21. svibnja 1945. Ivan Softa – Titovi antifašisti likvidirali mladog književnika zvanog ‘hrvatski Gorki’

Ubijen je samo zato jer je bio nacionalno svjesni Hrvat koji je smatrao da svaki narod ima pravo na svoju državu. Ubili su ga zločinici, zagovornici Jugoslavije koji su sebe nazivali ‘antifašistima’.

Ivan Softa (Smokinje kod Širokoga Brijega, 31. srpnja 1906. – svibanj 1945.), hrvatski književnik iz Bosne i Hercegovine. Prvim romanom Na cesti iz 1936. izazvao je pozornost književne kritike, koja ga je nazvala prvim hrvatskim radničkim piscem, hrvatskim Gorkim.

U Rasnu je završio pučku školu, a teški socijalni uvjeti i neimaština odvode ga prvo u Slavoniju, a zatim i u Zagreb 1934. god. Kroz to vrijeme je prolazio kroz teška iskušenja i izazove, pratili su ga težak fizički rad, neizvjesnost, kao i o(p)stanak na cesti kad je ostao bez posla.

Slijedom toga piše i prvi roman u tom tonu, a to je roman “Na cesti” – opis hrvatske društvene zbilje u vrijeme velike svjetske gospodarske i političke krize.

U vrijeme izlaska tog romana pred oči javnosti, vjerojatno i zbog njegove socijalne dimenzije, doživljava pohvalne ocjene kritike i obične javnosti. Osim socijalne tematike, zastupljene teme su bile i njegov rodni zavičaj tj. Hercegovina, njegovo djetinjstvo i uspomene na njega.

Tako je nastao i drugi roman “Dani jada i glada” – glasan povik protiv rata i strahota koje donosi (Hercegovina – 1. svjetski rat), o tradiciji i životu, točnije rečeno “svakidašnjoj jadikovki” ljudi iz zavičaja iz kojega potječe.

Zanimljiva je njegova izjava iz vremena početka 2. svjetskog rata na ovim prostorima, a ta je da “svaki narod koji želi da opstane treba da ima vlastitu državu, utemeljenu unutra i prema vani, pa tek tada izgrađivati svoje socijalne vrednote”. Možda je i to razlog što je ovaj književnik bio obavijen velom šutnje, sve do novijih vremena vezanih za raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne Republike Hrvatske. Nastradao je neposredno poslije prestanka 2. svjetskog rata, u svibnju 1945. godine.

Napisao je i roman “Nemirni mir”, koji je po riječima kritičara “blizak hamsunovskoj imaginaciji gladi i zla, u cjelokupnosti lišen ruralnoga jer je Ivan Softa kroz životnu bitku oblikovao drukčiju modernu svijest i psihologiju”, te pripovijetku “Razrovano ognjište”.

Velik dio Softinih pripovijesti i pjesama još uvijek je rasut po časopisima ili dostupan samo u fragmentima (u Sabranim djelima, 1994., nalazi se i pripovijest Tko poznaje ovoga i fragmenti romana Razlaz poznatih); riječ je o opusu bez veće umjetničke vrijednosti, ali autentičnom svjedočanstvu prvoga hrvatskog pisca radnika.