Dajte malo poezije: Slaven Grbavac, "Sve što sam mogao"

Sve što sam mogao

Mogao sam se roditi negdje u planini

Kamenom od matere raspupčen

U kolibi drvenoj Zaplakati

Kao mali imati svoje snijegove

Samo svoje

S proljeća Runoliste i jaglace milovati

Biti suncu bliže

Grijati se

Mogao sam

Korom od debla

Oluke napraviti

Pa s izvora planinskog

Vodu u drveno korito dovući

Da je slušam

I pijem

Rastem

I da mi šuma račun ne ispostavi

Mogao sam imati

Tepih od mahovine

Gledati vatru od drveta

Bukovog

Ne mjeriti ga metrima kubnim

Sjekiru sam mogao imati

Kamenom naoštrenu

U panj usječenu

Od kurjaka da me čuva

I od ljudi kurjacima sličnim

Mogao sam imati kravu

Malu

Neevidentiranu

Bez broja u uhu

Samo moju kravu

I mlijeko s udjelom masnoće

Koliko mi se hoće

I sir I maslo

I surutku za moju jetru

Mogao sam imati

Nekoliko kokošiju

Jednog pijetla

Umjesto zvonika

Puno jaja direktno iz gnijezda

Toplih

Na maslu, na crnoj tavi

S ognjišta

Pa da miriše

Susjedu

Kojega nema

Mogao sam imati

Svoga Boga

Ne prinositi mu žrtvu

Moj Bog ne voli krv

Razgovarati s njim

Ravnopravno

Reći mu što me smeta

I zamoliti ga da mi oprosti

Što se ne mirim s ovim životom

I ovom ljudskom izopačenošću

Koju podnosim

Zajedno s njim

Mogao sam

Ali eto nisam (imao sreće)

Podsjećamo, za vrijeme novonastale situacije s epidemijom koronavirusom koja je, među ostalim, primorala JU "KŠC" Ljubuški - odjel Knjižnicu Ljubuški da zatvori svoja vrata, kako bismo ostali povezani s članstvom, nadasve ljubiteljima poezije koji za istom žude, dok je do daljnjega prolongiran naš svakodnevni rad s korisnicima naših usluga, kao ujedno i naše brojne te raznovrsne kulturne manifestacije, u rubrici "Dajte malo poezije" objelodanjivat ćemo poeziju znanih i neznanih ljubuških pjesnika.