Didak – svjetlost Hercegovine [najava]

Za godišnjicu rođenja franjevca i jednog od najvećih ljudskih veličina Hercegovine fra Didaka Buntića, 9. listopada Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru pripremilo je dokumentarno-glazbeni pastoral „Didak – svjetlost Hercegovine“ koji je napisao fra Šimun Šito Ćorić, a u režiji Ivana Lea Leme.

Ranije je u ovoj kazališnoj kući rađena predstava slične tematike, „U godinama gladi“ po tekstu fra Ante Marića, no o karizmatičnoj ličnosti fra Didaka treba iznova podsjećati pogotovo u vremenu kada jedne takve slične osobite pojave u našem društvu nema.

Fra Didak je napravio bum, a Facebook lom Fra Didak Buntić je obilježio razdoblje kada je Hercegovini bilo izuzetno teško. Prvi svjetski rat nije odnosio živote samo na ratištima, već je obični puk umirao od gladi i bolesti. Hercegovina je posebno bila pogođena glađu pa se pokrenula akcija spašavanja djece predvođena fra Didakom u kojoj se pretpostavlja da je spašeno 24.000 djece, od toga oko 5 – 6 tisuća pravoslavne i oko 300 muslimanske djece. Svi oni su prevezeni u Slavoniju.

''Vodio je računa da u Slavoniji pravoslavna djeca idu u pravoslavne obitelji kako ne bi imala problema u svom daljnjem vjerskom odgoju. Tražio je da muslimanska djeca ostanu zajedno te se zalagao da im se ne daje vjerski zabranjena hrana. Osnivao im je mjesne škole, odnosno mektebe jer u Slavoniji nije bilo džamija. U tome i jeste njegova stvarna veličina. On jeste bio i prosvjetitelj i graditelj, a po mnogim razmišljanjima i revolucionar, ali je život posvetio nadasve hercegovačkom puku kojemu je služio do kraja života“, kaže nam Robert Pehar koji sudjeluje u ovom pastoralu o fra Didaku.

Ne treba zaboraviti da je ovaj „otac sirotinje“, kako su ga zvali u narodu, u tom vremenu inzistirao da ženska djeca idu u školu te da žene moraju biti pismene.

''Majka mora biti prvi učitelj svoga poroda pa nitko ne može to nadomjestiti'', govorio je i za to se zalagao. Zanatlije iz Dalmacije dolazile su na njegov poziv i poučavale lokalno stanovništvo kamenoklesarstvu, a voćke danas uspijevaju u Hercegovini jer ih je on jednom donio i oplemenio, a u svemu tome je sam sudjelovao.

''Ipak, boljela ga je apsolutna neravnopravnost hrvatskoga naroda u velikim zajednicama. On na svoj način nudi ključ i rješenja pa ostaje zaista gorak okus u ustima da neke stvari ni danas nismo riješili, i to upravo ono na što je i on upozoravao. Razmišljajući o njemu, tužno je da u ovom vremenu nemamo tako velikog čovjeka kojega bismo slijedili. Sam je govorio da našem narodu nema druge nego kao Izraelcima u pustinji slijediti Mojsijev štap, a to sve u smislu vjerovanja i optimizma kojega mu nikada nije nedostajalo“, kaže Pehar.

Adaptaciju i dramaturgiju sačinio je Dragan Komadina, scenografiju potpisuje Vesna Režić, glazbeni urednik je Igor TatarevIć, a autor videa Slaven Marinčić. U ovome pastoralu, osim Roberta Pehara, sudjeluju Jelena Kordić Kuret, Ivo Krešić, Ilija Pujić, Ivan Prskalo, Mustafa Stupac, Mario Bošnjak, Marijo Bevanda, Ivana Duvnjak, Marko Palameta i Petar Jozić, a svoj je glas „posudio“ i Nedžad Maksumić.

Koproducent ovog projekta je HKUD „Didak“ iz župe Gradnići, a repriza će u HNK Mostar biti početkom studenoga.

Poslijednja izmjena danaPonedjeljak, 07 Listopad 2019 10:58
 
index Instagram400x230 youtube