IN MEMORIAM| Andrija Matijaš Pauk - General bojnik HV-a

"Pisati o generalu Andriji Matijašu nije nimalo lako, nije lako, jer smo ga svi mi dobro poznavali, i jer jezik nije dovoljno dobar da bi ga riječima mogao oslikati kao domoljuba i bojovnika, a nadasve čovjeka.

Pokojni Andrija bio je legenda za života i simbol obrane Domovine, kojoj smo svi toliko težili. I kad smo stigli u kraljevski grad Knin i kad se zaviorila Hrvatska zastava, kazali smo svijetu:

"Pobijedila je nova povijest Hrvatske! " Novu povijest Hrvatske stvarat će ljudi čistih ruku i č istog lica: Andrija je jedan od tih kamena temeljaca i stotine drugih i tisuće drugih, koji će nas opominjati: Pazite naši su ideali bili takvi i takvi!..

Nitko nema pravo dirati kosti mrtvih i ponizavati njihovo dijelo.A kako je on živio, vjerujte mi danas bi bili svi sretni u Domovini da su ostali slijedili njegov put. Povijest, poglavito u malim narodima, čine naizgled mali i obični ljudi s dna puka koji su, međutim, svojom zauzetoscu, revnoscu i žrtvom znali pokazati kako se ljubi vlastiti narod i vlastita Domovina u teškim i prijelomnim povijesnim vremenima. Jedan od tih ljudi zacijelo je bio pok. Andrija Matijaš Pauk", istakli su vetarani i prijatelji 4. Gardijske brigade o svome Andriji.

Kao profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina isticao se u JNA. U vojnom višeboju bio je od 1970. do 1980. u samome vrhu.

U samim začecima stvaranja Hrvatske vojske njegovo vojno znanje bilo je itekako dobrodošlo stoga se početkom Domovinskog rata pridružio Zboru narodne garde. U početku sudjeluje u borbama na Banovini i Kordunu, a zatim u listopadu 1991. odlazi u 4. gardijsku brigadu, koja će kasnije po njemu dobiti ime „Pauci“.

Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost kao pješak, a od prvih zarobljenih tenkova u lipnju 1992. ustrojava oklopno-mehaniziranu satniju i postaje njezin zapovjednik. Satnija je odmah uključena u borbe oko Dubrovnika u kojima je odigrala važnu ulogu, a ondje Andrija Matijaš dobiva nadimak „Pauk“. Krajem 1992. satnija prerasta u bojnu koja broji tridesetak tenkova s kojima sudjeluje u operaciji „Maslenica“. U njoj je, tijekom borbi za Kašić, Andrija Matijaš Pauk ranjen no već idućeg dana s 12 gelera vratio se na bojište.

Kao načelnik stožera 4. gardijske brigade krajem 1994. sudjeluje u operaciji Zima ’94., a zatim i Skok-1, Skok-2, Ljeto 95, pripremnim operacijama za „Oluju“ koju je predvidio riječima “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”. Sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade. Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata poginuo je 9. listopada 1995. tijekom posljednje operacije Hrvatske vojske „Južni potez“ u Mrkonjić-Gradu koji je jedno vrijeme bio nazvan po njemu – Matijaševo.

Danas, kada Andrije Matijaša nema vise među nama, Trogir je ostao bez svojega ponosa, a Hrvatska bez svojeg zaljubljenika. Hrvatski narod je ponosan što je u svojim redovima imao jednog tako odvažna i časna viteza, a njegovi najbliži, bojovnici i poznanici, još će ga dugo i dugo nositi u svojim srcima, jer je to pokojni Andrija svojim životom  i vlastitom domovinskom žrtvom napose, nepobitno i zaslužio!

Raduj se, jer si s Gospodinom i moli, Andrija, za našu Hrvatsku!