Majka sedmero djece iz Ljubuškog: Voljela bih da taj užitak svatko može doživjeti

Da su djeca najveće bogatstvo potvrđuje naša sugovornica, Julijana Bebek, majka četiri sina i tri kćeri iz Ljubuškog s kojom smo razgovarali o prednostima velike obitelji.

Julijana je 50-godišnjakinja koju nećete sresti bez osmijeha na licu, a i sama za sebe tvrdi da je oduvijek bila pozitivna, što joj je uvelike pomoglo u izazovima s kojima se susretala.

Otkad znam za sebe, uvijek je pozitiva, ne postoji negativa. Još mi nikada nije došlo u životu nešto da je nemoguće, da se ne može, čak mi je izazov kada je neka prepreka, kazala je za Jabuka.tv Ljubušanka koja će uskoro proslaviti 31 godinu braka s mužem Radovanom.

Marta je najmlađa – ima 11 godina, Anamarija ima 16, Luka 22, Josip 24, Iva 27, Ivan 29 i Ante je s 30 godina najstariji. Iva se udala, a Ivan oženio i dobio kćerku pa je tako postala i baka.

Kad ispunjavam formulare, uvijek mi trebaju dva lista, rijetko gdje imaju za deveteročlanu obitelj, govori nam kroz smijeh Julijana, inače trgovkinja po struci.

Kako nam je otkrila, oduvijek je htjela veliku obitelj, i svi koji ju poznaju znaju da je to tako, a čak i sama dolazi iz velike obitelji, njen pokojni tata imao je 12-ero braće i sestara.

Ja se uvijek volim zezati, najviše djece je imala jedna tetka – šestero, a ja sedmero, znači premašila sam sve njih, odmah sam iza bake, priča naša sugovornica i dodaje da joj je čudno čim nema pelena u kući.

“Kako ti sa sedmero, ja jedva s dvoje?”, pitanje je koje često zna čuti.

Svi koji su prošli ovo, reći će isto. Do troje je teško, a sve iznad troje je puno lakše. To nekako ne mogu objasniti, jer prvih troje, dok se snađeš, dok s tim kreneš, još se kao majka boriš da radiš sve, ali već kada dođe četvrto, peto, šesto ti ne možeš toliko dati sebe i onda njih uključiš, i to je nekakva prednost, ističe Julijana.

Kao majci, prirodno je potrebe djeteta staviti na prvo mjesto, upravo to tvrdi i Julijana kojoj je najveći užitak vidjeti svoju djecu kako “uskaču” jedni drugima i pomažu si međusobno.

Brzo su se navikli jedni na druge i pomažu jedni drugima. Uvijek je bila situacija da troje prvih pomaže ovima kasnije, a sada oni svi pomažu dvjema najmlađima, kazala nam je i nastavila:

Kada ih vidiš kako se povezuju, koji je to uspjeh. U početku je teško, u mojoj situaciji doslovno dobrih 25 godina nije bilo spavanja, ali imam sreću što sam od sebe hiperaktivnija, pa sam sve uklapala, ali sada već zadnjih 5-6 godina samo uživaš u tim plodovima.

Kada se skupite i pogledaš oko sebe, kažeš si “ovo smo sve mi stvorili”, voljela bih da taj užitak može svatko doživjeti.

Kada imate sedmero djece, ne može vam biti dosadno, stalno su neki događaji, rođendani, pričesti, krizme… a Julijana tvrdi da se onaj tko ima jedno ili dvoje isto “muči” kao i ona sa svojih sedmero. Razlika je, ističe, u tome što djecu prije morate uključiti u obaveze, ali samim time se ranije nauče biti samostalni.

Odgojiti i izvesti na pravi put svoju “malu vojsku” nije bio nimalo lagan posao, ali kada slušate Julijanu, čini se kao da je to ništa lakše iako su tada bila izazovna vremena.

Krenuli smo u vrijeme kada je bila najgora situacija. Rat, nemaš države, nemaš sustava, porodiljni nije postojao nekih 10-ak godina, kao ni dječji doplatak, školstvo je koštalo, ali uspjeli smo kako smo uvijek radili svoje poslove privatno, objašnjava Julijana koja polaže nadu u demografsku politiku koja je naglašena u Ljubuškom referirajući na brojne privilegije za mlade.

Jedne godine, čak petero njene djece pohađalo je osnovnu školu, pa su tada samo na udžbenike i vježbenice morali izdvojiti čak 3.500 KM, zato joj je kada je došla kupiti knjige za najmlađu Martu bilo čudno kada su joj rekli da su besplatne.

Unatoč nedaćama, pozitivna i vedra kakva jest, ističe kako su joj se uvijek lijepi trenutci nadvili nad one ružne i kako se nikada ne bi mijenjala ni s kim, štoviše kaže da je imala još djece, ne bi joj bilo puno. Kada imaš veliku obitelj, brzo zaboraviš na teške trenutke, naglašava Julijana za Jabuka.tv prisjetivši se jednog od rođendana kada joj je zaova rekla: “Daj Julija aparat da ih uslikam”, a ona je odgovorila: “Lakše bi još jedno rodila, nego da ih sve posložim i uslikam.”

Iskrenost, poštenje i vjera – vrijednosti su koje je utkala u odgoj i za koje smatra da uvijek moraju biti na prvom mjestu. Također, posebno naglašava i koliko je važno imati cilj u životu.

Kada su krenuli u školu, nisam bila tip mame da moraju imati 5.0 prosjek, jer svi mi imamo nešto što volimo i što moramo, tako ja obožavam trgovinu, kuhati ne volim, ali kuham jer moram, znači ne moramo cijeli život ukalupit.

Moraš u životu znati što želiš, ići u tom smjeru i u tome biti najbolji, ali bez vjere, Boga, pravde i poštenja skrenut ćeš kad tad, kazala je nasmijana Julijana.

Upravo vođeni tim vrijednostima, svatko je uspio pronaći svoj put, što je za Julijanu poseban blagoslov, vidjeti vlastitu djecu kako uspijevaju postići ono što su naumili, a u svemu tome su uvijek tu jedno za drugo.

Iako ih je sedmero, svatko od njih je unatoč ponekim sličnostima, zapravo različit.

Svako dijete mora imati svoju osobnost i to treba razvijati. Netko je više popustljiv, nekoga može svatko preveslati, a nekoga ne bi mogao ni Putin. Uvijek smo gledali da budu svoji i imali smo naviku reći “sve što je dobro i normalno sve je dopušteno”, rekla je ističući dalje koliko je važno s djecom njegovati prijateljski odnos i povjerenje.

Kada djeca krenu nešto kazati odmah ih se napadne. Pusti ga da kaže, kada ti nešto govori – saslušaj, jer ako ih odmah prekineš dalje se neće otvoriti, mišljenja je Julijana koja nekada provede i po tri sata razgovarajući s njima.

Smatra da dijete mora samo doživjeti i da je pogriješilo, jer se ponekad riječima ne može objasniti, i ako su tvrdoglavi, da ih se treba pustiti da sami shvate budući da će tako najbolje naučiti. Ja se znam zezati – tko nije bio na šivanju, sa 18 će mu trebati psiholog, kaže ponovno kroz smijeh prepričavajući Lukine dogodovštine s vožnjom bicikla.

Samim time, ne slaže se s onom da je “batina iz raja izašla” niti da je to rješenje, jer svatko kad tad se sjeti riječi: E, kada mi je ćaća govorio, e, kada mi je baba govorila.

S druge strane, naglašava kako djecu treba svugdje voditi sa sobom, jer je njima to doživljaj, ali i kako ih treba uključiti u aktivnosti, te poticati da provode vrijeme vani. Tako je i ova fantastična sedmorka “vidjela svijeta”, trenirala, pomagala roditeljima u poslu, pa se Julijana šali kako su ovi stariji razvili i dodatnu struku – svi znaju biti trgovci.

Od njih sedam, trenutno ih je troje ih je u Ljubuškom, najmlađe kćerke i sin Luka, dok su se ostali “raspršili” po Njemačkoj, Austriji, Zagrebu i Metkoviću.

Baš za Božić kad smo se slikali, bilo ih je samo troje i kažem ja vidi na što smo spali, samo troje. Ide jedan čovjek i kaže: “Julija, tebi malo, nekome puno”, ispričala nam je.

Budućim roditeljima poručuje da se ne boje, jer čvrsto vjeruje u snagu obitelji i podršku koju pruža vjera.

Samo Boga na pomoć, Bog čini čuda. Ja kad god sam saznala za trudnoću, odem platim misu, tako i sada. Samo hrabro u život uz rad jer svaki se rad isplati. Imati višečlanu obitelj je neprocjenjivo blago koje se ne može opisati riječima, zaključila je u razgovoru za Jabuka.tv Julijana Bebek.