Trener Kolak o mlađim uzrastima Izviđača [audio]

U subotu je održan turnir u mini rukometu „Skauti i prijatelji 2023.“, na kojem je nastupilo oko 500 djevojčica i dječaka iz BiH i RH, a u pripremi je Međunarodni memorijalni rukometni turnir “Ivana i Filip Kraljević” koji će se održati od 14 do 16 travnja u Ljubuškom, a koji će okupiti brojne ekipe mlađih uzrasnih kategorija iz regije.

Bio je to jedan od razloga da u programu Radija Ljubuški ugostimo jednog od trenera u Školi rukometa Izviđač, Ivana Marija Kolaka, čovjeka koji doslovno nalazi djecu talentiranu za rukomet, uključuje ih u taj šport od malih nogu, radi s njima, stvara od njih rukometaše i kao „gotov proizvod“ predaje ih u ruke trenerima koji rade sa starijim kategorijama

Na početku razgovora Ivan nam je ispričao zanimljivu priču o tome kako se uopće našao u rukometnim vodama i kako je na poziv tadašnjeg trenera Izviđača Josipa Glavaša počeo raditi s mlađim uzrasnim rukometnim selekcijama.

Veliku zahvalnost, kako kaže, posebno duguje svojim kolegama, trenerima u Izviđaču.

„Moram puno zahvaliti svojim kolegama trenerima u klubu, koji su mi puno pomogli, pa i dan danas učim od njih. Dario Mikulić, enciklopedija rukometa, nema što taj čovjek ne zna, onda učio sam od Tonija Čoline kad je radio s mlađim generacijama, Slavena Tomića koji je prije mene radio s djecom u Vitini. Dakle, puno su me naučili. I dan danas me uče i moram im se zahvaliti na tome. Zahvaljujući njima do sada sam postigao doista puno vrhunskih rezultata“, kaže Ivan.

Naglašava da se rukomet puno promijenio u odnosu na vrijeme kada je tek počeo raditi.

„Sve je drukčije. Drukčija su djeca, drukčiji su roditelji, treneri, fratri, nastavnici… Sve je se promijenilo u odnosu na ranije, sto posto. Danas, na žalost, djeca puno vremena provode uz ekrane, mobitele… Mi kad idemo na turnire nastojimo djecu udaljiti od mobitela i poticati na druženje. Ishrana se također bitno promijenila. Danas gledaš dijete, u jednoj ruci drži energetsko piće u drugoj čips. I da to radi jednom tjedno, hajde u redu. Ali to radi doslovno svaki dan. Kada sam ja išao u osnovnu školu, sjećam se, u cijeloj školi je bila samo jedna pretila osoba. Pogledajte danas djecu i sve će vam biti jasno“, konstatira Ivan.

Trenutno radi s ekipom djevojčica 2010./2011. godište.

„Zanimljivo je da ja u ekipi imam četiri djevojčice koje nose broj tenisica 42. Nedavno smo dobili donaciju tenisica od gospodina Damira Šunjića, koji je kao zaposlenik TSG Hoffenheima u ime Global United donirao najmlađe polaznike naše škole rukometa. Naravno očekivao sam da će i sve moje cure dobiti tenisice. Tenisice su bile broj 38,5 i manje, što je i normalno za mlađi uzrast. Međutim, samo pola mojih cura je moglo pronaći tenisice za sebe. Ostale nose veći broj. Ovim putem bi se zahvalio gospodinu Šunjiću na zaista kvalitetnim tenisicama koje je donirao našoj školi“, dodaje Ivan govoreći o tome kolike su se promjene desile posljednjih godina kod djece.

Govorio je o svim mlađim uzrastima rukometne škole Izviđač posebno istaknuvši generaciju dječaka 2008./2009. godište, koju trenira Dario Mikulić.

„Od Denisa Buntića Izviđač nije „izbacio“ kvalitetnog desnog vanjskog. Ne samo mi, znamo da u rukometu inače fali ljevaka. Međutim, sad dolazi generacija 2008. gdje imamo čak pet ljevaka. Bilo je i prije ljevaka, ali obično su završavali na krilu. Izviđač se ne treba bojati. Za jedno dvije tri godine bit će ljevaka za izvoz“, tvrdi Kolak.

Kada su u pitanje termini za održavanje treninga i igranje utakmica Ivan se zahvaljuje ravnateljima osnovnih škola, gradskom vlastima, vodstvu Gradske športske dvorane i posebni obitelji Ševo koja im je ustupila na korištenje dvoranu Central osiguranja.

Kada je u pitanju financiranje škole rukometa kaže kako se snalaze na različite načine navodeći odličnu suradnju s djevojčicama HŽRK Zrinjski iz Mostara, te djevojčicama iz Kozarske Dubice.

„Recimo sad je kod nas na turnir trebala doći ekipa iz Kozarske Dubice. Trebali su spavati kod naših djevojčica. Zašto? Zato što smo mi čak u tri navrata tako radili u Kozarskoj Dubici. Dođemo u Dubicu s djecom a tamo nas sačekaju ta djeca i njihovi roditelji. Jedni uzmu dvoje djece, drugi troje, treći četvero i smjeste ih kod sebe. Tako je i nama trenerima puno lakše. Samo kažemo dovedite nam djecu na utakmicu i onda odradimo utakmicu. Ne mislimo ni o hrani ni o spavanju. Roditelji su to odlično prihvatili. Kad idemo iduće godine, oni već znaju tko će kod koga spavati. Djeca su se već povezala, a uz njih i roditelji. Doista radi se o odličnom vidu suradnje“, priča Ivan.

Posebno zahvaljuje roditeljima djece.

„Roditelji su najveći sponzori Izviđača. Oni pomažu svojim financijskim praćenjem djece, uplaćivanjem članarina, kupovinom opreme, plaćanjem odlazaka na turnire i na druge načine. Oni omoguće onoj djeci koja su talentirana da napreduju uz pomoć ove druge djece. Uzmimo primjer Josipa Šarca hrvatskog reprezentativca i ekstra talenta. On ne bi bio Josip Šarac da nije bilo četrdesetero djece s kojima je trenirao. Znači on sam ne bi bio vrhunski rukometaš da je možda rođen u nekom drugom gradu ili da nije imao toliko druge djece s kojima će trenirati. Dakle zahvaljujući i svima njima on je izrastao u vrhunskog rukometaša. Spomenuo sam njega, ali isti je slučaj i s Davidom Mandićem, Hrstićem i svima ostalima“, ističe Ivan.

Trenutno Škola rukometa Izviđač okuplja od 180 do 200 djece. Radi se o broju djece koji se ustalio posljednji godina. Ivan posebno naglašava da je dosta djece posljednjih godina otišlo vani s obiteljima. Međutim, ta djeca nisu zaboravila Izviđač, u kontaktu su s prijateljima s kojima su igrali rukomet s trenerima i ostalima, a pojedini čak i pomažu.

Ivan je još govorio o tome može li se generacija djevojčica koju trenira uspješno nositi sa svojim muškim vršnjacima i kako izgledaju te utakmice, koja je generacija koja mu je ostala u posebnom sjećanju, koji su igrači i nakon odlaska iz Izviđača ostali vezani uz rukomet, o slučaju kada je za jednog dječaka morao nositi osobnu iskaznicu jer su svi mislili da je puno stariji, te kako teku pripreme za turnir “Ivana i Filip Kraljević”, koji smo već spomenuli u uvodu.