu testirali i s potvrdom da smo ‘virus COVID free’ mirno ušli u Hrvatsku”, ispričala je za Slobodnu Dalmaciju splitska poduzetnica i bivša missica Biljana Mančić, koja napominje da je svoj test platila 65 eura, a da je ostala u hotelu više od pet noći dobila bi ga besplatno.

I vlasnica "Split Vip agency", agencije za organizaciju zabavnih događanja, Gianna Apostolski iz Splita naime, istog je mišljenja, štoviše također se "friško" vratila iz BiH sa kratkog ali slatkog produženog vikenda.

- Ljudi moji, tamo je sve puno Splićana, Trogirana, Zagrepčana! Jahorina, Sarajevo i Blidinje su centar zabave, drugi svijet! Doduše, lokali zatvaraju u deset navečer, ali "after ski-partyji" počinju već iza pet popodne, kad se uhvati prvi mrak, pa se tako svi opet zabavimo i do sita isplešemo - navodi Apostolski, koja inače zbog prirode posla surađuje sa ugostiteljima i "event-managerima", kolegama iz BiH i Srbije, najviše iz Beograda.

Ističe važnost testa koji garantira da su se vratili uredni i neopasni za okolinu. No, ipak postoje izvjesni apsurdi u tom "idealnom scenariju", koji pokazuju kako je u manjem broju slučajeva jako lako iz Bosne i Hercegovine uvesti koronu. Naime, prema važećim propisima u krizno vrijeme pravo prolaska preko inače meke granice iz BiH bez testa imaju studenti koji studiraju u Mostaru (među njima su, konkretno, brojni Splićani), te osobe zaposlene onkraj granice, uz uvjet da se moraju vratiti u roku od dvanaest sati. Apsurd čuči u činjenici da rečeni prolaz studenti mogu elegantno iskoristiti da se, primjerice, nakon položenog ispita čestito istulumare, a onda se vrate bez testa.

- Kad odem na faks u Mostar, uvijek iskoristim i priliku za izlazak. Bude nas i po desetak, skupimo se, jedemo i pijemo po prepunim lokalima u kojima nas poslužuju konobari pod maskama. To mi je malo smiješno jer nitko od gostiju nema masku, a znamo sjediti doslovce "jedni po drugima". Često ostanemo i koji dan duže, kao i radnici; nama se progleda kroz prste na granici. Hvala im za to - potvrđuje i splitska studentica u Mostaru.

 

 
index Instagram400x230 youtube