Rukometni trenutak u Hrvata ili "kako siješ, tako ćeš i žeti"
- Napisao/la Bernard Jurišić
- Objavljeno u Rukomet
- Ispis
- Pošalji e-mail
Okupiraju čitav jedan sport. Kontrolirajući savez sve klubove pretvore u filijalu svog kluba, a one koji im se odluče suprostaviti unište.
Reprezentaciju pretvore u poligon u kojemu igrači njihovog kluba uvijek imaju prednost i osigurano mjesto. Onaj tko nije u njihovom klubu mora biti svjetska klasa da bi se probio.
Njihovim klubovima je super. Osvajaju titulu za titulom, hrane svoja ega i džepove, konkurenciju ako ne mogu kontrolirati mogu izolirati i uništiti. I opet usprkos svim uspjesima ulaznice za svoje utakmice moraju dijeliti besplatno.
Imaju svoje privatne novinare i medije koji za njih odrađuju prljavi posao i ljudima skreću pažnju na sve osim na njih. Oko sebe imaju betonirani sustav klimoglavaca i dupelizaca u kojemu su svi promjenjivi osim njih. Oni za ništa loše nisu odgovorni, jer nisu ni igrači, ni treneri. Barem ne formalno. To što oni zapravo biraju i trenere i igrače je tehnikalija.
Nitko od igrača neće ih otvoreno prozvati jer znaju da vjerojatno više neće vidjeti reprezentaciju. Kad razgovaraš s njima većina će ti reći sve što i sam znaš, i završiti sa "znaš i sam kako stvari funkcioniraju, ali nije na meni da se time bavim".
Nitko od legendi nema im se muda otvoreno suprostaviti, a one koji tu i tamo javno progunđaju nagrade nekom funkcijom u kojoj ovi uglavnom izgore kao šibice ili oni pozadinskim igricama osiguraju da izgore bez da su ovi toga uopće svjesni. I zatim se moraju pokriti ušima jer su ih izigrali, prožvakali i ispljunuli.
Ako ih javno kritiziraš i prozoveš, ako kažeš da uništavaju sport kojim godinama vladaju jer su ga pretvorili u monopolistički i centralistički alat svog privatnog interesa i profita, jave se ovce, pudlice i nojevi koji vrište da si mrzitelj, da nisi domoljub i da ti smeta "njihov uspjeh".
Pljuju se i smjenjuju i treneri i igrači, a oni ostaju sa strane s daljinskim upravljačem i vode čitav hrvatski sport u propast. Ali nemojte to slučajno javno reći, jer nije lijepo čuti. I ako tako mislite očigledno ne volite Hrvatsku.
Ovo sam napisao na današnji dan prije pet godina. Ne znam što bih dodao osim "kako siješ, tako ćeš i žeti".
