Antivirusna maska iz Ljubuškog: U svijetu nagrade, u BiH bez zanimanja za proizvodnju

No, kada je počela pandemija koronavirusa, ovaj Ljubušak odlučio se na malo drugačiju inovaciju, shodno stanju u svijetu, pa je počeo rad na inovativnoj antivirusnoj maski koja bi predstavljala bolje rješenje od postojećih i ponudila višu razinu zaštite, prvenstveno zdravstvenim radnicima koji su u svakodnevnom dodiru sa COVID-19.

Rad je polučio i rezultat, pa je tako, nakon nagrade u Turskoj, proizvod člana Asocijacije inovatora Bosne i Hercegovine prije nekoliko dana osvojio i zlatnu medalju na međunarodnoj izložbi u Port Harcourtu u Nigeriji.

No, iako su te nagrade potvrdile da je Sadikovićeva ideja imala naučno uporište, čini se da će ta maska neobičnog izgleda ipak ostati samo inovacija bez odgovarajućeg komercijalnog epiloga, jer za njenu proizvodnju u Bosni i Hercegovini, čini se, zasad nema dovoljno zanimanja, javlja Al Jazeera.

Bakar, aluminij i mjed

Sadiković je inovaciju bazirao na zračno propusnim materijalima na kojima se virusi kratko zadržavaju, a koji ne ometaju disanje, ovakvim kakvi su svjetski laboratoriji po izbijanju pandemije koronavirusa masovno počeli nuditi na tržištu.

„Maske koje su se pojavile na početku epidemije nisu bile primjerene za zaštitu od virusa. Poznato mi je da se oni zadržavaju na bakrenim, aluminijskim i mesinganim površinama, kao što su, recimo, šteke po bolnicama i javnim ustanovama. Zato sam odlučio napraviti prototip maske od bakrene, aluminijske ili mesingane folije“, kaže Sadiković.

„Na takvim folijama virusi mogu opstati od jednog do tri sata, u zavisnosti od okolnosti“, objašnjava.

Prednost te maske u odnosu na postojeće kakve stalno viđamo je što je dugotrajna i što osigurava bolju zaštitu od virusa.

„Maske koje su sada u prometu su kratkotrajne i propustljive. Nisu primjerene za dobru zaštitu. Ove koje sam napravio omogućuju slobodno disanje, uzimajući zrak sa strane i ispod brade. Od njih bi bilo velike koristi u pandemiji korona virusa, a kada ona jednog dana završi, mogle bi koristiti medicinskom osoblju, posebno ljekarima pri operacijama, koji bi bili zaštićeni od kapljica, a niti sami ih ne bi širili. Dakle, specifična je u odnosu na postojeće jer je dvosmjerno nepropustljiva“, pojašnjava ljubuški inovator.

Iako na prvi pogled komplikovan, postupak izrade maske nije bio dug, jer, kako kaže, „poznati su mu materijali od kojih ju je pravio“.

Patent ga koštao 25 eura

Odmah nakon toga, nastavlja, prijavio je masku patentnom institutu u Mostaru, koji je započeo postupak zaštite patenta.

U međuvremenu, maska je prošle godine proglašena najboljom i nagrađena zlatnom medaljom na sajmu inovacija Turkpatent Best International u Istanbulu.

Ono što je zanimljivo da Sadiković nije imao nikakvu vanjsku pomoć u radu.

„Ovim se bavim od šestog razreda osnovne škole, kada sam napravio prvu inovaciju, vaser vagu sa lampicom koja se može koristiti u radu u mračnom prostoru. Sve sam radim, crtam i pravim aplikacije za patentne prijave. Proces pravljenja samog prototipa, koji je potreban zbog lakše ocjene od strane stručnih žirija na sajmovima, koštao je oko 25 eura, ako ne računamo patentne prijave i ostale popratne troškove“, dodaje Sadiković.

Pitanje koje se prvo nameće je šta će u budućnosti biti s maskom? Hoće li ostati samo patentirana inovacija, ili može prerasti u proizvod koji bi široj zajednici donio višestruku korist?

Kako stvari stoje, realnosti je puno bliža ova prva opcija.

„Prošle godine, masku sam prvu ponudio svjetski poznatoj tvornici Violeta iz Gruda. S njihovim upravnom odborom sam dva puta imao online kontakt. No, čini se da u ovom trenutku nisu zainteresirani za nju zbog ulaganja u tvornicu Lasta i turistički centar u Baškoj Vodi. Ostalo je na tome da ćemo ponovo razgovarati, ali do danas se ništa nije dogodilo“, kaže Sadiković.

Stroj  ponuđena po cijeni od 80.000 dolara

U međuvremenu, stigla mu je ponuda iz Kine, ali niti od nje, po svoj prilici, neće biti ništa, jer zahtijeva uključenost lokalne kompanije.

„Kinezi nisu iskazali zanimanje da otkupe patent, ali su mi ponudili stroj koji bi proizvodio ovu masku, po cijeni od oko 80.000 dolara. Oni ne bi pravili masku, već bi prilagodili postojeći stroj posebno za ovu namjenu. No, taj stroj ne mogu kupiti ja, već bi to trebala uraditi neka od naših tvornica, koja bi počela proizvodnju, poput Violete, kojoj sam i proslijedio ponudu“, nastavlja Sadiković.

I dok maska osvaja nagrade, on tvrdi da sluha za nju, ali i za ostale inovacije iz radionica članova Asocijacije inovatora BiH, ovdje nema. Tako mnoge inovacije koje budu prepoznate u svijetu, u BiH ostanu neiskorištene, umjesto da prerastu u proizvode od kojih bi i država i društvo imali koristi.

„Dojmovi u vezi maske su odlični, no, bez konačnog ishoda nema ništa. Općenito, žalosno je što naše vlasti u cjelini nemaju sluha za inovatorstvo u našoj državi. Naša asocijacija inovatora nema nikakvih poticajnih sredstava, ali i pored toga, nastavljamo predstavljati državu na sajmovima širom svijeta“, kaže Sadiković.