Biskup Palić na blagdan sv. Franje posvetio novu crkvu na Humcu [foto]

Ovo je bio veliki događaj za župu Humac, stara crkva na Humcu je posvećena davne 1903., a sinoćnje posvećenje nove crkve bilo je za neke od svećenika prvi put da sudjeluju u ovom obredu.  

Uz predvoditelja biskupa Palića, misi je koncelebriralo dvadesetak svećenika, među njima su bili gvardijan fra Dario Dodig, župnik fra Ljubo Kurtović, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, te mnogi drugi koji su koji su djelovali na ovoj župi.

Biskup je u propovijedi istaknuo kako obred posvete crkve ima sličnosti sa sakramentima inicijacije za žive osobe.

Tako je misa započeta škropljenjem crkve blagoslovljenom vodom.

„Time se prisjećamo svog krštenja kojim smo postali članovi zajednice vjernika, žive Crkve, Otajstvenog tijela Kristova“, rekao je biskup Palić.

Nakon škropljenja, uslijedilo je čitanje Božje riječi i homilije, a potom su se vjernici ujedinili u ispovijedanju vjere moleći Vjerovanje.

„Potvrdom zazivamo snagu Duha Svetoga dok oltar ove crkve pomazujemo Svetom Krizmom koju smo posvetili na Veliki Četvrtak“, objasnio je  biskup Palić koji je jučer sve četiri strane oltara premazao uljem Krizme.

Potom je crkveni oltar odjeven u Uskrsnu bijelu boju te su zapaljene svijeće koje simboliziraju svijetlost i prosvjetljenje.

Nakon što su svi obredi inicijacije dovršeni, oltaru je dan poljubac mira.

Kako je istaknuto, obredom posvete crkve se slavi Crkva – zajednica vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi-zgradi okuplja.

 „Svaka velika religija imala je svoja sveta mjesta na kojima su se ljudi osjećali bližim Bogu… U današnjem evanđelju čuli smo da Isus poučava ženu Samarijanku da nije toliko važno mjesto gdje se klanjamo koliko je važno da to mora biti u Duhu i Istini. A sveti Pavao piše da je svatko od nas Božja građevina, Božji hram u kojem prebiva Duh Sveti… Zar mi današnji kršćani nismo prerasli fizička mjesta, žrtvenike i obredne darove, zašto još uvijek posvećujemo  svoje crkve i slavimo obljetnice posvete? Jedan bi od razloga mogao biti zato jer je sam Isus tako ozbiljno shvaćao crkve, odnosno hram, odnosno sinagoge. Svoju javnu službu započeo je propovijedanjem u sinagogi u Kafarnaumu i ključni trenuci u njegovu životu dogodili su se uz hram. Njegovo prikazanje u hramu nakon rođenja, pronalazak Njega samoga u hramu dok kao dijete poučava, Njegova molitva i poučavanje, rasprava i ozdravljenja kao odrasloga, Njegov sukob s vlastima dok je čistio hram od prodavača i mijenjača…  Isus je, kako su primijetili njegovi apostoli, bio veoma gorljiv i revan kada se radilo o hramu, poput tamjana na žaru i odredio je da bi to trebalo biti sveto mjesto. Ono što crkvu čini svetim mjestom i Očevom kućom je ovaj liturgijski čin posvete i ono što se događa nakon toga“, pojasnio je biskup Palić.

Dodao je kako crkva nije samo zgrada u smislu prostora, malo otrgnuta od onog uobičajenog, od rada i igre, i posvećena Bogu.

„Kada je Isus istjerao prodavače iz hrama nije davao izjavu protiv kapitalizma, bankarstva ili zarade za život. Umjesto toga rekao je da to mjesto nije za tu namjenu, posvećeno je nečemu drugom. Ova sveta zgrada i oltar nisu posvećeni radi samih sebe, posvećeni su za svetu svrhu. Crkva, oltar i kršćanin, svi su obnovljeni i postaju novi u Kristu i za Krista. On je naša prava crkva i oltar pa nam ovo mjesto govori o  Njemu“, rekao je biskup Palić.