Božo Skoko: Novopečeni “antifašisti” u BiH cijelu Hrvatsku i Hrvate proglašavaju fašistima

Malo statistike za one novopečene “antifašiste” u BiH, koji cijelu Hrvatsku i Hrvate proglašavaju fašistima.

Od rujna 1942. pa sve do svršetka rata Hrvatska je imala, razmjerno, najrazvijeniji partizanski pokret u Europi. Krajem 1944. u oslobodilačkoj vojsci bilo je angažirano oko 200.000 vojnika iz Hrvatske, što je razmjerno barem nekoliko puta više nego što je iznosio ukupan broj francuskih vojnika i civila koji su se oružjem borili protiv fašizma.

U bitkama na Neretvi i Sutjesci u prvoj polovini 1943. poginulo je posebno mnogo Dalmatinaca, većinom hrvatske etničke pripadnosti; samo iz šibenske općine u posljednjoj je od tih ofenziva palo čak 785 boraca, a primjerice iz Beograda 41 (podaci iz knjige Viktora Kučana “Borci Sutjeske“). U bitki na Sutjesci život je izgubilo čak 2769 antifašista iz Dalmacije: 41 posto od ukupnoga broja poginulih partizana bilo je iz Dalmacije.

Od jeseni 1943., uz ostalo i slijedom pada Italije te priključivanjem dijela vodstva HSS-a antifašistima, većina partizana u Hrvatskoj etnički su Hrvati. Krajem 1944. Hrvati sudjeluju sa 61 posto u brojčanom sastavu jedinica NOV-a. (izvor: HLZ Miroslav Krleža i tekstovi dr.sc. Dražena Lalića)

Antifašizam ne možemo i ne smijemo izjednačavati s komunizmom. Među hrvatskim antifašistima, bilo je čak i svećenika i protivnika komunizma. Također moramo priznati kako je plemenitu borbu najvećeg dijela tih boraca za slobodu protiv fašističke i nacističke okupacije, zlorabio dio komunističkog   pokreta   poslijeratnom odmazdom, neviđenim zločinima, ubojstvima i mučenjima civila, progonima, pljačkama i oduzimanjem imovine… Kako bismo očuvali čast istinskog antifašizma sve te komunističke zločine i zločine onih četničkih profitera koji su obukli partizanske odore uoči završetka rata, treba jasno osuditi. Uz to stavljanje kojekakvih interesa i namjera (čemu svjedočimo i ovih dana) pod plašt antifašizma trajno okrvavljuje njegovo istinsko značenje.