Rođen heroj Domovinskog rata poznat po izreci "Kad krenemo, gorjet će nebo i zemlja…"

Kao profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina isticao se u JNA. U vojnom višeboju bio je od 1970. do 1980. u samome vrhu.

U samim začecima stvaranja Hrvatske vojske njegovo vojno znanje bilo je itekako dobrodošlo stoga se početkom Domovinskog rata pridružio Zboru narodne garde. U početku sudjeluje u borbama na Banovini i Kordunu, a zatim u listopadu 1991. odlazi u 4. gardijsku brigadu, koja će kasnije po njemu dobiti ime „Pauci“.

Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost kao pješak, a od prvih zarobljenih tenkova u lipnju 1992. ustrojava oklopno-mehaniziranu satniju i postaje njezin zapovjednik. Satnija je odmah uključena u borbe oko Dubrovnika u kojima je odigrala važnu ulogu, a ondje Andrija Matijaš dobiva nadimak „Pauk“. Krajem 1992. satnija prerasta u bojnu koja broji tridesetak tenkova s kojima sudjeluje u operaciji „Maslenica“. U njoj je, tijekom borbi za Kašić, Andrija Matijaš Pauk ranjen no već idućeg dana s 12 gelera vratio se na bojište.

Kao načelnik stožera 4. gardijske brigade krajem 1994. sudjeluje u operaciji Zima ’94., a zatim i Skok-1, Skok-2, Ljeto 95, pripremnim operacijama za „Oluju“ koju je predvidio riječima “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”. Sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade. Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata poginuo je 9. listopada 1995. tijekom posljednje operacije Hrvatske vojske „Južni potez“ u Mrkonjić-Gradu koji je jedno vrijeme bio nazvan po njemu – Matijaševo.