Otac i sin prešli 1000 kilometara biciklom kako bi se poklonili žrtvama Vukovara

Članovi su Biciklističkog kluba Metković, a ljubav prema domovini im daje snagu preći udaljenost, kako se neki događaji iz nama bitne prošlosti ne bi zaboravili. Razgovaramo s Daliborom Talajićem Dadom o 3. Memorijalnom maratonu Prevlaka-Vukovar

Poslije 1000 km vožnje biciklo upitate li se jel vrijedilo?

Iskreno da mislim da nije vrijedilo ne bi više nikada sjeo na biciklo. Ti kilometri koje smo mi napravili u 6 dana maratona imaju svoj cilj i svoju svrhu i to je ono što nam daje snagu da to izdržimo i ispunimo. Osjećaj kad upalite svijeću u Borovu Selu je neopisiv, naviru emocije a umor se jednostavno zaboravi. Osjećaš se ispunjeno i sretno jer znaš da je tvoj cilj ostvaren.  

Ove godine pratila vas je korona i kiša. Što vam je teže palo?

Kiša je nešto s čime smo se navikli nositi i na prošlim maratonima, tako da smo bili spremni na sve uvjete. Znate kako kažu nema lošeg vremena, nego loše opreme. Korona nas je malo ipak izbacila iz kolosjeka, al smo se uspijeli koliko toliko normalizirati. Radi korone nismo mogli voziti na obljetnicu, al opet mišljenja sam da je bitniji cilj maratona od datuma tako da nisam želio da ova godina prođe bez našeg odlaska u Borovo Selo. Ipak nadam se da ćemo dogodine voziti na obljetnicu i da će korona biti izi nas.

Na put s vama je krenuo i vaš sin Marko. Što je putem naučio?

Svojoj djeci želim usaditi neke vrijednosti, a ovaj maraton je idealna prilika za to. Cijeli dan ste sa svojim djetetom, pričate s njim, gdje god stanate objašnajvate mu i učite ga šta se na tom mjestu dogodilo. Želio sam Marku iz prve ruke pokazati neke stvari iz naše povijesti koje sve više i više nekako padaju u zaborav. Znam da je rat završio i da je to sve hvala Bogu iza nas, al mu želim pokazati koliko je žrtve podneseno da bi imali ovo što imamo danas. Djeca su toga sve manje svjesna, postali su robovi moderne tehnologije i interneta. Imam sreću pa sam Marku na njemu zanimljiv način mogao pokazati tko je i od kud je, da tuđe ne dira, a svoje neda.

Kad počinju pripreme za slijedeći maraton Prevlaka-Vukovar?

Klasičnih priprema za maraton nema. Biciklo vozimo kroz cijelu godinu, a onda mjesec dana prije početka maratona pojačamo dnevnu kilometražu. Nije lako odvesti cjelu dionicu ipak se radi o skoro 1000 km, tako da uvijek imamo kombi pratnju pa se čovijek može odmoriti kad nemože više pedalati.

Kome bi se posebno zahvalili?

Mislim da bi nekorektno bilo izdvajati bilo koga jer svi su nam pomogli koliko su mogli i kako su mogli u skladu sa svojim mogućnostima. I ovim putem se još jednom zahvaljivam svima koji su nam bilo koji način pomogli u realizaciji ovog memorijalnog maratona. A mislim da mi nitko neće zamjeriti ako izdvojim ekipu s kojom bih i na kraj svijeta krenuo, moju braću po pedali Marko Talajić, Mario Marić, Jakša Bulić, Pero Primorac, Andreas Dominiković, Ante Batarelo, Bože Barać i Miro Bokšić s kojima sam odvezao 3. Memorijalni maraton Prevlaka-Vukovar, piše metkovicnet.com.