Bivši trener Izviđača Ivandija: S mesarima, konobarima i iznajmljivačima pokorio ligu

Jer, prvi put otkako se rukometna lopta kotrlja podno Srđa, grad će dobiti stanovnika elitnog ranga. Veliki obol, uz naravno igrače, tom je uspjehu dao trener Silvio Ivandija. Tvorac rukometnog čuda u vaterpolskom gradu.

Jeste li takvo nešto očekivali kad je krenula sezona? Što je bio ključ uspjeha?

"Kad sad pogledamo cijelu sezonu, početak je bio dosta težak i krenuli smo praktički samo s domaćim dečkima. Nismo imali nikoga sa strane. Ali taj prvi dio je pokazao da domaći dečki vrijede, da imaju kvalitetu za Premijer ligu! Imali smo i mrvicu sreće u ždrijebu, nešto slabiji raspored u jesenskom dijelu, ali naslov su nam donijele utakmice u Metkoviću gdje smo osvojili bod i Crikvenici gdje smo uzeli dva, jer druge momčadi tamo nisu uzimale bodove. Imamo kvalitetu, ali smo za proljetni dio morali proširiti roster zbog određenih odlazaka. Doveli smo Zujića, Jurića-Grgića", rezimira sezonu Ivandija te ističe jedan bitan sastojak u osvajanju naslova:

"Imamo odličnu kemiju u momčadi."

Slijedi im još taj derbi s Karlovcem, rezultatskog imperativa nema, ali ne žele pokvariti feštu.

"Mi i dalje sebi stvaramo imperativ. A i sprema se posebno slavlje, bit će dodjela medalja, vatromet, prilikom predstavljanja momčadi dvorana će biti zamračena... Želimo se predstaviti u što boljem svjetlu. Nešto sam čuo da će i Milo Hrnić doći pjevati, ali nemojte me držati za riječ", otkriva ovaj rukometni stručnjak.

Zanimljiv je njegov put. Rođen u Osijeku, a završio u vaterpolskom gradu. No, to nije sve. Nije globetrotter, ali je crotrotter.

"Od 24. godine sam van Osijeka, put me nanio u Split gdje sam se oženio i 'stacionirao'. Dijete mi se rodilo u Karlovcu, a sad sam u Dubrovniku jer se klub prilikom pregovora pokazao ambicioznim", priča Silvio zanimljivu priču.

Rukomet, pa i svi drugi sportovi su pomalo u sjeni neprikosnovenog broja 1 u gradu – VK Juga, ali naravno, nema tu 'zle krvi' između različitih kolektiva.

"Jug je prepoznatljiv simbol Dubrovnika, a mi rukometaši samo možemo tražiti svoje mjesto u njihovoj sjeni. No grad je dovoljno moćan da i druge sportove ima jake. Nema tu sukoba ili rivaliteta, sve je super i u dobrim smo odnosima s vaterpolistima", kaže Ivandija.

Iduća sezona bit će puna izazova, sigurno već lagano gledate prema njoj?

"Dobili smo priliku, moramo se podići na svim razinama. Treba napraviti taj dodatni korak, popeti se stubu više. Nemoguće je sad dovesti čitav niz profesionalaca u momčad, niti je to ambicija kluba. Oni koji su iznijeli ovu sezonu, igrat će i u prvoj ligi! Treba im samo omogućiti pravilan rad, a to je malo problem jer svi klubovi, svi smo ugurani u jednu dvoranu. Termini stoga nisu prilagođeni, ali nadam se da će se i po tom pitanju nešto napraviti", kaže Ivandija.

On svakako ostaje u Dubrovniku još sljedeće sezone.

"Ja sam i prije ove sezone dogovorio da ću biti trener i iduće. Predstavljen mi je projekt koji je u dvogodišnjem razdoblju za cilj imao ulazak u prvu ligu. Odmah u prvoj smo to ostvarili. Sad nam treba podrška grada jer troškovi su enormni. Pa nama će najbliže gostovanje biti Rijeka ili Zagreb! Kao što rekoh, troškovi su izuzetno veliki, a moramo imati na umu da klub ima još pet momčadi u mlađim dobnim skupinama. Nadam se da će nas sponzori podržati. Ostanak u ligi je glavna ambicija, moramo vidjeti kako ćemo uopće reagirati na prvu ligu. Spoticanja i prepreka će svakako biti, a sve su utakmice jake i moraš imati kvalitetu da opstaneš", smatra Ivandija.

Ali on sam, a i u klubu očito dosta vjeruju sadašnjem kadru. Već je Ivandija provukao kroz razgovor kako će igrači koji su osvojili naslov iznijeti teret i u prvoj ligi, uz određena pojačanja. No, problema će svakako biti jer ovim dečkima rukomet nije primaran izvor prihoda.

"Bušlje, Bevanda, Radić, Kutica, da sad ne nabrajam sve... Imamo ekipu od nekih 12 igrača koja se treba nadograditi i bilo bi odlično kad bismo zadržali Jurića-Grgića. Tako da, mogla bi to biti lijepa priča. Stoji da nismo profesionalan klub, pa se prilagođavamo. Dečki koji rade u smjenama, dolaze na treninge kad nemaju smjenu. Izlazimo im maksimalno u susret. Malo je veći problem uigravanje momčadi, kad ti na treningu treba 15-16 igrača da možeš raditi taktičke stvari. Bilo bi odlično da se to nekako promijeni, da im se to omogući. Možda u dogovoru s poslodavcima, da klub preuzme dio obveza što se tiče plaće, a da oni mogu malo više izbivati s posla jer će biti problem i kad budemo igrali preko tjedna... Putovanja su duga", ističe Ivandija.

Upitali smo ga i kakva sve zanimanja postoje u momčadi?

"Imamo mesara, konobare, jedan radi na aerodromu u rent-a-caru, neki imaju privatne poslove... Zato je potrebno da im se nekako izađe u susret", ponavlja Ivandija.

Dotaknuli smo se za kraj i reprezentacije. Izboren je EP, što u preostale dvije utakmice u lipnju? Hoće li mlađi dobiti šansu ili?

"Nismo još pričali o tome u stožeru, ali moguće je. Najvažnije je bilo da se plasiramo, uspjeli smo to ostvariti. Dalje ćemo vidjeti. Sigurno će se iskoristiti i te dvije utakmice za pripremu za EP jer nisu te pripreme pred velika natjecanja duge, maksimalno 15-20 treninga, pa je jako bitno da igrači dođu spremni i zdravi", zaključuje Ivandija.