Tko je bio Stanko Nižić, emigrant koji se borio za slobodnu Hrvatsku?!

Svoju Hrvatsku nije dočekao. Ubijen je 23. kolovoza 1981. godine u u Zurichu u Švicarskoj.

Ubojice nikada nisu odgovarali!

Biografija:

Stanko Nižić rođen je u Crvenom Grmu.

Djelovao je preko Hrvatskog radnika, lista koji je bio glasilo Hrvatskog radničkog saveza Europe - Pozdrav Domovini.

Autor je više promidžbenih materijala pisanih u korist Hrvatske koju se u Jugoslaviji nesmiljeno ekonomski eksploatiralo i u kojoj se Hrvate proganjalo. Kao obrazovana osoba, u tome je bio iznimno vješt. Uređivao je Hrvatsku revoluciju.

Nije bio okrenut nekoj stranci i nije upadao u hrvatske međustranačke podjele. Ono što je on napisao i rekao cijenilo je se u i poštivalo u hrvatskim emigrantskim krugovima. Budući da je bio k tome i marljiv, smetao je ondašnjem jugoslavenskom režimu. Iako je živio i djelovao u Švicarskoj u kojoj su hrvatski politički emigranti bili zaštićeniji nego u nekim drugim europskim zemljama, UDBA ga je 24. kolovoza 1981. smaknula na njegovom radnom mjestu u jednom hotelu u Zürichu. Ubijen je po nalogu jugokomunističkih aparatčika. Ubio ga je suradnik Služba državne bezbjednosti, zloglasne jugoslavenske tajne policije, navodi se u medijima o njegovom životu.

Pokopan je u Dietikonu, a poslije su mu lijes prenijeli u Crveni Grm kod Ljubuškog.

Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.

2008. je godine Švicarska obnovila istragu za njegovo ubojstvo.

Stanko Nižić koji je imao samo 30 godina kada su ga ubili, a njegovi progonitelji nastupaju u dokumentarcima na HTV-u i govore nam kako su sudjelovali u “ratu prije rata” i “stvarali” Hrvatsku.

O ubojstvu hrvatskog emigranta Nižića također sve zna Perković?

O okolnostima njegova ubojstva zna se vrlo malo, a prema nekim informacijama za njegovu je egzekuciju odgovoran nedavno osuđeni Josip Perković.

On je u Švicarsku došao s lažnom putovnicom na ime Ivan Kovač i kao trgovinski predstavnik nekadašnje jugoslavenske tvrtke Astra.

Iako je uhićen od strane ciriške policije vrlo brzo je pušten iz pritvora jer je za njega garantirao osobno Svetozar Tedeschi. Zastara za ubojstvo Stanka Nižića nastupila je nažalost nakon 30 godina, tako da Perković ne može odgovarati za ovo ubojstvo.

Tragično je i kako je Nižić ubijen dok je njegova djevojka bila trudna te nikada nije doznao da će postati otac. Dijete je posvojeno a tek je prije sedam godina uspio doznati tko mu je otac.

O razlozima ubojstva člana Hrvatskog revolucionarnoga bratstva još uvijek se ništa ne zna, tajne jugoslavenske službe tvrdile su kako je Nižić namjeravao ubiti Tita, iako je tako nešto malo vjerojatno budući da je on preminuo godinu dana ranije. Glavni doušnik u blizini Stanka Nižića bio je agent splitske UDBE kodnog imena Šimun. On je, preko Blagoja Zelića, UDBI dojavljivao stvarne i izmišljene namjere Stanka Nižića, poput primjerica da one da je diverzantski materijal za izvođenje terorističkih akcija u Jugoslaviji već nabavljen i kupljen.

Prema izjavama visokih dužnosnika SDS-a u likvidaciji Stanka Nižića sudjelovali su, osim Perkovića, Vinko Sindičić i suradnik bosanske centrale SDB-a pod pseudonimom Cico2. Stanko Nižić umro je u 30-toj godini života s riječima na usnama: „Hrvatsku Hrvatima.“

Udbaš priznao ubojstvo Nižića

Njemački dnevnik "Die Welt" 17. kolovoza 1983. godine i "Franfurter Allgemeine Zeitung" dan kasnije donijeli su vijest da je u Njemačkoj uhićen Hrvat, koji se sam prijavio policiji priznavši da je sudjelovao u ubojstvu Ante Kostića, Mate Kolića i Stanka Nižića, navodi Hrvatski tjednik na 6. stranici 23. kolovoza 1983. godine.

Pisma obitelji

Stanko Nižić u više navrata pisao je obitelji, koja je zbog njegovog djelovanja imala brojnih problema od jugaslavenskih službi.