Dogodilo se na današnji dan,10. lipnja...

Najistaknutiji kraljevi koji su krenuli u novo kršćansko osvajanje Jeruzalema bili su francuski kralj Filip II. August, engleski kralj Richard I. i njemački kralj Frederick I. koji je jedini svoju vojsku od oko 15.000 ljudi prema Svetoj zemlji poveo kopnenim putem. Nakon prolaska kroz Mađarsku, Srbiju, Bugarsku i bizantski teritorij, njemački križari su uspješno osvojili Aksehir i Konyu u današnjoj Turskoj, te nastavili prema jugu što je uvelike zabrinulo Saladina i muslimansku vojsku koja se počela okupljati kako bi im se suprotstavila. Na putu iz Armenije prema Antiohiji njemačka vojska se, isrpljena napornim marširanjem po velikoj vrućini, utaborila kraj rijeke Saleph, a kralj Barbarossa je iskoristio priliku i krenuo se okupati u rijeci, no pod nepoznatim okolnostima se utopio. Nakon kraljeve smrti njemačka vojska je zapala u kaos, a pod stalnim turskim napadima uskoro je počelo panično dezertiranje pa je tek oko 5.000 vojnika pod vodstvom Barbarossinog sina Fredericka IV. Švapskog uspjelo stići u Acre. Od tamo su pokušali stići u Jeruzalem kako bi pokopali kraljeve posmrtne ostatke, no zbog neuspjele konzervacije u octu dijelovi njegovog tijela pokopani su u Antiohiji, Tiru i Tarsusu čime je završeno katastrofalno njemačko sudjelovanje u trećem križarskom ratu.

Prva veslačka utrka, poznata i pod nazivima Sveučilišna utrka ili jednostavno 'The Boat Race', između timova osmeraca Oxforda i Camebridgea, održana je 1829. godine. Početak jedne od najpoznatijih veslačkih utrka bili su razgovori dvojice prijatelja Charlesa Merivala s Cambridgea i njegovog imenjaka Wordswortha, studenta Oxforda. Prijateljska prepucavanja završila su tako što je Oxford poslao službeno pismo Cambridgeu u kojem ih je izazvao na veslački dvoboj na Henleyu na Temzi u Oxfordshireu. Iz tog prvog poziva i danas je ostalo usmeno pravilo koje gubitniku nalaže da izazove pobjednika na novi dvoboj. Od 1845. utrka se odvija na istom mjestu, od Putneya do Mortlakea. Duga je 6,7 kilometara što je od olimpijske staze dulje više od tri puta. Za prelazak staze posadama je potrebeno oko 16 do 17 minuta. Vremensku barijeru od 17 minuta prvi je probio Oxford 1976. godine. Rekordno vrijeme je 16 minuta i 19 sekundi, a postavljeno je od strane Cambridgea 1998. Jedan od najpraćenijih sportskih događaja u Velikoj Britaniji uz rijeku prati oko 250.000 gledatelja, dok putem TV-a utrku gleda više od 400 milijuna ljudi iz 180 zemalja. Utrka se tradicionalno održava bez obzira na uvjete koji vladaju na rijeci pa su nekoliko puta zabilježena i potonuća, a natjecanje se, iako neslužbeno, održalo čak i tijekom 2. svjetskog rata.

1918. godine kod otoka Premude potonuo je austrougraski bojni brod Szent Istvan, danas najveća brodska olupina koja leži na dnu Jadrana. Szent Istvan je porinut u riječkom brodogradilištu, preteči današnjeg 3. maja, 1914. Zaplovio je pod austrougarskom zastavom kao najveći i najmoderniji ratni brod, a danas zbog svoje veličine, ali i mornara kojima je postao posljednje počivalište, nosi nadimak 'Titanik Jadrana'. Nakon nekoliko uspješnih bitaka Szent Istvan se 1918. našao pred velikim izazovom, misijom razbijanja tzv. Otrantske baraže, savezničke blokade Jadrana. Pokušaj proboja bio je tajna operacija, a flota koja ju je provodila bila je podijeljena u dvije grupe. Prva je isplovila 8. lipnja i idući dan uspješno doplovila na odredište, uvalu Slano kod Dubrovnika. Druga grupa krenula je iz Pule 9. lipnja. Na čelu je bio razarač Velebit, a iza njega plovio je Szent Istvan iza kojeg je bio Tegetthoff, dok je u pratnji je bilo šest torpiljarki. Zbog pregrijavanja ležaja na desnoj turbini Szent Istvana brzina konvoja morala je biti smanjena pa je kašnjenje povećano na ukupno 90 minuta. Zbog toga su se brodovi našli u opasnoj zoni djelovanja talijanskih torpednih brodica MAS 15 i MAS 21 koji su već imali postavljenu zasjedu. MAS 15 je lansirao dva torpeda na Szent Istvan. Prvi je pogodio pramac, a drugi nepropusnu pregradu koja je dijelila dvije kotlovnice, pa je već tada poginuo znatan broj strojarskog osoblja i ložača. Nakon toga brod je stao te se zbog prodora vode u kotlovnice nagnuo na desni bok. Posada je očajnički pokušavala zaustaviti prodor vode, no unatoč njihovom trudu i pokušajima Tagetthoffa da ga nasuče, Szent Istvan je naglo potonuo i potpuno se prevrnuo tako da mu je dno bilo na površini. Sa 75 mornara nestao je pod vodom, dok je 976 članova posade spašeno. Potapanje Szent Istvana s Tegetthoffa je snimio mornarički časnik Josef Meusburger, a snimka je i danas jedan od najpoznatijih dokumenata o pomorskim havarijama. Talijanska ratna mornarica potapanje Szent Istvana smatra svojim najvećim uspjehom u povijesti, a od 1919. i službeno slavi 10. lipnja kao 'Festa dela marina' (Dan ratne mornarice).

Hrvatski književnik Antun Mihanović, koji je slavu stekao svojom pjesmom Horvatska domovina, koja je kao nacionalna himna pod nazivom Lijepa naša (prema prvom stihu) prihvaćena 1891., te autor knjižice 'Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku' prema kojoj se kasnije razvio i program Hrvatskog narodnog preporoda, rođen je u Zagrebu 1796. godine.

Američki glumac Robert Cummings, punog imena Charles Clarence Robert Orville Bob Cummings, poznat većinom po ulogama u komedijama, ali zapamćen i po izvrsno odrađenim ulogama u Hitchcockovim filmovima Saboteur i Dial M for Murder i brojnim drugim dramama, rođen je 1908. godine u Joplinu u Missouriju.

Američka glumica i pjevačica Judy Garland, pravog imena Frances Ethel Gumm, od najranije mladosti dobitnica brojnih filmskih nagrada, osma po redu najveća ženska filmska zvijezda svih vremena, zapamćena po ulogama u filmovima The Wizard of Oz, The Clock, The Harvey Girls, A Star is Born, te brojnim drugima, rođena je u Grand Rapidsu u Minnesoti 1922. godine.

Američka glumica Gina Gershon, zapamćena po natupima u nekoliko broadwayskih predstava, ulogama u filmovima Cocktail, Showgirls, Bound i Face/Off, te dvije parodije pod imenom Gina Gershon Strips Down Sarah Palin, rođena je 1962. godine u Los Angelesu.

Britanska manekenka i glumica Elisabeth Hurley, koja je svjetsku slavu stekla kao djevojka Hugha Granta, a kasnije i filmovima Four Weddings and a Funeral, Austin Powers: International Man of Mystery, Austin Powers: The Spy Who Shagged Me, rođena je u Basingstokeu u Hampshireu 1965. godine.