Miloš Kos: "Poziv iz Ljubuškog nikad se ne odbija! Između Zagreba i Izviđača postoji bliska suradnja..."

Bombarder iz Kozarske Dubice bio je najbolji lijevi bek na juniorskom Svjetskom prvenstvu, a ove sezone eksplodirao je u Zagrebu. Još kao tinejdžer napustio je dom, otišao na drugi kraj zemlje, daleko od obitelji. Stasao je u Ljubuškom, iškolovao se i preporučio Zagrebu. Iz malenog mesta u Republici Srpskoj, na samoj granici između Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, kao srednjoškolac "potrčao" je do drugog, udaljenog 315 kilometara, jer dobio je poziv koji se ne odbija.

Počeo sam u Dubici 2010. godine, tada se otvorila rukometna škola i tu sam bio do 2018. Čim sam napunio 16 otišao sam u Ljubuški i – nisam se pokajao. Naprotiv. Bila je to najbolja moguća odluka, jer dolje cijeli grad radi za klub, Izviđač im je najveći brend. Preozbiljna su organizacija.

Dolje sam išao u srednju školu i to je sve jedan sklop, sve je tu: i dvorana i zgrada za igrače su pored škole. Od smještaja do dvorane šetaš dvije minute, do škole minut. Tamo sam bio skoro pet godina i bilo mi je super – počeo je Miloš Kos razgovor za Mozzart Sport.

Za to vrijeme tri puta je bio prvak države, osvojio je i jedan kup, te stekao naviku da pobjeđuje i krvavo radi, jer da je drugačije ne bi došao do izražaja, a onda ne bi došlo ni do transfera u Zagreb. – Tko dođe u Ljubuški, ako je taj, on mora da rastura već sa 19 godina. Ako igrač eksplodira, zna šta slijedi – rekao je lijevi bek Zagreba i pojasnio kakva konekcija postoji između Izviđača i hrvatskog šampiona: – Između Zagreba i Izviđača postoji bliska suradnja, ali ne znam tačno kakva je priča oko odštete.

Ono što znam jeste da je Zagreb platio odštetu i za mene i za Mateja Mandića dok smo bili dolje u Ljubuškom. On je došao godinu dana prije mene i to je sada već utabana staza kojom mladi igrači idu ka Zagrebu. Posljednju sezonu dok sam bio u Ljubuškom izašli smo u Europu, prošli smo Linz u prvom kolu, a onda sam ja otišao. Oni su poslije toga izgubili od slovačke Bistrice.

Za period proveden u Ljubuškom ne vežu ga samo lijepe sportske uspomene, tamo je stekao i prijatelje van rukometa. Kad god može, sjedne u auto i prevali nekoliko stotina kilometara kako bi se vidio sa osobama koje su olakšale boravak daleko od kuće.

– U Ljubuškom sam proveo 'lude godine', tamo su mi dobri prijatelji, mnogi od njih nisu iz svijeta rukometa. Rado odem dolje i svakom djetetu koje dobije poziv Izviđača bih samo jedno rekao – trči dolje. Ne postavlja se pitanje. Taj poziv se ne odbija, nikad u životu ne smiješ da ga odbiješ. Zdrava su priča. Kod Miloša Kosa nikad se nije dovodilo u pitanje za koga će igrati. Prilikom odabira reprezentacije momak iz Kozarske Dubice želio je da obuče samo jedan dres – srpski. Ali, isto tako ni u Ljubuškom, ni u Zagrebu nikada nije imao ni najmanji problem.

– Nikakvih negativnih iskustava nisam imao ni u Ljubuškom, ni u Zagrebu. Da je suprotno, onda ne bih ni bio ovdje, niti se dolje rado vraćao. Uvijek je važilo: tko traži problem, on će ga i naći. Nigdje ne treba ići sa predrasudama – kazao je.