1. svibnja 1995. – Vojno-redarstvena operacija Bljesak

Operacija Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije Republike Hrvatske započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije.

U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac.

Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak mirovnih snaga UN-a.

U skladu sa strategijom odmazde osmišljenom u Beogradu, kao odgovor na operaciju Bljesak RSK i SVK izveli su terorističke napade na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima. Građani Zagreba napadnuti su raketama s kazetnim punjenjem, a građani Karlovca i Siska topničkim granatama.

Povod za akciju

Sporazum koji je u prosincu 1994. godine otvorio autocestu Zagreb-Okučani-Lipovac pružio je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobođenje zapadne Slavonije. Budući da je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991. godine, sretnu Srbi iz RSK i Hrvati, 28. travnja 1995. godine došlo je i do ozbiljnog incidenta u kojem je jedan Hrvat, nakon svađe na benzinskoj crpki, ubio Srbina iz Okučana. Rođaci i prijatelji ubijenoga postavili su zasjedu na autocesti i zapucali na automobile u prolazu, ubivši troje ljudi. Autocesta je potom zatvorena u atmosferi opće napetosti. Čini se da je hrvatska strana takav povod samo čekala, jer je već od prosinca 1994. godine planirala sličnu operaciju, a i koncentracija snaga bila je izvršena tri mjeseca prije incidenta na autocesti.

U akciji su poginula 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Srpske postrojbe srušile su zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota HRZ-a koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju.

Prvi put u Domovinskom ratu korišteni su i masovniji udari hrvatskog zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu, čime je dodatno taktički iznenađen neprijatelj.

Vojno-redarstvena operacija Bljesak prethodila je akciji Oluja koja je uslijedila nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak na cijelom svom području.

Hrvatske snage

Zapovjednik napada sa zapada iz smjera Novske bio je general bojnik Ivan Basarac, dok je zapovjednik s istočne strane iz smjera Nove Gradiške bio general pukovnik Petar Stipetić.[2]

Glavni smjerovi napada:

• 81. gardijska bojna napadala je u smjeru Šagovina – Cage – Okučani
• 5. gardijska brigada, 121. domobranska pukovnija, oklopna postrojba 123. brigade i dijelovi 105. brigade napadali su smjerom Nova Gradiška – Okučani
• 125. domobr. pukovnija, bojna 1. gardijske brigade,oklopna bojna 3. gardijske brigade i 13.Protuoklopni topničko-raketni divizijun-Koprivnica, napadali su smjeru Novska – Okučani.

Pomoćni smjerovi napada:

• 68. bojna Vojne Policije
• 80. gardijska bojna
• 2. divizijun 15.POtrbr (15. protuoklopno topničko raketne brigade Križevci) djelovali su u smjeru Gorice – Stara Gradiška
• 265. izvidničko-diverzantska satnija Bjelovar nastupala u smjeru Gorice – Pivare – šuma Prašnik
• 1.i 2. bojna 125. domobranske brigade nastupala je u smjeru Novska – Jasenovac, te oslobodila Jasenovac
• 105. brigada je nastupala u smjeru Subocka- Lipik – Bijele Stijene, a kasnije su im se u čišćenju terena pridružili pripadnici specijalne policije RH
• 52. domobranska pukovnija je uspješno blokirala područja Pakraca. Kasnije su im se u čišćenju terena pridružili pripadnici specijalne policije RH
• 2. mehanizirana bojna 1. gardijske brigade zajedno s jedinicama specijalne policije RH probila se iza neprijateljskih linija presjekla komunikaciju Novska-Nova Gradiška i time omogućila tenkovsko napredovanje u smjeru Novska-Okučani .
• Jedinice specijalne policije RH probile su se smjerom vrh Kik-Čardak-Trnakovac, te smjerom Kričke -Rajčići- Trnakovac, a kasnije su izvele čišćenje planine Psunj uz pomoć pripadnika 52 domobranske pukovnije.

Topnička potpora

• Topnička bojna Bjelovarskog zbornog područja,
• 16. topničko-raketna brigada Bjelovar,
• topnička bojna 3. gardijske brigade.
• Djelovi 15. protuoklopne topničko-raketne brigade HV Križevci
• 4. bojna 202 protuzračne brigade

Zračna potpora

Avioni Mig-21 bis, 91. zrakoplovna baza Pleso

Srpske snage

• 18. Korpus SVK:
• 51. laka brigade sa štabom u dijelu Pakraca, držala je liniju od Pakraca do Čardaka
• 54. laka brigade sa štabom u Okučanima, držanje linije od Save do Trnakovca
• 98. laka brigada sa štabom u selu Rajić, vojarnom u Jasenovcu, držali liniju Sava – Čardak (51. PBR)
• 63. odred s 59. daruvarskim odredom, držali linije od Save do Trnakovca
• 18 mjesoviti artiljerijski puk u S. Gradisci sa sastavima:
• tenkovska postrojba u području Stare Gradiške (7 T-55 i 1 PT-76)
• tri topničke baterije kalibra 105mm M56
• jedna do dvije protuoklopne baterije T-12 i 3 BOV-1
• jedan do dva protuzračna bataljuna
• jedna do dvije protuoklopne baterije kalibra 130mm M46 bile su locirane na području Republike Srpske, ali im vojna policija VRS nije dopustila otvaranje vatre.
• ostale manje jedinice
• Specijalna policija Policijske stanice Okučani sa štabom u Ivanovcu, držanje linija između 51. i 54. lake brigade
• 11. laka brigada
• Tijekom operacije dva bataljuna 1. krajiškog korpusa VRS bila su ubačena u područje Stare gradiške i Jasenovca, a neke manje artiljerijske jedinice VRS su davale manje značajnu artiljerijsku potporu.

Srpska odmazda

Nemoćno suočena s porazom, vodstva RSK i SVK odlučuju se za terorističku odmazdu te 2. i 3. svibnja naređuju raketne napade na Zagreb te granatiranje Karlovca i Siska. Središte grada Zagreba zasuto je raketama s kazetnim punjenjem iz VBR Orkan pri čemu gine petero civila, a 203 je ranjeno. Rakete su ispaljene sa područja Pokuplja, negdje oko sela Trepče, a cilj je bio “zvončićima” zasuti Trg bana Jelačića i učiniti što veće ljudske žrtve.

Ova zločinački čin bio je unaprijed smišljen. Naime, suočeni s rastućom prijetnjom HV-a, srpski su časnici usvojili doktrinu realne prijetnje – znajući da je Hrvatska posebno osjetljiva na ljudske žrtve, strategija odmazde bila je temelj održanja RSK. Odvratiti HV od napada značilo je napad na stanovništvo hrvatskih gradova, Zagreba, Siska, Karlovca, Novske, Dubrovnika, Vinkovaca, Osijeka, Kutine, Zadra, itd.

Predsjednik tzv. srpske Krajine Milan Martić se na radiju i televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje. Milan Martić je došao u Bosansku Gradišku i pred okupljenim vojnicima i civilima izjavio je da mu je žao, i da je zbog napada HV na njih osobno naredio raketiranje Zagreba. Upravo je to Martićevo javno hvaljenje postalo temelj Haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja ratnim zločinom.