Pokolj nevine dječice
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u Povijesni kutak
- Ispis
- Pošalji e-mail
„Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga.
Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: „Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.“ (Mt 2,16–18).
Pokolj – riječ od koje niti jedna izvedenica nije ugodna uhu; poklati, zaklati, preklati; pogotovo ako se odnosi na nasilje koje se izvršilo nad nejakima i nevinima.
Nevin – stanje u kojem svi dolazimo na ovaj svijet ali i u kojem su mnogi otišli s njega; obično ga povezujemo s djecom; asocira na čistoću, neiskvarenost, dobrotu, neokaljanost grijehom i grješnošću, mir, bjelinu; stanje u kojem smo na najizvrsniji način povezani s Bogom.
Dječica – mala djeca, nevina djeca, djeca koja se još ne mogu koristiti razumom da bi sama mogla živjeti i skrbiti o sebi, dječica kojoj treba ljubav da bi rasla; skup malih, nevinih anđela koje je Bog darovao obiteljima, skupocjenost, vrijednost, Božji blagoslov.
Pokolj nevine dječice Liturgijska slavlja poslije Božića puna su ljepote i znakovitosti, bremenita porukama vjere. Poslije mučeništva, zatim smrti ljubljenog učenika, božićno vrijeme nas uvodi i u razmatranja o pokolju nevine dječice kojega je naredio Herod. Moćni kralj u strahu za vlast oštricu svoga mača okreće na one najmanje i najnevinije u njegovu kraljevstvu, malenu i nevinu dječicu. Kakav paradoks – on, koji je pod sobom imao kraljevstvo osjeća se ugrožen od najmanjih u njemu. Bog, čiju rođenost u Betlehemu Herodu naviještaju magi, postaje takva prijetnja kralju, da se ne libi zbog toga okrvaviti svoje ruke krvlju nevinih. Koliki i danas, nose krv nevinih na svojim rukama. Možda mogu ubiti savjest u sebi, ali Boga ne mogu – baš kao što to nije mogao ni Herod.
