Dogodilo se na današnji dan, 23. svibnja...

Obljetnica smrti

1945 - Heinrich Himmler je rođen1900. godine. Diplomirao je agrikulturu 1922. na Sveučilištu u Münchenu. Sljedeće se godine učlanio u nacističku stranku u kojoj je do 1945. bio u samom vrhu. Uz Hitlera je jedan od glavnih kreatora politike nacista do 1945. Zaslužan je za razvoj i jačanje SS-a. Od 1933. radio je na razvoju logora za političke protivnike koje će unutar SS-a kontrolirati posebna jedinica SS-Totenkopfverbände. Od srpnja 1934. je vodeći čovjek SS-a koji odgovara samo Hitleru (Reichsführer-SS). Sljedeći mu je projekt bio osnivanje posebnog vojnog dijela SS-a iz kojeg će se kasnije razviti Waffen-SS. Tijekom provođenja "konačnog rješenja" tijekom Holokausta zabrinuo se za psihičke traume koje bi pripadnici Einsatzgruppen mogli imati "ručno" ubijajući Židove, pa se zalagao za pronalazak "boljeg" načina likvidacije. Ujesen 1944. organizirao je jedinicu Volkssturm u koju su ulazili djeca (i do 13 godina starosti) i muškarci stariji od 60 godina. Pred sam krah pokušao je povesti pregovore sa Saveznicima. Hitler ga je dan prije samoubojstva proglasio izdajnikom i oduzeo mu sve titule i počasti. Tijekom svibnja se pokušao sakriti. Zaustavljen je na kontrolnoj točki i tijekom medicinskog pregleda je počinio samoubojstvo kapsulom cijanida 23. svibnja 1945. godine
1971 - I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene i ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more i gledam more zlato i gledam more gdje se k meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru (More) Josip Pupačić, hrvatski pjesnik, poginuo je u zrakoplovnoj nesreći na današnji dan 1971. godine. U antologijske pjesme ubrajamo: Nas sedam braće, Zaljubljen u ljubav, More, Tri moja brata, Nesagrađena kuća, Moj križ svjedno gori, Otkad je zima pala u horizont, Jedno drugo more i druge.

Povijesni događaji

1915 - Italija je 23. svibnja 1915. godine objavila rat Austro-Ugarskoj, dojučerašnjoj saveznici, te tako ušla u Prvi svjetski rat

Rođendani

1823 - Ante Starčević, hrvatski političar, rođen je na današnji dan 1823. godine. Već za školovanja priklonio se ilirskomu pokretu, a u Gajevoj je Danici (od 1845) te u Zori dalmatinskoj i Bačkoj vili objavljivao pjesme i prozna djela (pod pseudonimom A. V. Rastevčić). rotivio se jezičnim koncepcijama V. S. Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj, s kojima je vodio oštre polemike o jeziku, te je odbacio Bečki književni dogovor iz 1850. god. God. 1861. bio je imenovan velikim bilježnikom Riječke županije, gdje je napisao četiri županijske predstavke, kojima je odredio svoje stajalište prema svim temeljnim političkim pitanjima važnima za sudbinu Hrvatske. Ti su spisi bili osnova političkog programa Stranke prava, koju je, zajedno s E. Kvaternikom i Perom Vrdoljakom, osnovao iste godine. Sudjelovao je u radu Hrvatskoga sabora 1861. i pritom zastupao stajališta o hrvatskom državnom pravu, cjelovitosti hrvatskih zemalja i pravu hrvatskog naroda na samoodređenje. U državotvornom smislu protivio se bilo kakvim zajedničkim poslovima s Austrijom i Ugarskom, a političku budućnost Hrvatske zamišljao je utemeljenu na ugovornom odnosu između kralja i hrvatskog naroda (»Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku«). Istodobno je zastupao liberalna načela u izgradnji države, sukladno zasadama Francuske revolucije. Nakon raspuštanja Hrvatskoga sabora (1861), zbog političkih je stajališta bio smijenjen s mjesta velikoga bilježnika (1862), a zatim osuđen i na zatvorsku kaznu (1863). God. 1865. ponovno je bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje se sukobljavao s narodnjacima i unionistima, prekinuvši veze s I. Mažuranićem i J. J. Strossmayerom. Koncepcije o sveslavenstvu i jugoslavenstvu smatrao je pogubnima za hrvatski narod. U skladu sa stajalištem da je Hrvatska pravno neovisna država, koja bi se trebala protezati na cijelom hrvatskom povijesnom području, bosanskohercegovačke muslimane smatrao je sastavnim dijelom hrvatskog naroda. U Zagrebu je 1867. pokrenuo prvi političko-satirični list u Hrvatskoj Zvekan, a od 1868. svoje je polit. tekstove objavljivao u pravaškom glasilu Hervat. God. 1870. objavio je Naputak za pristaše Stranke prava, u kojem se zauzimao za otvorenost svoje stranke svim slojevima hrvatskog društva te ljudima različite vjeroispovijesti, smatrajući to preduvjetima nacionalnoga jedinstva. Ujedno se suprotstavio sudjelovanju klera u političkom životu, zbog čega su ga često osuđivali u crkvenim krugovima. Nakon Rakovičke bune 1871 Stranka prava bila je raspuštena, a on uhićen i zatvoren; nakon toga se povukao na obiteljsko imanje u Jasku (kraj Zagreba). God. 1878. ponovno je bio biran u Sabor, te je bio zastupnikom do kraja života. Zbog unutarstranačkih sukoba s F. Folnegovićem, istupio je iz stranke i 1895. s J. Frankom, E. Kumičićem i M. Starčevićem osnovao Čistu stranku prava. God. 1895. bio mu je predan narodnim prilozima izgrađen »Starčevićev dom« u Zagrebu, gdje je i umro. Svojim je djelima i političkim radom postavio teorijskopolitičke temelje suvremene hrvatske nacionalne države i zbog toga je još za života bio prozvan Ocem domovine.
1849 - Karoly (Dragutin) Khuen-Héderváry, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i madžarski političar, rođen je na današnji dan 1849. godine. Na mjesto hrvatskoga bana bio je imenovan kako bi se obuzdalo hrvatsko državotvorstvo i otpor madžarizaciji. Izravan povod njegovu imenovanju bila je afera s postavljanjem dvojezičnih grbova na zgradama financijskih ureda u Hrvatskoj, koja je izazvala val protumadžarskoga raspoloženja u Hrvatskoj. Tijekom svoje dugogodišnje vladavine (1883.-1903.) Khuen je uspostavio apsolutističku vlast, provodio političko nasilje nad oporbenim strankama i nasilno provodio izbore za Hrvatski sabor, koji je učinio sredstvom provedbe svojih osobnih, ali i velikomadžarskih političkih interesa. U njegovo je doba donesen zakon kojim je samo dva posto pučanstva u Hrvatskoj i Slavoniji imalo pravo glasa. Ograničio je autonomiju Sveučilišta, otežavao rad JAZU, plijenio tisak, zabranjivao skupštine oporbenih stranaka i sl. Madžarski jezik uveden je 1894. u realne gimnazije kao obvezatan predmet, a u Hrvatskoj su se mogle osnivati i madžarske škole. U borbi protiv hrvatske oporbe, oslanjao se na srpsko građanstvo koje ga je podržavalo; Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji dao je narodno-crkvenu autonomiju. Unatoč protuhrvatskoj politici, za njegove je vladavine došlo do znatnoga gospodarskoga i prosvjetno-kulturnoga napretka zahvaljujući I. Kršnjavom i J. J. Strossmayeru. Khuen je tijekom svoje dvadesetogodišnje vladavine neumoljivo provodio mjere koje su trebale dovesti do pretvaranja Hrvatske i Slavonije u ugarsku pokrajinu.