Iz ljubuške rukometne povijesti: Legende Izviđača - Mladen Škorput, Skaut s najviše nastupa

Tekstovi koje ćemo objavljivati već su doživjeli svoju promociju u Listu za promicanje kulture i športa "Akadem i ja", a uredništvo potpisuje profesor Goran Skoko.

Legende Izviđača - Mladen Škorput (Skaut s najviše nastupa), intervju objavljen u časopisu "Akadem i ja" u rujnu 2008. godine.

U nešto više od 50 godina postojanja kroz RK „Izviđač“ prošlo je više generacija nadarenih rukometaša.

Ipak, jedno ime treba posebno istaknuti. Riječ je o Mladenu Škorputu, vrataru koji je za skaute nastupio preko 500 puta, a od aktivnog igranja rukometa oprostio se u 42. godini. Svojim obranama, pozitivnošću i zalaganjem često je dizao publiku na noge.

Mladenov prvi sport bio je nogomet?

Pokušao sam kao vratar u FK „Velež“, no nisam zadovoljio. Nakon toga potpuno se posvećujem rukometu. Svoje prve nastupe zabilježio sam još kao srednjoškolac u generaciji Tonke Spajića, Rude Bećirovića, itd., u ligi u kojoj su nastupali klubovi Hercegovine i Dalmacije.

Nedugo zatim svojim obranama postali ste prvo ime Izviđača. Uslijedili su pozivi mnogih klubova?

U sezoni 1977./78. odlazim u Čapljinski Borac koji je tada igrao u Drugoj ligi Jugoslavije i ostajem dvije godine. Imali smo strašnu generaciju: Ševko, Bebić, Repeša, itd. Igrali smo polufinale Kupa Jugoslavije u kojemu smo poraženi od banjalučkog Borca predvođena Arslanagićem i Rađenovićem.

Iako je Izviđač u sezoni 2003./04. nastupao u polufinalu Kupa Europe, mnogi će reći da je vaša generacija polčetkom osamdesetih bila još i bolja. „Izviđač“ je u sastavu: Škorput, Mucić, Sušac, Nikolac, Markić, Čolina, Konjhodžić, Papac, Mišetić, Nižić, sve svoje protivnike u to vrijeme pobjeđivao s lakoćom, s deset i više pogodaka razlike?

‘Tri sezone zaredom bili smo najbolji klub u Jedinstvenoj republičkoj ligi Bosne i Hercegovine. Nismo imali dvoranu, što je bio glavni uvjet za nastup u Drugoj ligi Jugoslavije.

Nakon domovinskog rata, zajedno sa Stanislavom Mucićem i Nevenkom Hercegom obnavljate rad RK „Izviđač“?

Već tada imali smo viziju europskog Izviđača. Okupili smo sve bivše igrače i započeli s radom. Na treningu uoči utakmice s visočkom Bosnom za prvaka BIH, 17. svibnja 1998., slomio sam nogu - što je značilo kraj moje igračke karijere. Poslije toga, u prvom europskom nastupu Izviđača u Kupu gradova protiv Lovćena oprostila se cijela generacija od aktivnog igranja. Naglasio bih da sam još jednu sezonu proveo i u Međugorju kao igrač-trener (sezona 1995./96.) s kojim sam zauzeo drugo mjesto, iza Izviđača.

Po završetku igračke karijere ostajete i dalje u rukometu kao trener vratara?

Mirko Alilović - vratar hrvatske reprezentacije, Marin Šego(RK Zagreb CO), Milan Tolić (Varteks) moji su proizvodi. Za Marija Prskala, sadašnjeg vratara Izviđača i juniorske reprezentacije Hrvatske, još će se čuti.

Radili ste i kao trener vratara u reprezentaciji Bosne i Hercegovine?

U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Švicarskoj radio sam s Tahirovićem, Grahovcem i Alilovićem. Reprezentacija Bosne i Hercegovine ima kvalitetne vratare.

U posljednje vrijeme HRK „Izviđač“ oslanja se uglavnom na igrače ponikle u vlastitim redovima. Što mislite o Rukometnoj akademiji „Izviđač“?

Oduševila me ideja o pokretanju i osnivanju Rukometne akademije, pravi potez. To imaju samo veliki klubovi. Rezultati mladih uzrasta Izviđača sve govore. Za budućnost rukometa u Ljubuškom ne treba brinuti’’- optimističan je Škorput.