|ZAPADNA HERCEGOVINA| Narodna jela, hajdučke staze i pohotne pećinske vile s konjskom nogom

Prirodni fenomeni i povijesni lokaliteti Zapadne Hercegovine, koji skrivaju tajne stanovnika od neolitika, starorimske staze i logore, te spomenike minulog tisućljeća punog naguravanja raznih osvajača, privlače turiste.

Regija doživljava procvat eno-gastronomije jačanjem ponude tradicionalnih jela od domaćih namirnica iz očuvane prirode i polja brojnih malih proizvođača, a sve uz dobre kapljice hercegovačkih vinara nagrađivanih i na svjetskim sajmovima. Dakle, želite li, pak, nešto više od sjedenja za trpezom, u Zapadnoj Hercegovini možete proći staze i doživjeti legende o hajducima i vilama po vrletima i pećinama, pa se nakon dobre šetnje ili planinarenja namiriti obilnim porcijama domaćih jela.

Obiđite okolicu Posušja i Ljubuškog, posjetite staze i pećine gdje su se skrivali družine Mijata Tomića, uz Andrijicu Šimića najpoznatijeg hajdučkog harambaše tog kraja. Svratite u impresivnu Ravlića pećinu nadomak Gruda, gdje se živjelo u kasnom neolitiku, a kako kažu legende, momci prošlih stoljeća noćili su s vilama, pa ostajali neženje. Izgleda da im nije smetalo što su pećinske vile imale jednu konjsku nogu. Inače, pećina se nalazi iznad izvora rijeke Tihaljine u Peć Mlinima, a tu možete potražiti i adrenalinske izazove u parku gdje je i najduži zipline u Bosni i Hercegovini.

U posuškom kraju jede se obilno i povoljno, pa pored klasike kao što su roštilji i peke od mesa iz obližnjih stočarskih dijelova, nakon posjeta parku prirode Blidinje, okrijepite se domaćom raštikom kuhanom sa suhim mesom ili pripremljenom u japraku – tamošnjoj inačici sarmi.

Tu se jede i Hercegovačka tava, specijalitet od sitno rezane teletine ili svinjetine koja se izvrsno slaže s krumpirovim polama. Na trpezama tradicionalnih restorana nezaobilazni su tanki lištićki uštipci uz zrele, mlade i sireve iz mišine (mijeha), kao i težačka pura (palenta) s lučnicom - preljevom od kiselog mlijeka, češnjaka i masla. Mesne peke i gulaši od divljači ulovljene u tom kraju služe se u restoranu Bosiljna obitelji Mihalj.

Od 1983. posluju uz cestu između Posušja i Blidinja na 1300 m visine gdje sami uzgajaju namirnice. Zimi ih posjećuju skijaši sa staza Blidinja, ljeti Dalmatinci privučeni domaćim jelima i niskim cijenama, a dolaze se rashladiti i strani gosti s Makarskog primorja ili obližnje Imotske krajine.

- Najbolje namirnice stižu iz ruralnih područja gdje se, osim većih proizvođača, mogu pronaći odlične namirnice i kod malih proizvođača. Posušje ima proizvodnju sira iz mišine na području od Blidinja do Rakitna jer je taj kraj još uvijek stočarski, a s proizvodnjom sira iz mišine ide i kvalitetno meso: teletina, janjetina, junetina i svinjetina. Što se povrća tiče, u Zapadnoj Hercegovini su izuzetak oni koji nemaju svoje bašte i njive. Dakle, čeka vas prava okrjepa nakon planinarenja, šetnje, branja ljekovitog bilja s vodičem ili nakon posjeta radionicama izrade prirodnih parfema, Franjevačke galerije i muzeja Masna luka, nekropole stećaka i drugih arheoloških nalazišta koja sežu od mlađeg kamenog doba - ističe Lucija Pekas iz posuškog Odjela za razvoj.

U samom Posušju obiteljska je konoba Strukić, poznata i kao Gangino Gnjizdo. Tamo, uz domaće zalogaje, vlasnik Tomislav Strukić poučit će vas pjevanju hercegovačke gange, a pokazat će vam i kako se sviraju diple i gusle koje sam izrađuje. U tom gradu, poznatom i po svadbenom turizmu, nalaze se i tereni golf kluba Posušje gdje nakon odigrane partije po prethodnom dogovoru možete kušati hercegovačku kuhinju, koju izvrsno priprema Nediljka Budimir. Vlasnica je restorana M&M, vrijedna i vrsna posuška kuharica, koja je zanat izbrusila u boljim restoranima Makarske i Njemačke.

- Hercegovina je pretežito neistraženo područje. Geografski na razmeđi juga, Dalmacije, i sjevera, Bosne, ostala je na granici i u prolazima, pa su tako i povijesni nalazi, posebice arheološki, još svježi, u povojima. Interesantna je po svojoj etnologiji, specifičnom načinu života, ali i spajanju ljudi. Turizam Zapadne Hercegovine aktivno se počeo razvijati prethodnih godina, najviše pod utjecajem drugih hercegovačkih mjesta i Dalmacije - ispričao je Jozo Kolobarić, posuški sociolog i ekolog.

Teško je pobrojati sve što se nudi na tom području, no svakako treba spomenuti Tabak, muzej duhana i restoran u nekadašnjoj tvornici duhana u Ljubuškom. Uz šaroliku ponudu jela, prema ideji umjetnika Roberta Alilovića, sjedi se u muzejskom postavu zamrle proizvodnje duhana u Hercegovini, koja je ujedno i svjedočanstvo propalih država na tom prostoru. Tako ćete među izlošcima u restoranu-muzeju vidjeti kutije cigareta Jugoslavija s Titovim likom, pored njega pakiranje Velebita s kojeg vas gleda Ante Pavelić. Ima tu i edicija cigareta iz Kraljevine Jugoslavije, kao i iz vremena nacističke Njemačke. Izložen je pribor za proizvodnju duhana i pušenje, kao i brojna literatura, fotografije i drugi artefakti. U Ljubuškom za domaći svijet ne zaobilazan je restoran Most uz rijeku Trebižat, nastao iz narodne gostione otvorene 1958. godine.

Želite li se nauživati nedirnute prirode, obiđite skroviti vodopad Žukovica u zaleđu Posušja, gdje je i Žukovička pećina, arheološko nalazište ljudske naseobine stare čak 10 tisuća godina, u kojoj danas obitavaju golubovi jamari. Nemojte zaobići razvikane, ali prekrasne vodopade Koćuša i Kravica gdje vam neće nedostajati ni gastronomskih izazova. Možete posjetiti obiteljske vinarije i kušati vrhunske autohtone žilavke, blatine i trnjake, kao što je vinarija Begić, gdje ćete prezalogajiti uz kušanje vina i rakija. Vinarija je smještena na spoju Dalmacije i Hercegovine, a polja, maslinik i vinograde Begići napajaju s vlastitog izvora vode kojeg su pronašli na 172 m dubine.

Specifična hrana regije

Janjetina se peče ispod metalnog poklopca (sača) prekrivenog žarom, što joj daje specifičan okus uz to se peče planinski krumpir ili ljubuški mladi krumpir.

Pura i lučnica: Pura (krupnije i cjelovito mljeveno zrno kukuruza) se služi s lučnicom, aromatičnim preljevom od bijelog luka, masla i kiselog mlijeka.

Sir iz mišine Tradicionalni ovčji, kravlji a često i miješani sir koji zrije u mijehu od ovčje kože što mu daje poseban okus i teksturu. Najčešće se servira uz pole (u Posušju planinski krumpir prerezan na pola i preliven maslom i bijelim lukom).

Uštipci (ušćipci) od bijelog ili miješanog brašna u ranije doba zimice (ozime pšenice) a u novije dodaju i heljdu. Postoje dvije vrste neki kažu čak i tri: Male pržene pogačice koje se često služe uz sir, kajmak, slaninu, pršut, kobasicu, u tom kraju ih zovu lištički uštipak (tanki izljeveni ne kvasani), ušćipak (komad kvasanog tijesta otkinut od kruha) i peksimet (verzija kvasanog uštipka s kiselim mlijekom).

Janjetina na ražnju - cijelo janje se peče na otvorenom ražnju, često tijekom proslava i svečanosti.

Kruv domaći - većina obitelji i danas u Hercegovini peče domaći kruh (ponekad bijeli, ali većinom mješavina zimice(ozime pšenice), kukuruza i bijelog brašna)

Pogača (kratko kvasani kruh)-različite vrste domaćeg kruha, često pečenog ispod sača od miješanog brašna (bijelo i integralno)
Kukuruza - tradicionalno jelo u zapadnoj Hercegovini pogotovo u „gornjem“ kraju (Posušju)-kruh napravljen od cjelovitog zrna kukuruza s uljem pečen u ranije doba ispod sača. Često se služi za vrijeme posta uz ribu.

Raštika (rašćika)-zeleno lisnato povrće koje se kuha sa suhim ili svježim mesom obično kao čorba ali se također pravi na „suvo“ s krumpirom na maslu i bijelim lukom.

Hercegovački japrak -  sarmice od mljevenog mesa, riže i slanine zamotane u list raštike, a ne vinove loze kao drugdje
Slatko i kolači: Hercegovina nema neki svoj tradicionalni kolač ali „kruva (od kukuruza, integralnog ili bijelog)-masla-meda“ ima, također je uštipak s medom i domaćim pekmezima često u kombinaciji s maslom bio je glavni desert ovog područja.

 
index Instagram400x230 youtube