180 godina od dolaska franjevaca u Hercegovinu

Dolazak franjevaca u Hercegovinu obilježen je svetom misom koju je predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uz koncelebraciju fratara iz Franjevačkog samostana u Širokom Brijegu.

Čerigaj je smješten na uzvisini te je zbog toga od milja zvan orlovsko gnijezdo, odakle su fratri počeli nadlijetati ovaj kraj i cijelu Hercegovinu ne bi li dosegli razvoj duhovne, kulturne i civilizacijske dosege kakve su viđali po Europi dok su se školovali u prvom redu za svećenike – duhovnike svome narodu, a zatim i za doktore (fra Mato Nikolić), kirurge (fra Mihovil Sučić), profesore na taj način donoseći u BiH umijeća koja će oplemeniti čovjeka i cijelu BiH.

S franjevcima su na Čerigaj stigli klerici i novaci koji su se školovali u Kreševu. Osmanlijske vlasti u 16. stoljeću srušile su samostane u Mostaru, Konjicu i Ljubuškom pa su franjevci o hercegovačkom katoličkom puku skrbili iz dalmatinskih mjesta Živogošća, Zaostroga i Kreševa. Kad su se za to postigli uvjeti, rodila se ideja o velikom povratku franjevaca u Hercegovinu. U Čerigaju je već otprije postojala župna kuća Blatske župe, odnosno župe Čerigaj, pa je fra Nikola Kodrić 1844. godine sagradio još jednu kuću kako bi se osigurao smještaj za pristigle fratre i omogućilo školovanje hercegovačkog podmlatka.

Godine 1846. u obližnjem Širokom Brijegu počela je gradnja franjevačkog samostana, a dvije godine potom iz Čerigaja su đaci preselili u Široki Brijeg. Tako će se školski sustav Hercegovačke provincije (1892.) Uznesenja Blažene Djevice Marije razviti uz tri samostana: sjemenište na Širokom Brijegu, novicijat na Humcu te bogoslovija i filozofija u Mostaru. Najugledniji franjevci slažu se oko toga da je u Čerigaj začetak širokobriješkog samostana, sjemeništa, novicijata i glasovite Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu.

Prije 40 godina obnovljena je prva franjevačka kuća u Čerigaju i pretvorena crkvu Dvanaest apostola. Obnovljena je i druga kuća u kojoj se planira otvoriti muzej.