Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana

U Republici Hrvatskoj iz studenoga 2011., 30. travnja obilježava se kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskim i Frankopanima, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine obilježava se uz geslo Navik on živi ki zgine pošteno.

U Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) 30.4.1671. pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Time je završila Zrinsko-frankopanska urota, a bio je to i kraj tih starih hrvatskih velikaških obitelji, koje su lišene plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država.

Nakon pobjede carske vojske nad Turcima 1664. godine, car Leopold I sklopio je Vašvarski mir, kao da su Turci pobjednici, a ne gubitnici. Hrvatska i Ugarska nisu pristale da Turci zadrže sve osvojeno do početka rata, te se hrvatsko i mađarsko plemstva udružilo, kako bi ostvarilo svoja prava i kako bi se oduprli centralizmu i apsolutizmu bečkog dvora.

Prvu urotu vodio je ban Nikola Zrinski zajedno s mađarskim palatinom Ferenc Wesselenyem. No, izostala je zatražena pomoć tradicionalnih austrijskih protivnika: Francuza, Poljaka, čak i Turaka. Nakon pogibije Nikole Zrinskog u lovu 1664., njegovo mjesto vođe urote preuzima mlađi brat Petar, sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Bečki dvor saznaje za urotu zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Car Leopold I pozvao je hrvatske velikaše 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah uhitio, te su osuđeni na smrt zbog uvrede kralja i izdaje zemlje. Petar Zrinski piše svojoj ženi Katarini oproštajno pismo (Moje drago serce), koje je već 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.

Nakon urote posjedi Zrinskih i Frankopana, gotovo polovina tadašnjih hrvatskih područja, dopala su pod upravu bečkoga dvora. Uništene su dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Članovi družbe “Braća hrvatskog zmaja” 1907. godine su pronašli posmrtne ostatke hrvatskih velikaša, te su sahranjeni u Zagrebačkoj katedrali. Na grobu je uklesana izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno“.

U vezi sa njihovom smrću neki je mletački poslanik zapisao:

“Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova slavnih dade Hrvatskoj njegova porodica.”