Dogodilo se na današnji dan, 13. listopada... [Armija BiH ubila fratre u Fojnici]

Kroničar fojničkog samostana fra Miroslav Krajinović Carko ovako je zabilježio ubojstvo gvardijana i župnika fra Nikice Miličevića i vikara i kapelana fra Leona Migića od strane pripadnika Armije BiH.

"Žalosni dan. Ubojstvo naše braće u 13.00 h Fra Nikice Miličevića gvardijana i župnika, Fra Leona Migića vikara i kapelana. Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjem.

Dogodilo se ovako: U 12.55 h čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: 'Stoj tude na stepenicama!', koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: 'Diži se!' Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: 'Nisam ništa kriv', a fra Nikice, kad mu je ubojica rekao da će ga ubiti: 'Ubij!' Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu. Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: 'Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.' Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: 'Ubili su fra Leona!'

Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić - fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona ovčicu Božju. Fra Leon je bio miran. Ovčica Božja. Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Najdraže mu je bilo, poslije obavljenih dužnosti, otići u prirodu, često uz pratnju životinja. Obradovao bi braću donoseći gljiva, voća i čajeva koje bi našao na šetnji. U grad nije zalazio i tako rijetko i svoje posjećivao. Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomagao govoreći: 'Daju nama, dajmo i mi drugima.' Za kuću se izvanredno brinuo. Kad bi pošao na duži put, pitao bi: 'Šta komu treba, nek napiše.' I zaista bi donio, pa ponešto i tko nije ništa tražio.

Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja. Kad su policije otišle, počeo je spremanje braće. Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22.00 h braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas."

Komemoracija na ubojstva fratara

Svake godine, na godišnjicu okrutnog ubojstva fratara u Fojnici 13. studenog, održava se komemoracija na koju dolaze brojni franjevci, fojnički vjernici kao i vjernici iz župa središnje Bosne. Ova komemoracija je trajna uspomena na žrtvu fojničkih fratara koji su svojim životom posvjedočili ljubav prema Bosni i svome narodu, ali i podsjećanje na činjenicu da do dana današnjega nisu pronađeni nalagodavci ubojstva fratara.

Fra Nikica Miličević (18. IX. 1957. ‒ 13. XI. 1993.)

Nikica Miličević rođen je 18. rujna 1957. u selu Gojevići, općina Fojnica, u katoličkoj obitelji sa šestero djece. Otac Mato je radio u šumarstvu i drvnoj industriji u Fojnici, a majka Luca, r. Oroz, bavila se, kao i većina tadašnjih udanih žena, odgojem djece i kućanskim poslovima te radom u vrtu i brigom oko stoke.

Još kao dječak Nikica je pokazivao oštroumnost, brzinu u komuniciranju i spremnost na humor u svakoj prigodnoj situaciji. Nakon završene osnove škole i neuspješnog pokušaja da ode u vojsku, u jesen 1972. odlazi u sjemenište, gdje je bio dobar učenik, ali i veoma dobar suradnik u pomaganju svojim kolegama. Četiri godine kasnije oblači franjevački habit i pristupa godini kušnje (novicijat), koju sa svojom generacijom provodi u Visokom. Nakon godine novicijata odlazi na Franjevačku teologiju u Sarajevu, gdje je bio glavni organizator predstava. Svečane zavjete polaže 3. listopada 1982., a za svećenika je zaređen 5. srpnja 1984. u Nedžarićima.

Mladi fra Nikica je sa službom započeo u Rami, a onda nastavio u Busovači i Bugojnu da bi se vratio u rodnu župu Fojnicu, koja mu je bila i posljednja župa.

Fra Leon Migić (23. XI. 1937. ‒ 13. XI. 1993.)

Leon (Mato) Migić rođen je 23. studenog 1937. u Fojnici kao osmo dijete Nike i Ljubice, r. Tomičić. Svih dvanaestero djece, osim najmlađe kćerke Janje, rodilo se u staroj obiteljskoj kući koja se nalazila na padinama brda na južnoj strani gradića. Kasnije se obitelj Migića doselila u središte grada, kraj puta što je vodio u samostan. Otac Niko je već prije osnovao obiteljski obrt, držeći jednu gostionicu u središtu Fojnice, a Ljubica se, pored obavljanja kućanskih poslova i brige o djeci, brinula o svojim i muževim roditeljima te uz pomoć starije djece obavljala poslove u vrtu i brinula o stoci. Bez obzira na teškoće ova je četrnaestočlana obitelj zdravo živjela i svi su bili zadovoljni i odgajani u tradicionalnom katoličkom duhu.

U sjemenište Mato je otišao poslije četvrtog razreda osnovne škole, 1950. godine, i tamo proveo osam godina. Od početka bio je miran i savjestan učenik. Volio je društvo, razgovore, pjesmu i dobro jelo.

Franjevački habit obukao je prvi put u ljeto 1957. godine u Visokom, kada je dobio ime Leon i otišao na godinu kušnje u samostan u Kraljevu Sutjesku. Godine 1959., nakon novicijata i sjemeništa, fra Leon započinje četverogodišnji studij u bogosloviji na Bistriku u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 2. svibnja 1965. u crkvi sv. Ante na Bistriku.

Već ga je na prvoj župi u Varešu čekao veoma aktivan i bogat pastoralni rad, kao i na sljedećim župama u Kraljevoj Sutjesci, Vijaci, Zenici, Bugojnu, Podmilačju, Sivši, Bogićevcima i Vitezu. U ljeto 1991. došao je u Fojnicu, gdje je obnašao dužnost vikara samostana i fojničke župe sve do tragične smrti u studenom 1993. god.

Agripina Mlađa, sestra cara Kaligule, 54. godine otrovala je muža Klaudija, tadašnjeg rimskog cara, kako bi na njegovo mjesto sjeo njezin sin Neron koji je ujedno bio posljednji potomak julijevsko-klaudijevske loze. Neron je nastavio politiku cara Tiberija i u početku vladao umjereno zahvaljujući savjetnicima Seneki, pretorijanskom preferktu Buru i supruzi Oktaviji. No, uskoro je počeo eliminirati nepodobne te su tako stradali brojni utjecajni Rimljani, ali i njegov brat i supruga. Ubrzo je počeo voditi vrlo raskalašen život koji je zbog poreza doveo do pobune u brojnim provincijama. Kulminacija kaosa došla je u vidu požara koji je opustošio Rim, a za koji se danas smatra da ga je podmetnuo Neron, no to se ne poklapa s povijesnim podacima. Četiri godine nakon toga Senat ga je proglasio neprijateljem Rima i osudio na smrt, no on se prije toga navodno ubio sam iako niti to nije potvrđeno pa se sumnja da je ubijen.

Francuski kralj Filip IV. 1307. godine dao je uhititi stotine pripadnika Templarskog reda pod optužbom za herezu. Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama, kako glasi puno ime Templara, nastao je 1118. nakon I. Križarskog rata, a osnovao ih je Hugo de Payens. Uz njih se vežu brojne legende, pogotovo o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, tajnama graditeljstva i masonima. Činjenica je da su u vrijeme svoje najveće raširenosti bili moćniji od brojnih europskih vladara te su imali snažan utjecaj na onovremenu politiku. Mnogi vjeruju da je upravo to bio razlog sudbine koja ih je snašla. Dan kada je francuski kralj naredio njihova uhićenja ostao je zapamćen kao 'crni petak' ili 'petak 13' i od tada se smatra nesretnim. Zadnji veliki meštar reda pred smrt na lomači prokleo je papu, kralja Filipa i francuskog premijeru. Sva trojica prokletih umrli su u narednih godinu dana, a i sva tri Filipova sina umrla su mlada. Red je ukinut od strane Pape pet godina nakon toga, a nedavno je objavljen vatikanski dokument koji potvrđuje kako tijekom postupka nisu pronađeni nikakvi dokazi o herezi te je jasno da su članovi reda stradali zbog politike.

Greenwich je 1884. godine proglašen lokacijom univerzalnog vremenskog meridijana (GMT - Greenwich Mean Time) prema kojem su postavljene Zemljine vremenske zone, a čija je kutna mjera 0°. To je zamišljena linija zemljopisne dužine koja prolazi kroz londonsko predgrađe, a koji sa suprotnim, 180. meridijanom, kroz kojega prolazi Međunarodna datumska granica, djeli Zemlju na istočnu i zapadnu polutku. Za razliku od zemljopisne širine, koja je geometrijski definirana prema osi zemlje - polovi 90°, a ekvator 0°, 'nulti meridijan' je utvrđen dogovorom i to zbog toga što ga je više od dvije trećine brodova definiralo nultim meridijanom.

U poljima Cova da Iria, blizu portugalske Fatime 1917. dodine dogodilo se 'čudo Sunca'. To je ujedno bilo i poslijednje od poznatih ukazanja Djevice Marije koje je priznala i Katolička crkva. Čudo Sunca vidjelo je između 50 i 70 tisuća ljudi. Prema svjedocima ,Sunce se tada poput velike vatrene kugle kretalo strelovitom brzinom, okretalo oko svoje osi i svjetlucalo uz prelijevanje boja. Fenomen se vidio s udaljenosti od 40 kilometara i trajao je oko 10 minuta nakon čega se Sunce vratilo na mjesto i nastavilo normalno sjati.

Na današnji dan desila se jedna od najpoznatijih zrakoplovnih nesreća u povijesti. Urugvajski zrakoplov s 40 putnika i 5 članova posade srušio se u nenaseljeno područje u Andama u blizini granice Argentine i Čilea. Pri rušenju zrakoplova poginulo je više od četvrtine putnika, a nekoliko ih je odmah zatim podleglo ozljedama i hladnoći. Mjesto pada nalazilo se na otprilike 3600 metara visine, pa je bilo vrlo hladno i s obiljem snijega. Osmero putnika umrlo je od lavine, a ostali su bili prisiljeni jesti meso poginulih kako bi preživjeli. Spašeni su tek nakon više od 2 mjeseca, usred zime, nakon 72 dana provedenih u hladnoći. Preživjelo je samo 16 ljudi od početnih 45. Spasitelji su doznali za njih tek nakon što su dvojica putnika nakon 10 dana hodanja po snijegu naišla na jednog lokalnog stanovnika Čilea, pa je on obavijestio spasitelje.

Najteža zrakoplovna nesreća u povijesti Bolivije dogodila se na današnji dan prije 35 godina, kad se teretni zrakoplov tipa Boeing 707 srušio nedaleko od mjesta polijetanja, na glavnu ulicu bolivijskog grada Santa Cruz, završivši na mjestu gdje su mladi nogometaši igrali nogomet. U zrakoplovu su bila tri člana posade koji su svi stradali, a na zemlji je poginulo oko 97 ljudi. Zrakoplov je pri padu prvo okrznuo vrhove drveća, zatim je otkinuo rub lokalne škole, da bi se zabio u jednu trgovinu u kojoj su ljudi čekali u redu. Na kraju je završio na igralištu pokraj glavnog stadiona. Na igralištu su dva nogometna tima u tom trenutku vježbala nogomet, a bilo je i gledatelja. Između ostalih, stradali su dječaci u svlačionici nogometnog kluba. Osim 100 mrtvih, bilo je barem još toliko ranjenih.

Četvorica palestinskih militanata 1977. godine otela su Lufthansin zrakoplov na letu prema Frankfurtu i njemačkim vlastima postavili zahtjeve za oslobađanje 11 zatvorenih članova RAF-a (Rote Armee Fraktion), oslobađanje dvojice istomišljenika iz turskog zatvora, te 15 milijuna dolara. Zrakoplov je preko Italije, Cipra, Bahreina i Dubaija završio u Mogadišu. Tamo su otmičari ubili pilota, a nakon toga su rizičnom akcijom njemačke tajne službe ubijena tri otmičara i oslobođeni taoci. Nekoliko dana kasnije, samo pola sata nakon objave vijesti o neuspjehu otmice u svojim samicama pronađeni su mrtvi Andreas Baader i Gudrun Ensslin, dvoje osnivača RAF-a. Navodno su u isto vrijeme oružjem prokrijumčarenim u maksimalno čuvane samice počinili simultano samoubojstvo, no kako je Baader bio ustrijeljen u potiljak mnogi vjeruju kako se radilo o državnim egzekucijama. Dan kasnije RAF je objavio da je predsjednik njemačke udruge poslodavaca Hanns Martin Schleyer, kojeg su oteli mjesec dana ranije kako bi prisilili vlasti na oslobađanje zarobljenih suboraca, ubijen a kasnije su pojasnili da se radilo o osveti za ubojstva utamničenih RAF-ovaca.

Ostali događaji:

1307. – Uhićeni vitezovi Templari

1792. – Položen temelj Bijele kuće

1881. – Obnova hebrejskog jezika

1917. – Sunčevo čudo u Fatimi

1923. – Ankara postala glavni grad Turske

1943. – Italija objavila rat Njemačkoj

1991. – Pokušaj deblokade Vukovara

1991. – Zločin u Širokoj Kuli u općini Gospić

Na današnji dan 1893. Godine rođen je Luka Kaliterna, legendarni hrvatski nogometaš, trener i jedan od osnivača splitskog Hajduka. Francuski pjevač, plesač i glumac Yves Montand, rodom Talijan pravog imena Ivo Livi, zapamćen kao institucija francuske šansone, rođen je 1921. godine. Prva britanska premijerka, barunica Margaret Thatcher, inače odvjetnica i kemičarka koja je zbog svoje čvrste politike ostala zapamćena 'Iron Lady', rođena je 1925. godine. Američki glazbenik Paul Simon, polovica legendarne grupe Simon & Garfunkel, rođen je 1941. godine. Pakistanski glazbenik i pjevač Nusrat Fateh Ali Khan, jedan od najpoznatijih a po mnogima i jedan od najboljih azijskih vokala svih vremena, rođen je 1948. godine. Britanski komičar i glumac židovskih korijena Sacha Baron Cohen, poznat kao Ali G, Borat i Brüno, vjerojatno jedan od najboljih satiričara modernog doba, rođen je 1971. godine. Australski plivač Ian Thorpe, rušitelj brojnih rekorda i vlasnik nebrojenih odličja poznat i kao Thorpedo ili Thorpey, rođen je na današnji dan 1982. godine.