Komunistički zločini: Više od 250 hrvatske djece okrutno ubijeno u jami Matjaž

Masovna poslijeratna ubojstva na području Stare Loke počela su 23. svibnja 1945. masakrom Hrvata u Crngrobu . Danas su masovna grobišta na ovom području označena križevima. Cijele obitelji dovedene su kod Biskupa Loko, razdvojili su djecu od roditelja i zatvorili u vojarnu iza Kamnitnika. Malo ih je ostalo živih. Većina preostale djece odvedena je u Pevnu nad Moškrinom, gdje su ubijena i bačena u krški ponor “, napisao je Janez Pintar , predsjednik Povjerenstva za evidentiranje i uređivanje prikrivenih grobišta na području općine Škofja Loka, 2002 – 2006. i tajnik društva Huda Jama.

Po iskazima svjedoka kada su djecu odveli na mjesto zločina, pucnjava se nije čula. Neki svjedoci spominju da su djeca zatučena čekićima prije bacanja u jamu kako ne bi plač i vrisak djece iritirao egzekutore partizane. Partizani koji su bili egzekutori djece u Matijaževoj jami su poslije obolili od tzv. partizanske bolesti te su mnogi vršili samoubojstva. Jedan je 1988 g., došao pred Matjaževu jamu i objesio se dok je drugi izvršio samoubojstvo nasred gradskog trga u biskupskom Lokiju. Nakon ubojstva djece voda u potoku Planica je bila mjesecima teško kontaminirana, mnogi mještani Moškrina i Virloga su bili zaraženi tifusom.

Nakon ovog zločina komunisti su godinama u više navrata mnogo truda ulagali kako bi prikrili tragove zločina u Matjaževoj jami koju su u više navrata zatrpavali. Mještani navode da je nasipanje vršeno četiri puta do 2004 godine za što postoje i službeni zapisnici. Sada je proces iskapanja znatno otežan. Ali se nadamo da će do iskapanja doći, kako bi djeca bila dostojno sahranjena. Huda Jama je jedan od rijetkih pozitivnih takvih primjera gdje je izvršeno iskapanje!

Slovenska pjesnikinja i spisateljica Milanka Dragar u svojoj knjizi Baština tišine između ostalog govori i o zločinu nad djecom u jami Matjaž, u njoj o tome govore svjedoci tog vremena. Riječ je o istraživačkom radu o pokoljima Slovenaca i Hrvata na Škofjeloškoj biskupiji 1945. Knjiga donosi brojna svjedočanstva iz tih mjesta, knjiga se temelji i na drugim izvorima i dokumentima koji se odnose na to razdoblje. Uvodnu riječ ove knjige napisali su kardinal Vinko Puljić, povjesničarka Tamara Griesser Pečar i prof. Miljenko Dorić, hrvatski član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Posebna vrijednost knjige je u tome što u njoj govore rođaci žrtava, ljudi koji se sjećaju ubojstava, čak i s nekim koji su sudjelovali u zločinima koji su željeli tim ispustiti ono što ih dugo tišti u grudima. To je, dakle, zapis njihovih svjedočenja, zabilježen imenom i datumom svjedočenja. Trenutno je pomenuta knjiga dostupna samo na Slovenskom jeziku, zbog nedostatka sredstava nije prevedena na Hrvatski jezik. Vlada RH je gluha i nijema za financiranjem ovakvih istraživačkih radova! Nadamo se da će mo uskoro imati ovu knjigu na Hrvatskom jeziku ukoliko se pojavi neki donator.