Klara Boto, psihologinja u Zajednici pape Ivana XXIII: Susrećemo se sa svim oblicima ovisnosti

Ova zajednica ima ukupno četiri terapijske kuće: u Velikom Prologu i na Orahu kod Vrgorca, u Borovcima kod Metkovića, te Zasioku kod Sinja, a korisnicima nudi usluge smještaja, psihosocijalnog tretmana i resocijalizacije.

„Danas se susrećemo sa svim oblicima ovisnosti, od droge, alkohola, kockanja i ovisnosti od video-igrica. Što se tiče droge, kod mladih je najviše zastupljena marihuana  i amfetamin, u žargonu poznat kao speed i ecstasy koji su cjenovno pristupačniji, dok su stariji korisnici više heroinski i kokainski ovisnici, no ono što smo primijetili u zadnje vrijeme je da su tinejdžeri sve više ovisni o modernim drogama, poznatima pod nazivom inhalanti koji su široko dostupni na tržištu i pojavljuju se u obliku osvježivača prostora, razrjeđivača boja i ljepila. To su kemikalije koje su prisutne u svim kućanstvima, a mladi ih zloupotrebljuju udišući njihova isparavanja. Isto što smo primijetili je zabrinjavajući trend porasta zloupotrebe sintetičkih droga kod mladih kao što je metamfetamin, u američkom žargonu poznat kao Crystal meth koji izaziva tešku ovisnost u jako kratkom vremenskom roku. Popularna serija „Breaking bad“ je približila široj javnosti ovu drogu, no ono što je propustila pokazati su teške posljedice koje ova droga izaziva“, objašnjava Klara Boto, koja radi kao psihologinja u ovoj terapijskoj zajednici.

Ona ističe kako uz 56 korisnika koji su na smještaju, na čekanju imaju još petnaestak ljudi.

Odgovarajući na pitanje o tome kako izgleda jedan dan u terapijskoj zajednici, Boto kaže kako zajednica nudi radno-okupacijsku terapiju što znači da je svaki dan strukturiran i da se sastoji od niza aktivnosti.

„Obično dan počinje u 7 ujutro buđenjem, nakon čega slijedi osobna higijena i doručak kojeg sami korisnici pripremaju. Nakon toga ide molitva u kapelici i onda radne aktivnosti sve do ručka. Te radne aktivnosti uključuju čišćenje kuće, brigu o okolišu, životinjama i slično. Ručak korisnici sami pripremaju, a nakon toga slijedi slobodno vrijeme ili „kreativa“, gdje se korisnici mogu baviti izradom rukotvorina. Potom slijede radne aktivnosti do večere, a prije spavanja korisnici pišu dnevnik kako su proveli dan. Uz sve to, provode se i grupne radionice te individualni razgovori“, objašnjava nam Boto.

„Stručni tim zajednice sastoji se od četiri socijalna radnika, dva psihologa, asistenata i psihijatra kao vanjskog suradnika“, kaže Boto i dodaje kako je ova zajednica ujedno i jedina u Hrvatskoj koja zbrinjava maloljetnike ovisnike o drogama.

Uz rad s osobama koje su smještene u terapijskim kućama, Zajednica Ivana XXIII ujedno pruža i savjetodavni rad roditeljima, djeci, mladima i svim ljudima koji osjete potrebu za stručnom pomoći u nošenju sa poteškoćama.

Imaju četiri savjetovališta, u Splitu, Zadru, Pločama i Metkoviću.

U savjetovalištima rade psiholozi, socijalni radnici i socijalna pedagoginja, a svi koji imaju potrebu mogu se besplatno obratiti za savjetovanje.

Boto navodi kako je s ciljem borbe protiv ovisnosti Zajednica ostvarila razna partnerstva i suradnje s lokalnim institucija i upravljačkim strukturama, zavodima za javno zdravstvo, bolničkim sustavom, centrima za socijalnu skrb, zavodima za mentalno zdravlje, srednjim i osnovnim školama, pravosudnim tijelima, probacijama, drugim udrugama, medijima i lokalnom zajednicom.

Tako ove godine provode zadnju godinu trogodišnjeg programa prevencije ovisnosti „Nauči živjeti“, te projekt prevencije nasilja „Ne znam što hoću, ali znam što neću“.

Program „Nauči živjeti“ provodi se u partnerstvu s Osnovnom školom Vrgorac, Osnovnom školom don Mihovila Pavlinovića Metković i Centrom za socijalnu skrb Metković. Financiran je od Ministarstva zdravstva, a usmjeren je na rad s učenicima šestih i sedmih razreda za koje se organiziraju radionice, kampovi, javne tribine i savjetodavni rad s ciljem da ih se nauči o opasnostima droge jer su brojna istraživanja pokazala da eksperimentiranje s drogama započinje u dobi od 13 godina ili ranije.

Projekt „Ne znam što hoću, ali znam što neću“ provodi se u partnerstvu s Srednjom školom Metković i usmjeren je na prevenciju nasilja među mladima. Financiran je od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i Zaklade Hrvatska za djecu. U sklopu ovog projekta radi se na savjetovanju djece i mladih, a aktivnosti su usmjerene na učenike prvih i drugih razreda srednje škole Metković. Organiziraju se razne aktivnosti kao što su puštanje letećih lampiona, prikaz kratkometražnih i dugometražnih na temu nasilja uz raspravu, odlazak na kazališnu predstavu, dvije javne tribine te nagradni izlet na rijeku Cetinu čime se nastoji djecu potaknuti na preuzimanje vodeće uloge u pozitivnom utjecaju na mentalitet, stavove o nasilju i na ponašanja u gradu Metkoviću.

„Osim ovoga, Zajednica kroz projekt „Krojeno po mjeri“  ovisnicima i osobama s rizikom od nastanka bolesti ovisnosti pruža kvalitetnu uslugu psihosocijalnog tretmana i savjetodavnog rada. Projekt je financiran od strane grada Splita i grada Vrgorca. U fazi resocijalizacije korisnici imaju mogućnost za završetak školovanja, prekvalifikaciju, usavršavanje i pomoć pri zapošljavanju. Zajednica u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Metković i Gradom Vrgorcem provodi drugu godinu trogodišnjeg programa prevencije institucionalizacije i povećanje socijalnog uključivanja korisnika #MisliVjerujPostigni“, dodaje Boto i ističe da se kroz ovaj program korisnicima omogućuje polaganje ispita za upravljanje motornim vozilom B kategorije, te pomoć pri zapošljavanju putem radionica za stjecanje vještina i znanja o tome kako se predstaviti poslodavcu, napisati životopis i zamolbu.

„Pored toga, Zajednica provodi prvu godinu dvogodišnjeg programa #IJaSamTu u partnerstvu s Centrom za socijalnu skrb Metković. Programom se priprema zatvorenika za postpenalni prihvat tijekom i nakon izdržavanja kazne zatvora putem informiranja, savjetovanja, motivacijsko edukativnih radionica, prihvata sa i bez smještaja. Zajednica provodi i projekt podrške roditeljstvu pod nazivom #NaučimoZajednoSanjati čiji je cilj osnažiti emocionalnu vezu roditelj – dijete – osobe koje su preuzele brigu o djeci. Osim toga, Zajednica provodi i projekt psihosocijalne podrške #MožešMiReći kao odgovor na potrebe osoba s mentalnim poremećajima, s posebnim naglaskom na dualne poremećaje. Opći cilj ovog projekta je doprinijeti zaštiti, očuvanju i unaprjeđenju mentalnog zdravlja osoba s dualnim poremećajima”, zaključuje Boto