S Izviđačem CO u Veszpremu: Sedam brda i jedan rukometni div

Naziv potječe od staroslavenskog osobnog imena Bezprym, pa je u Hrvatskoj zabilježeno i prezime Besprimac!

Bilo kako god, jedan od najstarijih mađarskih gradova uopće utvrdili su još Franci u devetom stoljeću. Legenda kaže kako je nastao poput Rima, na sedam brežuljaka ili brda (Brdo Dvorca, Brdo Svetog Benedikta, Jeruzalemsko brdo, Grobno brdo, Brdo stada, Brdo kalvarije i Cserhat brdo). Grad je sjedište Županije Veszprem, danas broji 64 tisuće stanovnika.

Šire, izvan Mađarske, nije poznat kao najstariji sveučilišni grad u državi, kojeg je 1526., kao i Osijek, osvojio Sulejman veličanstveni, pa je u to vrijeme bio sjedište tamošnjeg sandžaka. Grad inače dijeli rijeka Seda (također manje poznati podatak), a nitko ga danas ne povezuje niti s Balatonom (po hrvatski Blatnim jezerom), od kojeg se Veszprem nalazi samo 15 kilometara, a na kojeg svake godine dolazi oko 2,5 milijuna turista.

Zahvaljujući i Balatonu, Mađarska je postala jedna od 15 najposjećenijih država svijeta. Međutim, Balaton, rijeka Seda, bogata povijest i sedam brežuljaka nikako nisu asocijacije za Veszprem.

Prva, a za mnoge i jedina asocijacija u Europi (ponegdje i u svijetu), svakako je rukomet. Dakle, novija povijest grada započinje 1977. godine, kada je osnovan muški rukometni klub. Odlukom njihove partije iza kluba je tada stalo županijsko građevinsko poduzeće pa se i danas među navijačima zna koristiti izraz “građevinari”.

Uspon kluba počinje 1981. godine, kada njegov direktor postaje Csaba Hajnal, inače po zanimanju inženjer kemije. Danas 68-godišnjak i dalje je na čelu kluba, koji se može pohvaliti s rekordnih 22 naslova mađarskog prvaka i 23 Kupa, a jedini neispunjeni san mu je osvajanje Lige/Kupa prvaka, a dva puta su igrali u finalu. Veszprem je postao njegovo djelo i djelo njegove obitelji, u čiji su rad uključeni supruga i kćerka. Zanimljivo, Hajnal na mađarskom znači zora, pa je očito u rukometu jako bitno zvati se Zora(n)!

Uglavnom, rukometni klub Veszprem postao je Csabina obitelj, međutim, u gradu i cijeloj Mađarskoj nitko klub ne naziva “privatnom prćijom Csabe Hajnala” ili “RK obiteljskim”. Klub je s godinama postao mjesto okupljanja svih generacija, pa se širila i Veszpremova rukometna obitelj. Dolaskom tržišne ekonomije javio su niz malih lokalnih sponzora, da bi od 2005. glavni sponzor postala mađarska MKB banka, a 2013. godine u klub je ušla i energetska tvrtka MVM (mađarski HEP), a poslije i državni telekom pa klub danas nosi naziv HC Telekom Veszprem.

Treba reći kako za razliku od, primjerice Hrvatske, mađarska vlada stimulira ulaganje u sport, pa tvrtke dobivaju porezne olakšice. Posebno se stimulira ulaganje u pet sportova - nogomet, rukomet, vaterpolo, košarku i hokej na ledu.

Veszprem arena

Ugodno mjesto za druženje klub je postao 2008. godine, kada je otvorena Veszprem arena kapaciteta više od 5000 sjedećih mjesta. Bilo da je riječ o susretima Lige prvaka, mađarskog prvenstva, ili posljednjih godina regionalne SEHA Gazprom lige, dvorana je uvijek ispunjena do posljednjeg ili gotovo do posljednjeg mjesta. Atmosfera na tribinama doista je ugodna.

“Zagrijavanje” počinje prije utakmice ispred dvorane, gdje se na velikim video zidovima gledaju prethodne utakmice, uz naravno ispijanje piva. U hodnicima unutar dvorane brojni su štandovi s pićem, “sportom za zube”, hamburgerima i hot-dogovima, pa na tribinama roditelji piju pivo (i to alkoholno, da ne bude zabune), dok djeca jedu kokice ili hamburgere.

Svi oni na tribinama sjede (odnosno stoje za vrijeme utakmice) u Veszpremovim dresovima pa se osim kroz ulaznice, TV prava i prodaju jela i pića, nešto novaca zaradi i prodajom suvenira u fan shopu koji se nalazi također u sklopu dvorane. Primjerice, dok je makedonski rukometaš Kiril Lazarov igrao u Veszpremu, prodano je čak 50 tisuća njegovih dresova!

Ljudi su uz dvorani sretni, uživaju i zabavljaju se, a atmosferu cijelu utakmicu "podgrijava" službeni spiker. U tih manje od dva sata, publika može “pustiti mozak na pašu”, veseliti se i zaboraviti svakodnevne brige. Pitamo se zbog čega tako nešto nije moguće u Ljubuškom? Imamo tu prigodu, mali smo klub, igramo u istoj ligi kao i Veszprem, no naši ljudi možda niti ne znaju da se u gradu igra nikad jača SEHA liga.

Veszprem Arena zapravo je i najveselije mjesto u cijelom gradu. Inače, Veszprem se ne pamtiti po nekom burnom noćnom životu, glavnina kafića koji rade iza ponoći, a vikendom i do četiri ujutro, nalazi se u Var ulici, koja nije mnogo veća od našeg gradskog središta.

Stoga iza ponoći Veszprem tijekom tjedna, kad nema rukometa recimo, uglavnom zamre pa se umjesto buke automobila na ulici čuje cvrkut ptica ili iz daljine odjekuje zvonjava s crkvenog tornja. No, ako vas put dovede do Veszprema, prije toga uživajte u životu, pa tako i u mađarskom gulašu, solidnom chardonayu od grožđa uzgojenog u vinogradima na sedam brežuljaka, ili, kako Marijan Ban pjeva, u “mađaricama mladim”. I naravno u pravom sportskom ugođaju po čemu prije svega pamtimo Veszprem. No vratimo se rukometu i utakmici Veszprem - Izviđač CO.

Izviđač pružio izvrstan otpor favoriziranom Veszpremu

Mađari su slavili 36:31, iako je nakon prvog poluvremena izgledalo da će naši rukometaši doživjeti težak poraz, s obzirom da su nakon prvih 30 minuta gubili 21:11. Ipak, mladi momci našeg trenera Zdenka Grbavca u drugom poluvremenu su zaigrali u brzini više, te su riješili taj dio utakmice u svoju korist rezultatom 20:15, za podnošljiv poraz od pet golova razlike. Večer prije Metalurg Line Červara poražen je rezultatom 33:21 od Veszprema. Gašper Marguč bio je prvo ime susreta s osam golova, dok se u redovima Vesprema istakao i drugi Slovenac Blaž Blagotinšek, koji je postigao šest pogodaka, bez promašaja iz igre. Kod Izviđača David Mandić sa šest golova bio je najefikasniji, dok su po jedan manje postigli Josip Čutura i Ante Grbavac.

Po završetku utakmice, domaćini, predvođen "našim" Mirsadom Terzićem i Mirkom Alilovićem priuštili su nam ugodno druženje u VIP salonu Veszprem Arene, te smo nakon sat i nešto vremena ugodnog druženja u 22:00 sata napustili Vesprem, a u ranim jutarnjim satima nakon 09:00 sati voženje autobusom stigli u Ljubuški. Domaćin za organizaciju utakmice i naš ugodan boravak zaslužuje iskrene čestitke, a posebno "naši" rukometaši Terzić i Alilović, dok se mi nadamo da ćemo još jednom bit u prigodi uzvratiti ovo sjajno gostoprimstvo.

Veszprem je, nažalost, poznat i po jednom tragičnom događaju koji je također vezan uz sport. Naime, 8. veljače 2009. godine, na veszpremskom asfaltu život je izgubio rumunjski reprezentativac Marian Cozma, samo nekoliko tjedana nakon što je nastupio na Svjetskom prvenstvu. Cozma je uboden nožem u srce, a u napadu huligana ozlijeđen je i srpski reprezentativac Žarko Šešum, dok su hrvatskom vrataru Ivanu Pešiću napadači nožem proboli bubreg.

Trojica tada igrača Veszprema izišli su iz Scorpio puba i skrenuli u usku Virag Benedek ulicu (virag znači cvijeće), gdje su ih dočekali napadači. Jezivo izgleda spomen-ploča na mjestu gdje je Cozma preminuo.

Vole rukometne majstore s naših prostora

Povijest Rukometnog kluba Veszprem pisali su, a i danas je pišu, brojni igrači s naših prostora. Ranije Zlatko Saračević, Božidar Jović, Slavko Goluža, Vlado Šola, Mirza Džomba i Ivan Pešić, u manjoj mjeri i Marko Bagarić i Vedran Huđ, te trener Zdravko Zovko.

Danas “hrvatsku enklavu” u Veszpremu čine Mirko Alilović, Renato Sulić,Ivan Slišković i Marko Kopljar. Tu je i naš Mirsad Terzić, koji već je starosjedilac u mađarskoj momčadi, a boje Vesprema brane i igrači iz Srbije među kojima treba istaći vrhunskog vanjskog igrača Momira Ilića.

Trener vratara je proslavljeni hrvatski olimpijac Venio Losert. Direktor kluba Csaba Hajnal jednostavno će reći: “Volim Hrvate, uvijek su bili srčani igrači, ali iznimni ljudi”, pa tako treba istaći da su navijače domaće momčadi zdušno pozdravili Izviđač i malobrojnu ekspediciju iz Ljubuškog u Veszpremu, koju su pored igrača i stručnog stožera (Zdenko Grbavac, Toni Čolina, Nedan Zovak i Ante Bunoza) činili: direktor Branko Vukojević, prevoditeljica Kristina Kraljević, glasnogovornik kluba za SEHA ligu Slaven Tomić, a posebno treba istaći i pohvaliti „Skaute“, navijače Izviđača koji su u vlastitom aranžmanu „potegnuli“ do Mađarske kako bi dali podršku svojim ljubimcima.