Najprije moramo ustvrditi da hrvatski podvig nipošto nije izblijedio. Još i danas inozemni mediji, pišući o Hrvatskoj, rado spomenu veliko iznenađenje iz Rusije te koliko su Hrvati dobri u nogometu. Rusija nam je očito osnažila taj sportski dio identiteta, ali i imidža. Boraveći ovog proljeća u Kanadi i SAD-u često sam primao čestitke i komplimente od slučajnih sugovornika iz svih dijelova svijeta na “veličanstvenoj igri” i “srčanosti” Hrvatske, iako baš ni na kakav način nisam za to zaslužan.
Kažu da su im naši igrači bili inspiracija, jer smo nadigrali razvikane velesile, a pritom plijenili pozornost šarmom, skromnošću, borbenošću, hrabrosti i upornosti. Mnogi su te osobine projicirali i na cijelo hrvatsko društvo te se poistovjetili s malom i simpatičnom Hrvatskom, kao suvremenim oličenjem biblijskog Davida, posebice uoči okršaja s Argentinom, Rusijom, Engleskom i na koncu Francuskom. Pobjeda male, ali srčane i hrabre Hrvatske ljudima diljem svijeta usjekla se u sjećanje. Logično, jer na početku nismo bili favoriti, a ljudi vole iznenađenja. Vole se i poistovjetiti s manjima i naizgled slabijima.
A kad tome dodamo sjajnu igru vatrenih, na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem, te šarm naših reprezentativaca i navijača, ali i predsjedniceKolinde Grabar-Kitarović koja je privukla pozornost svijeta srdačnom potporom, uspjeh je bio zajamčen. Hrvatska je tih dana doživjela planetarnu popularnost. U nekoliko tjedana svjetski mediji su pisali o Hrvatskoj više nego zadnjih dvadeset godina. I to uglavnom u pozitivnom kontekstu. Dali smo povoda i motiva da se ljudi diljem svijeta počnu zanimati za nas. Neki su nas, zahvaljujući nogometu, prvi put potražili na karti svijeta, drugi su tražili na Googleu informacije o našem sportskom talentu, mentalitetu i posebnostima. A u medijima diljem svijeta se, pored dobre igre, pisalo i o stvaranju hrvatske države, načinu života, pobjedničkom duhu, gospodarstvu, poznatim Hrvatima, zanimljivostima i turističkim atrakcijama. Dominantnu sliku moćne, sposobne i talentirane Hrvatske nisu narušile ni lažne vijesti i podvale o navodnim “fašističkim ispadima” na dočeku vatrenih.
Hrvatska je potvrdila status “najsportskije nacije na svijetu”, kako nas je počastio visokotiražni njemački Bild tvrdeći da nema nacije na svijetu koja ima toliko sportskih talenata u odnosu na broj stanovnika te toliko prvaka i odličja u gotovo svim sportovima. A kvalitete našeg kapetana Luke Modrića u Rusiji su došle do punog izražaja, zbog čega je nakon prvenstva osvojio sve titule najboljeg na svijetu, koje se mogu osvojiti. Dobili smo legendu koja je ušla u povijest.
Nastavljena politička lutanja
Hrvatski kvadratići preplavili su svijet i postali još popularniji. Turisti koji posjećuju Hrvatsku još kupuju hrvatske dresove kao suvenire ili u majicama“na kvadratiće” šetaju našim ulicama. A čini se da je taj naš simbol postao toliko popularan da ih je čak i velika Barcelona “prisvojila” i u nešto izmijenjenoj verziji stavila na ovosezonske dresove. Nažalost, taj događaj nismo mudro iskoristili kako bismo preko leđa njihove popularnosti dodatno skrenuli pozornost na Hrvatsku i naš vizualni identitet, odnosno pokazali tko je original, a tko kopija.
Svjesni smo da će dolaziti i prolaziti neka nova (još atraktivnija) prvenstva, ali smo sigurni da neće potpuno izblijedjeti te slike pobjedničke Hrvatske izkolektivne memorije svijeta, iako je percepcija medijskih konzumenata iz minute opterećena stotinama novih slika, informacija i događaja. A u žestokoj borbi za trenutak nečije pozornosti i zadržavanje u memoriji, komercijalni brendovi plaćaju milijarde, dok marketinški stručnjaci i psiholozi smišljaju nove metode. Zato se s takvom informacijskom konkurencijom treba nositi.
A kako ova sportska epizoda ne bi pala u zaborav, već kako bismo crpili njezine benefite, mi sami moramo podsjećati svijet na taj naš sportski i pobjednički duh i vezivati ga uz naš identitet, našu turističku ponudu, proizvode i način života. Nažalost, tu nije učinjeno dovoljno. Prepoznatljiv sportski duh nacije može se još bolje vezivati uz način života, turističke proizvode i usluge, pa i neke nove brendove koje bi mogli lansirati naši gospodarstvenici, a koji će koristiti dio tog imidža.
Uz besplatan medijski publicitet milijunske vrijednosti i popularnost, koje nam je donijelo prvenstvo, ne smijemo zanemariti još dvije važne komponente koje smo dobili iznenada na dar. Prva je jačanje samopouzdanja i nacionalnog ponosa, koja nam je tada bilo više nego potrebno. Sjećamo se koliko smo tonuli u pesimizmu i beznađu, kako smo sami sebe počeli uvjeravati da nam ništa ne polazi za rukom i prestali sanjati.
Neke nacije su u takvim okolnostima znale pokretati kampanje jačanja optimizma i nacionalnog ponosa, budući da se oni izravno odražavaju na gospodarstvo. A mi smo dobili kampanju neprocjenjive vrijednosti i marketinških učinaka. Nema tih marketinških alata i kreativnih strategija, a ni budžeta, koji su nam mogli donijeti toliko emocija, ljubavi, ponosa, zajedništva te vjere u sebe, kao što je to učinio nogomet. Zato su se barjaci s ponosom vijorili diljem domovine. Ti uspjesi došli su nam kao melem u trenucima političkih lutanja, nedovoljno dobrih gospodarskih rezultata i društvenih podjela. Pokazali su nam kako se sve može postići disciplinom, dobrom organizacijom i zajedništvom.
Naši heroji pokazali su da se istodobno može biti kozmopolit, čiji je uspjeh globalno konkurentan, a pritom ostati vjeran i odan svojoj zemlji, što je recept za svakoga tko želi uspjeti u globaliziranom svijetu. Pokazali su, zajedno s izbornikom, što znači upornost, rad i disciplina te iskreno domoljublje. Mogli smo od njih naučiti (da smo htjeli) kako su upornost, vjera u sebe, fokusiranost na ciljeve i predanost u njihovu ostvarenju, zajedništvo i vođenje visokim globalnim standardima izvrsnosti, uz iskrenu odanost svojoj zemlji, jasan recept za uspjeh i rezultate u bilo kojem drugom području. Ali, moramo priznati da smo nakon početnog oduševljenja brzo zaboravili taj poučak vatrenih i da se ta energija i duh, koji su nas grijali prošlo ljeto nisu dovoljno prelili na gospodarstvo i politiku.
Još nas grije zlatno srebro
Dodatna komponenta koju nam je donijelo prvenstvo je jačanje zajedništva. Zahvaljujući tom čudu, biti Hrvat postalo je pitanje prestiža i ponosa. Domovina i iseljeništvo bili su više nego ikada (još od Domovinskog rata) jedno i zajedno. A hrvatske korijene počeli su otkrivati i oni kojima proteklih godina nisu puno značili. Mnoge veze koje su uspostavljene prošle godine i danas jačaju diljem svijeta i reflektiraju se u gospodarstvu, lobiranju za Hrvatsku i promociji njezinih potencijala.
Tome moramo donijeti činjenicu da su mnogi stranci, koji su, zahvaljujući nogometu, postali zaljubljenici u Hrvatsku, postali naši turisti, konzumenti sadržaja popularne kulture ili proizvoda. Sve nam to jasno pokazuje da je nogomet davno izišao iz okvira sporta te postao platforma koja može donijeti benefite u najrazličitijim oblastima ako ga se mudro iskoristi.
Još nas grije i čini ponosnima naše zlatno srebro iz Rusije; još nam donosi slave i popularnosti, a Hrvatsku čini sportskom nacijom. Ali smo premalo naučili iz recepta tog uspjeha, koji su nam darovali Dalić, Modrić i vatre.