Voće i povrće u BiH postaje luksuz

Jest, ali nije samo voće nego i povrće. Krumpiri, crveni luk… poskupjeli su praktički 100 posto u odnosu na prošlu godinu. Krumpiri su danas oko 1,50 KM, ali past će im cijena zbog rata oko izvoza i uvoza, dok je crveni luk oko dvije marke, a lani je u ovo doba bio ispod marke. Značajno je skuplja i mrkva koja ide i do 3 KM, a lani je bila oko 1,50 KM, zatim cikla, koja se kretala od 80 feninga do marke, a sad je oko 2 marke, priča nam poznavatelj prilika za Večernji list.

Poskupljenje gnojiva

Cijene su, kao što ste na početku rekli, luksuzne. Kilogram domaće lubenice trenutačno je oko 2 marke, trešnje su mnogo skuplje zbog truleži, kaže. Kiša i loše vrijeme pogodovali su cijenama.

Trešnje nije realno uspoređivati s prošlom godinom, kada su obilno rodile pa su išle u bescjenje, naglašava.

Kilogram trešanja stoji oko 7 maraka, jagoda 8, a prošle godine cijena je bila upola manja. Provjerili smo situaciju i na bijeljinskoj tržnici, gdje je kilogram borovnica 30 maraka, a kilogram ribizli 25 maraka.

Sugovornika koji poznaje prilike na tržnicama pitamo i je li samo loše vrijeme razlog što su cijene ovoliko porasle.

Već prošle godine počeo je rast cijena zbog rata u Ukrajini jer gnojiva koja se tamo proizvode nisu mogla do Europe, a i Rusija proizvodi te izvozi gnojivo, međutim, sankcije su sve obustavile pa se tražilo alternative. Ove godine imamo donekle bolju situaciju kad je u pitanju nabava preparata, međutim, kiša i loše vrijeme, ne samo u BiH nego i diljem Starog Kontinenta doveli su do toga da nemamo dovoljno ni za vlastite potrebe – kaže. Još jednu stvar ističe kao razlog viših cijena.

To se često ne uzima u obzir, a potrebno je. Riječ je o iseljavanju, odljevu radne snage, odlascima na sezonu. Tisuće i tisuće radnika sada su u Hrvatskoj ili negdje drugdje gdje je turistička sezona. Onda je i cijena rada ovdje poskupjela, pa sve to utječe na finalni proizvod, priča nam sugovornik.

Nažalost, situacija u BiH je takva da će radnika u poljoprivrednoj proizvodnji biti sve manje ako se nastavi ovakav odnos prema poljoprivredi. Primjerice, za rad u poljoprivredi u BiH nema zainteresiranih stranaca, dok su u Hrvatskoj stranci podnijeli čak 2000 zahtjeva za radne dozvole za rad u poljoprivredi. Razlog je u tome što se domaći ne žele baviti poljoprivredom, ali je pitanje što je s BiH, gdje se ni strani, a ni domaći ne žele time baviti.

Marija Tomić iz Odbora za poljoprivredu u RH, kazala je na što susjedna zemlja stavlja naglasak u idućem razdoblju, a što bismo i mi u BiH trebali primijeniti ako se želimo pomaknuti s mrtve točke ili s dna u proizvodnji hrane, na kojem uvozni proizvodi “guše” domaće, a cijene ionako lete u nebo.

Naglasak je potrebno staviti na educirane nositelje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koji svoju proizvodnju mogu podići na višu razinu, uvesti nove tehnologije i dodati vrijednost svojim proizvodima, rekla je Marija Tomić.

Agroklub piše da su Stipan Šašlin i Siniša Jenkač uputili na važnost promjene svijesti javnosti o zanimanju poljoprivrednika te da je ovu vrstu obrazovanja potrebno popularizirati i pokazati rezultate koje su svojim radom ostvarili uspješni poljoprivrednici, od kojih su se neki vratili iz drugih država i prepoznali vrijednosti koje ovdašnja ruralna područja pružaju poljoprivrednicima za njihov rad, ali i kvalitetu života.

Također, potrebno je već u školama osvijestiti mlade o važnosti bavljenja poljoprivredom.

Primjerice, u Italiji su navale na škole koje se bave poljoprivredom, a mi ih u BiH praktički i nemamo jer se to smatra manje vrijednim poslom. Ako se od malih nogu djeci bude objašnjavalo da bez proizvodnje hrane nema života i da je svatko od nas odgovoran za društvo koje i tako može pokrenuti, onda će se i svijest s vremenom mijenjati. Jer vidjeli smo u koroni – onaj tko nema vlastitu proizvodnju, praktički ne može normalno živjeti, a da se dogodi neka veća kriza, pitanje je bi li se moglo i preživjeti.

Sadašnja situacija, gdje ratovi i financijske krize bukte na sve strane, ponovno nas upozorava da razmišljamo o proizvodnji hrane, voća i povrća koje je trenutačno, u minimalnim količinama, teško dostupno širem stanovništvu.

Sok, šećer, kiselina…

U odnosu na neke druge zemlje koje naveliko proizvode, BiH bi mogla imati idealne uvjete i upravo to treba svijetu prezentirati. Pojedine analize pokazuju da su u voću količine soka te omjer šećera i kiselina velika prednost jer je sve kvalitetno raspoređeno i uravnoteženo.

Naravno, priroda nam je dala te prednosti, a pitanje je koliko mi to znamo koristiti jer se često događa da pretjeramo s pesticidima ili nekim drugim preparatima pa ne dobijemo ono što smo priželjkivali.

Važno je ubuduće raditi na poboljšanju organizacije i opskrbe tržišta, zagovarati bolju organizaciju otkupa, zalagati se za bolje pozicioniranje domaćeg voća i povrća na policama trgovina.

Ako se posvetimo proizvodnji, prostora će biti napretek, ne samo na tržištu vlastite zemlje već i u susjedstvu, a susjedstvo nam je Europska unija koju i mi priželjkujemo jednoga dana, što će dodatno olakšati poslovanje. A do tada treba iskoristiti prilike koje se nude.