Bitka za Livno, bitka kojom je spriječeno razdvajanje Dalmacije i Hrvata u BiH [video]

Nekoliko dana nakon osvajanja Kupresa snage JNA, uz pomoć bosanskohercegovačkih Srba i dobrovoljaca pristiglih s bojišta Hrvatske izvele su u travnju 1992. prvi tenkovsko - pješački napad na grad Livno. Postrojbe JNA iz Glamočkog polja napale su iz dva smjera, cestom Glamoč - Livno, prijevojem Korićina i od sela Dolac prema Strmici.

Napad je kao i na Kupresu vodio pukovnik Slavko Lisica koji je za poraz optužio borbeni moral zapovjednika tenkovskih posada.

Drugi udar na Livno, koji se dogodio 23. travnja iz smjera Bosanskog Grahova bio je bolje organiziran, uz podršku teškog topništva i daleko veću vojnu silu, ionako nadmoćnijeg suparnika. Napad na pomoćnom smjeru, nakon prvobitnog proboja ubrzo je zaustavljen u selu Donji Rujani, uništavanjem i zarobljavanjem tenkova.

Neuspjeh na pomoćnom, odrazio se i na glavnom pravcu, prema selu Čelebići koji je osobno vodio pukovnik Lisica. I ondje su branitelji uništili i zarobili tenk te su se brojčano nadmoćniji napadači povukli. Slično kao i kod prvog neuspjeha Lisica je za poraz okrivio kukavičluk lokalnih Srba.

Domaćim braniteljima iz brigade HVO-a 'Petar Krešimir', u obrani Rujana i Čelebića, ključnu pomoć pružili su pripadnici Druge i Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, specijalne Bojne 'Zrinski' te HOS-a i dragovoljaca koji su došli braniti rodna ognjišta.

Slijedili su mjeseci teških topničkih napada i diverzija, no livanjska bojišnica, dugačka gotovo 80 kilometara više nije bila u opasnosti. Obranom Livna zapovijedao je Ante Gotovina koji je nakon toga kao zapovjednik nizao samo pobjede u Domovinskom ratu.

Za sigurnost Hrvatske travanjska obrana Livna bila je od neprocjenjive važnosti, jer bi u slučaju uspjeha snage JNA imale otvoren put prema Splitu i Makarskoj, što je i bio konačan cilj agresorske vojske.