Ako se ovako nastavi, naši će potomci žedni financirati rušenje malih hidroelektrana

U Centru za životnu sredinu aktualne su i druge kampanje za zaštitu životne sredine i zaštitu rijeka u BiH, a u okviru Koalicije za zaštitu rijeka u BiH, s velikim brojem lokalnih udruga i inicijativa, rade na mnogo slučajeva – Željeznica, Kruščica, Doljanka, Neretvica, Gornja Neretva, Bjelava, Vrhovinska rijeka. Prethodnih godina, kako raste broj MHE, raste i broj neformalnih grupa i inicijativa građana kojima Centar pomaže kako bi se službeno registrirali, izgradili kapacitete, ali i svoj entuzijazam i volju pretvorili u još odlučniji i konkretniji angažman i radili na lokalnom podizanju svijesti o problemu. Neke od ranijih kampanja bile su “Sačuvajmo Sanu“, “Živi Vrbas“, borba protiv HE “Krupa na Vrbasu“. Stanje je takvo da samo još ozbiljne lokve nakon kiša u BiH nisu pretvorene u mini hidroelektrane.

U BiH 244 rijeke – nijedna od njih ne teče slobodno

U BiH, počinje Skomorac, imamo 244 rijeke – one sve ne teku slobodno jer su na mnogima već izgrađene mini hidroelektrane (MHE), grade se ili se planiraju izgraditi.

“U suštini privatnim investitorima je svaka rijeka potencijal, tako da možemo reći da su time i sve rijeke u BiH potencijalno ugrožene, a naročito rijeke u planinskim područjima, koje su zbog svoje divlje i neukroćene naravi i topografije terena posmatrane kao energetski 'najizdašnije'“, objašnjava Skomorac.

Ugrožavanjem rijeka često je ugrožen, nastavlja, i pristup pitkoj vodi lokalnog stanovništva budući da je za izgradnju svake MHE, a koje su, kako kaže, najčešće derivativnog tipa – s visokotlačnim cjevovodom između brane i strojare, provede opsežni radovi u prostoru.

Odgovarajući na pitanje, po čemu se, u uništavanju rijeka, BiH razlikuje od drugih zemalja u regiji, odnosno, jesu li naši zakonski propisi, uobičajeno, mrtvo slovo na papiru, Skomorac objašnjava kako postoje tri elektroprivrede – EP BiH, ERS, EP HZHB – što znači kako, uvjetno, postoje tri energetske strategija i plana iskorištavanja obnovljivih izvora energije.

Ugroženo i pravo na vodu i pravo na život lokalnih zajednica

“To nužno ne bi bio problem da postoji kooperacija između ovih tijela, no to nažalost nije slučaj. Posljedica toga je da u BiH nemamo potpuno legitimnu eksploataciju javnih resursa. Budući da BiH suvereno ne vlada nad javnim dobrima, to nemamo niti adekvatnu institucionalnu zaštitu rijeka u BiH. Budući da još uvijek imamo rijeke koje su u dobrom dijelu svog toka pitke, ovim direktno ugrožavamo i pravo na vodu, a posljedično tome i pravo na život lokalnih zajednica koje tradicionalno gravitiraju rijekama“, izjavio je Skomorac.

Dok sve više svjedočimo, smatra, fenomenu stvaranja ekoloških izbjeglica i sve manje predvidivih klimatskih promjena, držimo kako je ovakav stav vlasti nedopustiv zbog čega je obrana rijeka uglavnom u rukama samih građana i građanki BiH.

“Ujedno, dok su trenutno u FBiH na snazi zabrana investicija i izgradnje novih MHE, u RS je još uvijek prisutan svojevrsni otpor vlasti da konačno načini taj korak. Kako rijeke teku unatoč svim granicama i podjelama jurisdikcija, neophodan je konačno zajednički stav oba entiteta po ovom pitanju, zbog čega od poslanika Narodne skupštine RS očekujemo hitno usvajanje moratorija na MHE, čime bi se stvorila konkretna šansa da rijeke na prostoru cijele države budu pošteđene daljnje devastacije, a eventualno se otvorila i mogućnost za kreiranje jedinstvene energetske strategije BiH.“

"Imamo zakonski okvir za zaštitu životne sredine, a uz njegovu primjenu, smanjila bi se samovolja pojedinaca i vlasti"

Dapače, Skomorac podsjeća i kako imamo zakonski okvir za zaštitu životne sredine, te iako ga redovno treba usklađivati sa standardima nekih samosvjesnijih nacija, potrebna je njegova adekvatna primjena u praksi, koja bi ipak u mnogome osujetila mogućnost za bilo kakvu samovolju pojedinaca, ali i vlasti.

Ipak, dojam je kako bh. javnost nije dovoljno svjesna ekocida koji se događa u našoj zemlji. Skomorac je mišljenja kako je velika većina javnosti okupirana drugim problemima – financijske prirode i drugim vlastitim borbama što je razumljivo.

“Ali svi mi činimo dio jedne životne sredine. Ona je više od samog okoliša. Iz našeg iskustva je vidljivo da kolektivna svijest o takvoj jednoj sredini kod naših ljudi uglavnom izostaje, a javlja se kada problem pokuca na naša vrata. To je u jednu ruku iz razloga vakuuma koji se na ovim prostorima stvorio silom prilika, što zbog neupitnog napretka koji nam je obećavala industrijska revolucija ranijeg uređenja, to i zbog sistematskog uništenja temelja tog istog nedosanjanog sna odmah iza toga“, objašnjava.

Međutim, upravo zbog tog jednog ”civilizacijskog” jaza, ističe, kojeg i dalje baštinimo, još uvijek se možemo probuditi i trezveno sagledati situaciju oko sebe.

Rijeke trebaju biti tretirane kao izvor života, a ne energije

“Čim prije odlučimo sačuvati ono što imamo, tim prije će novi naraštaji moći stasavati u jednom novom zdravijem prostoru, jednoj boljoj životnoj sredini, gdje će javna dobra kao što su rijeke biti tretirane kao izvor života, a ne izvor energije“, kazao je.

Marko Tomaš, bh. pisac koji se pridružio kampanji “Sačuvajmo plavo srce Europe“, nedavno je u intervjuu za Dnevnik.ba, između ostalog kazao kako mu BiH sa svim tim hidroelektranama izgleda kao električna stolica.

“Da li je to više električnih stolica, giljotina ili ambis bez kraja, prepustio bih spisateljskom talentu autora, ali svakako bih se složio da je zabrinjavajuća činjenica da se zajednički resursi, naši ali i onih poslije nas, iskorištavaju neplanski, neodrživo i neodgovorno. Ako se zarad izvoza električne energije i benefita nekih drugih, dozvoli kroćenje rijeka i potoka, a što trenutno činimo plaćanjem svakog mjesečnog računa, bojim se da je jedino što ćemo moći ponuditi našim potomcima jeste da žedni finansiraju rušenje tih istih objekata“, kazao je Skomorac.

U BiH izgrađeno 109 MHE, u tijeku izgradnja još 338

Ovo se iskustvo, objašnjava Skomorac, potvrdilo u modernoj historiji američke nacije, gdje se kontinuirano radi na restauraciji i oslobađanju rijeka.

“Trenutno je u BiH izgrađeno 109 MHE, a izgradnja njih još 338 je u različitim fazama projekta, dok je na širem području Balkana planirano čak i do 3000 novih objekata. Poučeni ličnim ali i iskustvom drugih, BiH još uvijek ima priliku da odustane od ovih nesretnih planova i osigura prezervaciju svojih bogatstava. Zajedno sa mnogim drugim udruženjima i organizacijama kontinuirano radimo na tome da stvorimo kritičnu masu koja će osigurati legitimitet za takav jedan cilj.“

Skomorac objašnjava na koji način mini-hidro elektrane uništavaju zajedničko dobro: “Ovisno od planirane lokacije MHE, često je potrebno izgraditi čitavu infrastrukturu da bi se uopšte omogućila izgradnja ovih objekata, koji inače zahvataju tok rijeke u dužini od nekoliko kilometara. Budući da se između samog vodozahvata (brane) i strojare (mašinske zgrade) trasira i visokotlačni cjevovod u koji će se rijeka ucijeviti, te je nerijetko potrebna infrastruktura i za priključenje na sistem, to je potrebno probiti i pristupne puteve kojim će se dovući teška mašinerija, što konačno znači znatno krčenje šume i modifikacija toka rijeke, pa i uzurpacija privatne svojine.“

Jasno je, nastavlja, da je ovakvim djelovanjem svaki ekosistem ozbiljno ugrožen, a šteta velika, naročito ako se radi o posebno bogatim i osjetljivim područjima kojim BiH obiluje.

“Osim toga, čak kada je za izgradnju potrebna minimalna intervencija, eksploatacijom rijeke se isušuje njeno korito, jer ono ostaje tek jedva 'mokro', fragmentiraju se staništa, a zbog neadekvatnih i jako često namjerno onesposobljenih ribljih staza koje je investitor dužan izgraditi, faktički se potpuno prekida prirodna migracija riba, njihovo mriještenje, ali i populacija drugih akvatičkih organizama“, objasnio je.

Poanta je, govori Skomorac, da se izgradnjom tih objekata javna dobra izuzima od javnog zbog privatnih interesa, a naše vode, šume, turistički potencijali, pejsaži se institucionalno stavljaju u službi takvih ciljeva.

Ipak, postoje alternative za mini-hidro elektrane, odnosno, moguća je proizvodnja jeftinije električne energije bez da se eksploatira okoliš.

“Rijeke uostalom i nisu 'obnovljive'. Svaka rijeka je posebna i one zajedno sa drugim pritokama i potocima čine jedan kontinuiran i kompleksan eko-sistem. No, kod planiranja njenog iskorištavanja, u nedostatku adekvatne ili uopšte provedene studije uticaja izgradnje MHE, investitori rijeku uglavnom posmatraju suštinski izolovano od životne sredine.“

Iskorištavanjem drugih, navodi Skomorac, (istinskih) oblika obnovljivih izvora energije – solarne i vjetroenergije, posljedice po životnu sredinu bi bile daleko manje.

Samo jedna vjetroelektrane može zamijeniti sve do sad izgrađene MHE u BiH

“Solarni paneli postaju sve pristupačniji i našim domaćinstvima, a radi se i na prilagođavanju potrebnog zakonskog okvira za privatnu instalaciju, te je Sunce svakako energetski izvor budućnosti. Vjetar je ogroman potencijal, i dovoljno je reći da samo jedna vjetroelektrana može da zamjeni sve do sada izgrađene MHE u BiH.“

Uz jedan održivi i ekološki prihvatljiv pristup iskorištavanju ova dva izvora, nastavlja, niti jedna rijeka ne bi morala biti eksploatirana.

“Pritom, zakonsko omogućavanje ”građanske energije”, odnosno sistema 'protrošača”'(prosumers), gdje trošite samo vlastitu solarnu energiju, a ostatak usmjeravate u mrežu, te nadasve energetsku efikasnost – iskorištavanje rijeka za proizvodnju električne energije bi ostalo samo na stranama udžbenika historije. Ali, kao prvi korak dovoljno bi bilo tek ukinuti neopravdane poticaje za MHE na koje privatne firme prioritetno ciljaju“, kazao je.

Osim što izgradnja MHE u BiH šteti okolišu i rijekama prijeti nestanaka, činjenica je i kako izgradnje MHE po našoj zemlji obično prate i koruptivne afere.

“Evidentne su indicije da netransparentnost dodjele koncesija, kao i sam koncept konkretno ugovora o koncesijama, ostavlja suviše prostora za manipulaciju i favoriziranje određenog resursa, čineći cijeli postupak upravljanja javnim dobrima štetnim i u konačnici nelegitimnim, a time i same aktere u postupku jako podložnim koruptivnim aktivnostima“, nastavlja Skomorac.

Prema njegovim riječima, ako se tome doda i zakonska mogućnost ustupanja koncesija na treća lica, a što je čest slučaj, pojava elemenata korupcije je time veća.

“Međutim, uslijed složenosti i tromosti samog sistema, te nerijetko opskurno podijeljene nadležnosti između entiteta, pa i kantona, od pravne države ne možemo da očekujemo previše. Ali naprotiv, sve korake koje poduzimamo, u korespondenciji sa vlastima ili na terenu, činimo ne bili smo 'provocirali'upravo tu pravnu državu, te pravnu zaštitu javnih dobara i samih njenih građana“, kazao je.

Prostor za manipulaciju, nastavlja, u u energetskom sektoru je izvjestan, zbog čega imamo slučajeve u kojima smo i krivično prijavljivali neke investitore.

“To je recimo narecentnije slučaj planirane izgradnje dvije MHE u vodotoku rijeke Bjelava kod Foče, koji iako eklatantan primjer uništavanja životne sredine, ipak nije toliko izolovan jer postoje i drugi simptomatični projekti koji su u toku, a koje pratimo.“

U okviru kampanje “Sačuvajmo plavo srce Europe“ brojni umjetnici iz BiH i drugih zemlja dali su podršku aktivistima u borbi za spas rijeka.

Nesebična podrška, navodi Skomorac, kampanji koja je stigla od velikog broja umjetnika i umjetnica, muzičara, teatarskih i filmskih radnika, pisaca, slikara i fotografa, lokalnih, regionalnih i onih u dijaspori, je zaista ohrabrujuća.

“Budući da nam je svima zajedno stalo do naših rijeka i naših zemalja, građanima i građanakama BiH poručujemo da poslušaju njihove poruke i da ne okolišaju, nego da zaštite svoju životnu sredinu. Iako su klimatske promjene globalni fenomen, one ipak počivaju na lokalnom nivou.Zato pozivamo sve lokalne zajednice i pojedince da se aktivno uključe u procese donošenja odluka o iskorištavanju naših voda i drugih resursa, i to od najnižih nivoa do onih viših, te da pravovremenim djelovanjem sačuvaju svoju rijeku, a time i svoje dostojanstvo“, zaključio je Redžib Skomorac, koordinator kampanje "Sačuvajmo plavo srce Europe“ u razgovoru za Dnevnik.ba.