Pilot Rudolf Perešin: "Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate"

Tim domoljubnim činom zadao je težak politički i moralni udarac agresorskoj vojsci i njezinom zrakoplovstvu, a Hrvatima i građanima Hrvatske podigao vjeru, nadu i moral u tim najtežim danima rata. Rekao je tada ove riječi: „Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate!“.

Time je pomogao ostalim domoljubima da se odvaže na bijeg iz JNA, dio kojih je poučen i njegovim primjerom to i učinio. Nažalost, velik dio nije čuo Perešinove riječi i ostao je u agresorskoj vojsci, pa je tako od 54 generala rođenih u Hrvatskoj (od kojih 26 Hrvata) samo njih 7 prešlo na stranu Hrvatske vojske i hrvatskog naroda, dok su drugi ostali u službi agresora.

Biografija Rudolfa Perešina

Rođen u pitoresknom hrvatskom domoljubnom kraju Hrvatskom Zagorju 1958 g. Rudolf Perešin je odmalena sanjao postati pilotom.

Zrakoplovnu gimnaziju završava u Mostaru, a godine 1981. među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završava pilotsku akademiju u Zadru i dobiva zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Leteći u Bihaću na MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.

1991 g. Perešin je bez dvojbi odlučio sa MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske. Svjestan riskantnosti planiranog pothvata jer je, poput mnogih Hrvata bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao varijantu bijega.

Za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike oko Bleiburga. Odmah po ulasku u austrijski zračni prostor izvukao je stajni trap te se zaputio prema aerodromu pokraj Klagenfurta gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani zrakoplov.

Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio HRZ Hrvatske vojske.

Pogibija Rudolfa Perešina u akciji Bljesak

Perešin je osobno i njegova prva lovačka eskadrila bila u svim akcijama i operacijama HV-a i izvršila brojne borbene zadaće. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana “Bljeska”: U ranim jutarnjim satima njegov MiG izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Pilot na ekstremno maloj visini ispod 50 metara i u nesigurnom nagibu napušta avion katapultiranjem i prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju. Avion se inercijom brzine prebacuje preko Save na hrvatski, “Bljeskom” već oslobođeni prostor. Tijelo mu nije pronađeno.

Zadivljujuća vjera i upornost Ljerke Perešin omogućila nalaženje posmrtnih ostataka supruga

Supruga Ljerka nije se mirila sa nestankom tijela Rudolfa. Počela je pisati Crvenom križu, obilaziti Kaptol, sačekivati Slobodana Miloševića, jurišati na Carla Bildta i Elisabeth Rehn. Nakon više od godinu dana šutnje posjetila ju je stanovita Slavica Lakić, čiji je suprug tijekom rata bio zarobljen na našem teritoriju i od Ljerke zatražila da napravi pritisak za obostranu razmjenu.

Doživljavala je i brojne neugodnosti i prijetnje, pa je tako stavljena pod nadzor SIS-a posebno kada joj je pred kuću došao neki čovjek iz Banja Luke sa pištoljem i tražio novac za informacije o Rudolfu.

U nemoći, ali i čvrstoj vjeri u Boga, obratila se za pomoć časnoj sestri Bridge McCain koja je svojim molitvama izmolila mnoga ozdravljenja i čudesa. Odgovor je stigao tri tjedna kasnije.

– Poslala je jednu karta sa Svetom Obitelji i poruku da ona daje mise i svakog ponedjeljka moli za mene. To je bilo krajem srpnja. Nakon svega par dana, u ponedjeljak 4. kolovoza 1997. moj suprug razmijenjen – kaže Ljerka.

Razmjena – Rudolf Perešin za supruga Slavice Lakić – obavila se u šatoru podignutom na sredini mosta koji spaja Novu i Bosansku Gradišku. Prepoznala ga je po zubima.

– Za svog muža sve sam napravila, tako da sam bila mirna. Poljubila sam njegovo zubalo, klekla, izmolila Očenaš, osjetila na lijevom ramenu Isusovu ruku i mirno izašla – prisjeća se Ljerka koja je potom u Zagrebu, na zahtjev Rudijeve obitelji, zatražila i analizu DNK koja je neosporno pokazala da posmrtni ostaci pripadaju Rudolfu Perešinu.

Tako je vjera i ljubav Ljerke Perešin, supruge junaka Domovinskog rata Rudolfa Perešina omogućila da on bude dostojno pokopan na Mirogoju gdje se čuva spomen na njega i moli za njegovu dušu.

Ljerka Perešin nikada se nije udavala. U tišini svog zagrebačkog doma čuva uspomenu na supruga Rudolfa, istinskog junaka Domovinskog rata.

Pokopan u Odžaku

Razmjena – Rudolf Perešin za supruga Slavice Lakić – obavila se u šatoru podignutom na sredini mosta koji spaja Novu i Bosansku Gradišku. Prepoznala ga je po zubima.

– Za svog muža sve sam napravila, tako da sam bila mirna. Poljubila sam njegovo zubalo, klekla, izmolila Očenaš, osjetila na lijevom ramenu Isusovu ruku i mirno izašla – prisjeća se Ljerka koja je potom u Zagrebu, na zahtjev Rudijeve obitelji, zatražila i analizu DNK koja je neosporno pokazala da posmrtni ostaci pripadaju Rudolfu Perešinu.

U idućim danima sklopila je cijeli mozaik. Nakon katapultiranja Rudi je smrtno stradao pri padu u Savu. Srpska strana tvrdila je da je njegovo tijelo pronašla 30 kilometara nizvodno u šipražju nakon 28 dana.

– Rudi je tada pokopan u Odžaku pokraj crkve, ispod bora i tu je bio cijelo vrijeme do potpisivanja Daytonskog sporazuma. Potom su ga preselili u krug banjolučke vojarne i otamo ga predali meni – kaže Ljerka. Premda je u smrtnom listu navela 30. svibnja kao datum, na grobu ga nije dala napisati, a njezina obitelj za svoj je datum odabrala 2. svibnja, dan operacije Bljesak kada je njezin Rudi poletio u beskraj nebeskog prostranstva koje je toliko volio. Ljerka Perešin nikada se nije udavala. U tišini svog zagrebačkog doma čuva uspomenu na pilota svoga srca, istinskog junaka Domovinskog rata.