Crveno ili bijelo polje? Istražili smo povijest hrvatskoga grba

Najbolji primjer za to je prošlogodišnje svjetsko nogometno prvenstvo i nezamisliv uspjeh Vatrenih koji su unatoč porazu u finalu osvojili titulu prvaka svijeta u srcima milijuna ljudi gdje god se prvenstvo pratilo. U nekim navodima se spominje da bijela boja označava Bijelu Hrvatsku, a crvena Crvenu Hrvatsku. Postoji također vjerovanje o značenju boje prvog polja u grbu, prema kojem bi prvo bijelo polje označavalo samostalnost Hrvatske, a prvo crveno polje njezin podređen položaj, no ni ovo vjerovanje novijeg datuma nema svoje potvrde u starijoj predaji. U heraldici kod šahiranih štitova nije bitno koliko polja štit ima niti kojom bojom počinje. Jedno od heraldičkih pravila određuje da boja ne smije ići uz boju, a metal (srebrno ili zlatno) uz metal. To znači da u raznim kombinacijama s drugim grbovima u prošlosti ovisilo o boji ili metalu drugog grba koje će biti prvo polje hrvatskoga. Isto tako, boju prvoga polja kroz povijest su mogli odlučivati i estetski čimbenici. Jedinstven i prepoznatljiv izgled hrvatskoga grba otvara prostor brojnim varijacijama u dizajnerskim izvedbama, ali i brojnim kontroverzama oko rasporeda boja na grbu. Stoga smo istražili pozadinu povijesnih hrvatskih grbova kako bi otkrili jesu li neki grbovi uistinu “nepodobni” i neprimjereni za javnu upotrebu.

Rana povijest hrvatske šahovnice

Jedna od najstarijih slika grba kraljevine Hrvatske iz 1495. godine nalazi se u austrijskom gradu Innsbrucku i nalazi na pročelju svoda kuće gradskog suca u Herzog-Friedrichstrasse 35. Iako se i prije toga šahovnica upotrebljava u raznim prigodama, prvi put se uzorak crvenih i bijelih kvadrata u formi službenoga hrvatskoga grba pojavljuje u ranom 16. stoljeću na portretu Fridrika III. Habsburškog (1508. godina). Na dokumentu kojim Sabor Hrvatske i Dalmacije, 1. siječnja 1527. godine, potvrđuje izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja (tzv. Cetinski sabor) nalazi se, također, šahovnica sa 64 polja (8×8) unutar kružnog pečata uz čije rubove polukružno piše Regni Sigillum (lat. „Pečat Kraljevstva“). Heraldički gledajući (zdesna)*, prvo je polje bijelo. Takav će grb biti u osnovi kasnijih hrvatskih grbova unutar Habsburške Monarhije.
Fojnički grbovnik (originalnog naziva: ‘Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliričkoga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rubčiću popu. Na slavu Stipana Nemanjića, cara Serbljena i Bošnjaka 1340.’) predstavlja jedan od najpoznatijih zbornika grbova Ilirske heraldike. Originalni grbovnik iz 14. stoljeća smatra se izgubljenim, a Aleksandar Solovjev, srbijanski pravnik i povjesničar, ga smješta u period kasnog 17. stoljeća, što ga čini znatno kasnijim prijepisom davno izgubljene zbirke grbova nastale oko 1590. godine za admirala Petra Grgurića Ohmučevića. Unutar fojničkog grbovnika također se pojavljuje hrvatski grb, ovaj put u formi štita podijeljenog na 28 naizmjeničnih polja bijele i crvene boje, počevši s bijelim poljem. U istom grbovniku, hrvatska se šahovnica također pojavljuje unutar kombinacije grbova na prvoj stranici “Ilirskog carstva”. Od svih država zastupljenih u kombinaciji grbova Hrvatska je, uz Srbiju ostala izgledom službenog grba najbliža tadašnjem izgledu, s uzorkom crvenih i bijelih kvadrata raznih varijanti veličina i redoslijeda.

Šahovsko polje s 8×8 polja unutar kružnog pečata uz čije rubove polukružno piše Regni Sigillum (lat. „Pečat Kraljevstva“) s Cetinskog sabora

Srednjovjekovni hrvatski grb prema Fojničkom grbovniku

Kombinacija grbova na prvoj stranici “Ilirskog carstva”. Grbovi su označeni slovima: (A) Makedonija, (B) Slavonija, (C) Bosna, (D) Bugarska, (E) Dalmacija, (F) Srbija, (G) Hrvatska, (H) Raška, (I) “Primordia”, s dodanim carskom dvoglavim orlom (s oznakom J)

Približavanje modernom izgledu

Do početka 19. stoljeća izgledi grbova Hrvatske, Slavonije i Dalmacije polako se standardiziraju i sve se više približavaju današnjem izgledu. S početkom dužnosti bana Josipa Jelačića, kojeg se u Hrvatskoj smatra nacionalnim junakom, prvi puta se upotrebljava hrvatska trobojnica koja je ostala prepoznatljivi simbol Hrvatske do današnjeg dana. Inauguralna zastava bana Jelačića na trobojnoj (crven-bijeli-plavi) podlozi imala je 3 povijesna grba (Hrvatske, Dalmacije i Slavonije) objedinjena u jednom štitu. Hrvatski grb nastavlja tradiciju crvenih i bijelih kvadrata, a u ovoj izvedbi, početno je polje na grbu, heraldički gledano (zdesna)* bijele boje.

Inauguralna trobojnica bana Josipa Jelačića

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine kojom je uređen položaj Trojedine Kraljevine i Kraljevine Ugarske, dotadašnja cjelovita Habsburška Monarhija, dijeli se na Austrijski i Ugarski dio. Dalmacija i dio Istre koji je tada bio hrvatski pripao je Austriji, dok je Hrvatska zajedno s Vojvodinom svrstana u Ugarski dio. Što se hrvatskog grba tiče, donesena je odredba kako iznad grba mora stajati Kruna svetog Stjepana ispod koje su unutar štita objedinjeni grbovi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Grbove iz ovog vremena, u raznim varijantama početnih polja na hrvatskom grbu, s krunom ili bez nje mogu se naći na raznim građevinama iz onog vremena, kako u Hrvatskoj, tako i u Austriji i Mađarskoj. Što se Hrvatske tiče, vjerojatno je najpoznatiji prikaz grba iz tog vremena onaj na krovu crkve svetog Marka u Zagrebu.

Grb s pročelja zgrade Hrvatskog sabora

Hrvatski grb unutar grba Austro-Ugarske u današnjoj Budimpešti

Jedan od najpoznatijih motiva hrvatske šahovnice s početnim bijelim poljem na krovu crkve svetog Marka

Istovremeno, grbovi Hrvatske, Dalmacije i Slavonije nalaze se i u zajedničkom grbu Zemalja Krune sv. Stjepana koji je bio u uporabi od 1868. do 1918. Na tom grbu koji u središtu ima grb Mađarske mogu se vidjeti i grbovi Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine, dodan naknadno, godine 1915., grb Rijeke izvornom je grbu pridodan 1890. godine, te grb Transilvanije.

Veliki grb Austro-Ugarske (1867.-1918.)

Hrvatski soko Budva 1914.

Domoljubna značka iz godine 1914.

Značka udruge “Hrvatska žena” osnovane 1921. godine

Značka domobranske “Vražje divizije” iz 1914. godine

Kraljevina SHS, prva Jugoslavija i Banovina Hrvatska

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije i ulaskom Hrvatske prvotno u Državu SHS koja kasnije postaje Kraljevina SHS mijenja se i hrvatski grb. Grbovi Dalmacije i Slavonije više se ne iskazuju kao službeno nacionalno obilježje, već je kao grb ostao samo grb Hrvatske (štit s naizmjeničnim bijelim i crvenim kvadratima). Veličina štita se polako standardizira, te se sada uglavnom radi o štitovima sa 25 polja, ali još uvijek s različitim bojama početnog polja, uz slovenski, te srpski grb. Nakon potpisivanja sporazuma Cvetković-Maček unutar Banovine Hrvatske u službenoj je upotrebi bio povijesni grb Hrvatske u velikoj većini slučajeva s početnim crvenim poljem, povrh kojeg se nalazila kruna, dok su se u neslužbenoj upotrebi za razne potrebe upotrebljavali grbovi raznih oblika štita, te varijacije s krunom ili bez nje.

Grb Banovine Hrvatske u varijanti bez dvoglavog orla u pozadini

Nezavisna Država Hrvatska

Uspostavom NDH, izgled grba definira se Zakonom o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda koji je na snagu stupio 28. travnja 1941. godine. Zakon tada navodi: Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit s 25 četvorinskih polja bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako da je početno polje bijelo (srebrno). Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike troplete vitice iste crvene boje koja uokviruje bijelo polje u kojemu je veliko slovo U tamno modre boje. Tadašnji zakon je po ovom pitanju jasan, grb NDH sastoji se od povijesnog hrvatskog grba (uglavnom sa zašiljenim donjim dijelom) s početnim bijelim poljem, nad kojim se nalazi tropleta vitica u kojemu se nalazi slovo U. Bez slova U u sklopu grba, ne može se govoriti nedvojbeno o simbolima NDH i Ustaškog pokreta.

Službeni zastava i grb Nezavisne Države Hrvatske

Grb Ustaškog pokreta

U hrvatskoj se javnosti često govori kako je grb s početnim bijelim poljem “ustaški grb” iako je nedvojbeno kako se takav grb kroz povijest upotrebljavao stoljećima, no malo je poznato kako je vrlo često u upotrebi bio i grb s početnim crvenim poljem.
Uspostavom NDH, rađen je pretisak Jugoslavenskih poštanskih marki, preko kojih je otisnut naziv “Nezavisna Država Hrvatska”, te hrvatski grb, upravo s početnim crvenim poljem. Također, znak ratne mornarice NDH u sebi sadržava hrvatsku šahovnicu s početnim crvenim poljem. Hrvatska pomorska legija koristila je, također grbove u inačicama s početnim bijelim i rjeđe crvenim poljem.

Oznaka ratne mornarice NDH – početno crveno polje

Stalna vojna bolnica države Hrvatske – grb s početnim crvenim poljem

Poglavnik NDH Ante Pavelić salutira mornarici ispod zastave s grbom kojemu je početno polje crvene boje

Pripadnici vojske NDH uz hrvatsku zastavu

Pretisak poštanskih marki NDH iz travnja 1941. godine

Druga Jugoslavija

U svibnju 1945. godine NDH kapitulira, a jugoslavenska partizanska vojska ulazi u hrvatske gradove i sela i tako se uspostavlja Jugoslavenska vlast u Hrvatskoj. Posebno je zanimljiva fotografija ulaska partizana u grad Karlovac iz 1945. godine gdje jedan pripadnik vojske Josipa Broza Tita u rukama nosi hrvatsku zastavu na kojoj se nalazi grb s početnim bijelim poljem. Također, postoje povijesni dokazi kako je u prvoj varijanti grb SR Hrvatske u sebi sadržavao povijesni hrvatski grb s početnim bijelim poljem. U kasnijoj je upotrebi ustaljena inačica grba u sklopu kojeg se nalazi povijesni hrvatski grb s početnim crvenim poljem. Ako izuzmemo državno obilježje, grb SR Hrvatske imao je istu formu kao i grbovi ostalih jugoslavenskih republika, s klasovima žita, a povrh grba nalazila se crvena zvijezda petokraka. Važno je istaknuti i Hrvatsku bratsku zajednicu, najveću organizaciju hrvatskih iseljenika u Sjevernoj Americi, osnovanu 1894. godine koja cijelo vrijeme postojanja SFRJ kao službeni grb koristila upravo onaj s crvenim početnim poljem, iako se pripadnike dijaspore često etiketira kao gorljive zagovornike ustaškog režima. Doduše, činjenica da su koristili grb s crvenim početnim poljem ih sama po sebi ne rehabilitira od te stigme (iako je mantra o “ustaškoj dijaspori” samo stigma, a nikako ne činjenica, jer je takvo generaliziranje u bilo kojem slučaju nedopustivo), jer znamo kako su se takve inačice grba koristile i u NDH.

Ulazak partizanske vojske u Karlovac uz zastavu s početnim bijelim poljem

Rana inačica grba SR Hrvatske

Kasnija verzija grba SR Hrvatske

Grb Hrvatske bratske zajednice

Raspad Jugoslavije i Domovinski Rat

Dana 25. srpnja 1990. godine Hrvatski sabor donosi Amandman LXVI na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske u kojem se navodi: „Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.“ Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90). Nije bilo nikakvih preciznijih odredbi o obliku štita, niti službenog likovno oblikovana predloška, a amandmanom je određeno da je precizan izgled grba potrebno utvrditi zakonom. Zbog toga se kroz sljedećih nekoliko mjeseci i u službenoj uporabi moglo vidjeti više inačica grba, s različitim oblicima štita i različitim početnim poljem. 20.lipnja 1990. godine ispred zgrade Hrvatskoga sabora skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom petokrakom, a podignuta je povijesna hrvatska zastava s povijesnim hrvatskim grbom na kojemu je početno polje bijelo. U to su vrijeme, također, pripadnici MUP-a RH na svojim odorama imali grb s početnim bijelim poljem, koji se upotrebljavao kao službeni sve do preciznijeg zakonskog definiranja izgleda grba RH.

Postavljanje zastave Republike Hrvatske ispred zgrade Hrvatskog sabora 20. lipnja 1990.

Prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana nikako se ne bi moglo nazvati simpatizerom Ustaškog pokreta. Fotografija s početka devedesetih uz povijesnu zastavu.

Oznake postrojbi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu

Hrvatske vojne postrojbe u vremenu Domovinskog rata koriste razne varijante šahovnica, raznih oblika štitova, kao i početnih polja grbova. S hrvatske strane branitelji su ratovali sa oznakama hrvatskog grba, dok su na neprijateljskoj strani ratovali vojnici sa simbolima crvene zvijezde petokrake i četničke kokarde pod kojima je izvršena krvava agresija na RH. Valja napomenuti kako su sve oznake svih legitimnih postrojbi hrvatskih branitelja (HV i HOS), kao i njihovi slogani, odore i sve što se s njima povezuje, regulirani zakonima Republike Hrvatske i kao takvi su legalni za upotrebu u bilo kojoj prigodi, te se odnose isključivo i jedino na Domovinski rat, a nikako ne na bilo koje drugo povijesno razdoblje hrvatske povijesti.

Prvi hrvatski redarstvenik – grb

Jedna od inačica grbova 1.gbr s početnim bijelim poljem

Službeni grb Hrvatskih obrambenih snaga

Grb ATJ Lučko

Suvremeni grb Republike Hrvatske

Zakon Republike Hrvatske o grbu kaže sljedeće: Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u
ovom redu: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i
Slavonije. Uz službenu verziju grba upotrebljavaju se razne jednobojne varijacije.

Službeni grb Republike Hrvatske

Jednobojna varijanta službenog grba RH s početnim bijelim poljem

S obzirom na povijest, vidljivo je kako su se kroz stoljeća izmjenjivale razne verzije danas toliko prepoznatljive hrvatske šahovnice. Činjenica se u povijesti baš i nije pazilo na boju početnog polja grba, pa se tako sa sigurnošću iz današnje perspektive može reći kako pojedine povijesne hrvatske grbove (i razne varijacije istih) prikazuju negativnima isključivo zlonamjernici krhkoga povijesnoga znanja i tu dolazimo do paradoksa. Pod krinkom “antifašizma” pojedinci zapravo Ustaškom pokretu pripisuju daleko veću povijesnu važnost od realne pripisujući mu stoljećima stare hrvatske grbove, dok oni koje optužuju i prokazuju kao “apologete ustaštva”, “povijesne revizioniste” i sl. ustvari žele Ustaški režim svesti u njegove realne okvire i povijesno razdoblje u kojemu je isti djelovao.

Nadam se kako će ovaj članak pročitati brojni hrvatski novinari, urednici, političari i svi drugi koji koriste pojedince koji na sebi ističu povijesne hrvatske grbove ili legitimne vojne oznake Hrvatske vojske u dnevnopolitičke svrhe, da će iz povijesti konačno nešto naučiti i napokon se početi baviti po Hrvatsku važnim temama. Svi zajedno osudimo one pojave koje su neupitno negativne s ove ili one strane i okrenimo se rješavanju gorućih problema u društvu onako čvrsto i odlučno kako su hrvatski branitelji devedesetih počeli rješavati problem samostalnosti Republike Hrvatske.

* Četvrto osnovno pravilo heraldike - U heraldici postoje desna i lijeva heraldička strana i to sa gledišta onoga koji nosi štit. To znači u stvari da je ono što je promatraču lijevo - to je u heraldici desno, inače desna heraldička strana je nešto pozitivno, to je tzv. muška strana, i ako su elementi na grbu pozicionirani ili su okrenuti ka desnoj heraldičkoj strani onda je to nešto pozitivno.