Mord in Titos Namen - Film koji nikad nije prikazan u Hrvatskoj [video 18+]

Prikazala su ga tri njemčka tv kanala, "ARD (Das Erste), Bavarska TV (BR) i DW". Nije nikada prikazan na Hrvatskoj televiziji, niti na nekoj komercijalnoj tv u Hrvatskoj, ali je bio na festivalu u Zagrebu "ZagrebDox", 26.02.2015.

«Mord in Titos Namen» («Ubojstvo u Titovo ime») u kojem autori Philip Grüll i Frank Hofmann pokušavaju objasniti pozadinu egzekucija desetaka hrvatskih emigranata u Zapadnoj Njemačkoj.

Film je nastao u koprodukciji BR-a i DW-a. Potraga Roberta Zagajskog za ubojicama njegovog oca i istinom je crvena nit koja se provlači kroz dokumentarac. Tijekom filma Zagajski otkriva tko je sve špijunirao njegovog oca u Njemačkoj. A jednoga od tih agenata Udbe osobno susreće u bavarskom Fürthu. Dokumenti otkrivaju da je taj čovjek bio dvostruki agent. Radio je i za jugoslavensku tajnu službu, ali je informacijama opskrbljivao i Nijemce. "Nije ubijen nitko nedužan", tvrdi on.

"Ubojstvo u Titovo ime" je plod jednogodišnjeg istraživanja o temi o kojoj većina Nijemaca ne zna puno. Autori filma povodom početka münhenskog suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zato su željeli senzibilizirati širu javnost za razmjere zločina koji su se događali u njihovom susjedstvu.

Film postavlja puno pitanja. Na većinu njih odgovori nisu ponuđeni, nisu mogli biti ponuđeni. Ali to autorima ionako nije bio primarni cilj. Oni su htjeli pokrenuti moralnu debatu o počinjenim zločinima. Bonn je znao za likvidacije, Njemačke su vlasti naime znale za Udbine aktivnosti na njemačkom tlu. Bonn je vrlo dobro znao da Udba likvidira hrvatske emigrante i da su ubojice nakon izvršene likvidacije bježale u smjeru Jugoslavije. Na sigurno. Zašto njemačke vlasti nisu spriječile ubojstva? Zašto nikada nisu pronađeni izvršitelji zločina? Zašto ubojice nisu uhićeni na njemačkom tlu?

«Jugoslaviju smo mogli kritizirati kao autoritarnu državu baš kao što smo kritizirali DDR, Poljsku ili Sovjetske republike. Ali bili smo suzdržani. Na Jugoslaviju se pazilo, zato što nam je Jugoslavija trebala.» Ovo su riječi bivšeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Gerharta Bauma. Bivši član savezne vlade tako po prvi put priznaje javno: u Bonnu su već krajem 70-ih godina bili potpuno svjesni toga da je jugoslavenska tajna služba počinila brojna ubojstva u Njemačkoj.

Ali vladao je Hladni rat

Jugoslavija je bila strateški važna, tadašnji njemački kancelar Willy Brandt htio je tu zemlju jače povezati sa Zapadom. "Muško prijateljstvo" Brandta i Tita. Dok je Brandt njegovao «muško prijateljstvo» s Josipom Brozom Titom, dok su uživali u cigarama i piću, jugoslavenski agenti su progonili hrvatske emigrante. One koje su smatrali opasnima. One za koje su tvrdili da su radikalni, one koji su htjeli «srušiti Jugoslaviju». One koje su nazivali «teroristima». Ljude poput Đure Zagajskog. Ili Stjepana Đurekovića. Bivši menadžer INA-e ubijen je također 1983. godine.

U Wolfratshausenu u blizini Münchena. 31 godinu kasnije njemačko pravosuđe još uvijek traži odgovore: tko je ubio Đurekovića?

Za Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem međunarodni je uhidbeni nalog bio raspisan 2009. g., na zahtjev njemačkog državnog odvjetništva. Tjeralica je bila raspisana nakon suđenja u Muenchenu Krunoslavu Pratesu zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, a Prates je osuđen na doživotnu robiju.

Josip Perković bio je posljednji šef tajne jugoslavenske policije Udbe prije sloma Jugoslavije (1990.), a od 1991. - 1998. bio je dio hrvatske službe za zaštitu ustavnog poretka i sigurnosno-informativne službe. Zdravko Mustač bio je od 1986. do 1991. načelnik savezne Službe državne sigurnosti u Beogradu, a od 1991. pružao je profesionalne usluge novoj hrvatskoj vlasti. Perković je Njemačkoj isporučen 24.01.2014., a Mustač 17.04.2014.

U rujnu 2014. započelo je suđenje u Muenchenu

28. svibnja 2018. Njemački Vrhovni sud pravomočno je osudio Josipa Perkovića i Zdravka Mustač na doživotni zatvor zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Podsjetimo: Tuđman, Mustač i Perković usko su surađivali i prije raspada Jugoslavije, u vrijeme raspada Jugoslavije, u vrijeme stvaranja HDZ-a, i nakon proglašenja neovisnosti RH.

Perkovića i Mustača štitile su sve vlade RH, dakle i SDP.