Zaglušujuća tišina sarajevskih medija i prvaka u slučaju kadroviranja bez važeće diplome

Zaglušujuća tišina sarajevskih medija i prvaka u slučaju Ljubušanke Martine Mlinarević Sopte gotovo je ekvivalentna tišini hrvatskih političara u BiH.

Da nije bilo studentskog aktivizma, ovo bi bio još jedan od slučajeva gdje hrvatske političke elite zatvaraju oči nad očiglednim političkim nasiljem nad hrvatskim bićem u BiH. Imenovanje Sopte zapravo je samo putokaz svim oportunistima da put prema pozicijama vodi preko Dodika i Čovića, jer dovoljno je da dolazite iz njihovog okruženja i da ste njihov okorjeli protivnik.

U njenom slučaju taj isti put je popločan i velikim lažima i licemjerjem. U ozbiljnim demokracijama, zbog sličnih slučajeva, lete glave. U BiH, imenovana i onaj koji ju je izmislio šalju zajedničku fotografiju s predstavljanja knjige. Šalju poruku svim onim koji mukotrpno rade, studiraju i pošteno zarađuju kruh, da stručna sprema i diploma ništa ne vrijede, a ne samo to, ne vrijede ni znanje ni kompetencije, jer ona apsolutno nema ni jedno ni drugo, ni diplomu, a ni znanje. Da se u kojem slučaju, a nije da ih nije bilo, u istim okolnostima našao neki Hrvat ili Srbin, ovo bi bio prvorazredan skandal. Ovako, “Sarajevo” šalje još jednu pljusku svim onim koji žive u uvjerenju da se u BiH još isplati boriti i živjeti po pravilima. Autorica nekoliko knjiga je ništa drugo nego obična lažovčina i licimjer koji ne preza ni od čega, pa ni da pogazi one ideale, o kojima piše. Žao mi je zbog bolesti koja ju je zatekla, samo to, ali bolest nije opravdanje ni za laži, ni za izdavanje ideala u koje je uvjeravala svoje čitatelje.

Mene i dalje, pet dana nakon ovog prvorazrednog diplomatskog i državnog skandala, boli šutnja onih koji su o tome plaćeni progovoriti. Valjda je lakše iz udobnosti svojih sarajevskih i mostarskih fotelja, gledati studente i idealiste kako rade posao za koji su plaćeni – oni.