Lingvist o podrijetlu Hrvata: Što znači ime ‘Hrvat’? Je li ‘Srbin’ onaj koji ‘ne zna govoriti’

Kod definiranja hrvatskog etničkog identiteta, obično se kao temeljno pitanje postavlja: “Što uopće znači ime Hrvat”?

Akademik Ranko Matasović sa Sveučilišta u Zagrebu, jedan od vodećih svjetskih lingvista, u svom članku “Ime Hrvata” objavljenom u časopisu “Jezik” 2019. kaže: “O etimologiji imena Hrvat zna se sve i ne zna se ništa. Nakon više od tisućljeća etimoloških spekulacija o podrijetlu hrvatskoga imena, teško je zamisliti da bi koja nova zamisao još mogla nekomu pasti na pamet. Većina se etimoloških priručnika slaže da je ovo ime iranskoga podrijetla, no nema sloge o tome koja bi iranska riječ bila izvornim etimonom. Nije dakle problem u tome da nema dovoljno ponuđenih etimologija, već u tome što ne znamo koja je točna. Nema nikakve dvojbe da je današnje ime Hrvata ime jednoga slavenskog naroda, no nije utvrđeno na koju se etničku skupinu to ime izvorno odnosilo, kao ni gdje je sve bilo rasprostranjeno”.

Iransko ime

U novije vrijeme naročito je popularna “teorija o iranskom podrijetlu Hrvata” prema kojoj su Hrvati izvorno iranski narod koji potječe iz jugozapadne Azije. Cijela se teorija temelji na ideji da samo ime “Hrvat” potječe iz iranskih jezika.

Akademika Matasovića pitali smo koji je stav akademske zajednice o podrijetlu Hrvata?

“Nema jedinstvenog stava akademske zajednice o podrijetlu Hrvata. Sigurno je da je ulogu u hrvatskoj etnogenezi odigrala slavenska migracija u 6. st., kao i da su Slaveni, kada su stigli u antički Illyricum, govorili praslavenski, a hrvatski se kao poseban slavenski jezik razvio tek poslije, u razdoblju nakon 10. st.

Neku su ulogu u etnogenezi Hrvata svakako igrali i starosjedioci Ilirika, koji su u vrijeme dolaska Slavena već bili romanizirani (govorili su vulgarnolatinski), kao i stepski narodi poput Avara (za njih ne znamo kojim su jezikom govorili) i možda iranskih plemena, poput Alana, iz čijeg je jezika po mojem mišljenju poteklo ime ‘Hrvat’.

Ne bih rekao da iransko podrijetlo imena ‘Hrvat’ nije sporno, ali iranska je etimologija najvjerojatnija od svih do sada ponuđenih“, tumači Matasović za Dnevno.

Slaveni ili Iranci?

Zagovornici teorije o iranskom podrijetlu Hrvata tvrde da su Hrvati izvorno iranski narod koji je s vremenom primio slavenski jezik, no postoji i suprotna teza po kojoj su Hrvati izvorno slavenski narod koji je primio iransko ime.

“Zacijelo je u 5-6. st. postojala skupina Iranaca, vjerojatno Alana, koja je sudjelovala u seobama naroda toga doba i koja je rano počela govoriti praslavenski. Od njih je ostalo samo ime ‘Hrvat’ i možda još neki jezični elementi koje je teško sigurno utvrditi (primjerice, imena braće i sestara koji su po predaji zabilježenoj kod Porfirogeneta doveli Hrvate). Postoji određen broj iranskih posuđenica u slavenskim jezicima, ali one nisu sačuvane specifično u hrvatskome, već u svim slavenskim jezicima, ili samo u sjevernima, osobito u poljskom i ruskom”, objašnjava naš lingvist.

Čuvar, stražar, graničar…
Možemo dakle utvrditi da je iransko podrijetlo imena Hrvat najvjerojatnije. No postavlja se pitanje što ono znači. Akademik Matasović odgovara:

“Ime ‘Hrvat’ ne znači ništa, to je samo ime (danas ne samo u hrvatskome, nego i u drugim slavenskim jezicima). Ono međutim dolazi od riječi iz jednog iranskog jezika koja je značila ‘čuvar’ ili ‘stražar, graničar’. Taj iranski jezik gotovo je sigurno bio istočnoiranski jezik – alanski koji je blizak skitskome i sarmatskome. To se, naime, vidi po specifičnim glasovnim zakonima koji su na tu riječ djelovali. U tome je moj doprinos diskusiji o podrijetlu i etnogenezi Hrvata”.

U svome radu Matasović je na temelju najstarijih potvrda utvdio izvorni praslavenski oblik hrvatskoga imena *Xurwāt- > *Xъrvatъ i pokazao zbog čega je to ime u latinskim i grčkim tekstovima 9. i 10. st. zabilježeno u obliku Croatae, tj. Khrōbátoi. Zatim je pokazao da su sve do sada ponuđene slavenske etimologije hrvatskoga imena ili nemoguće ili neuvjerljive, a od iranskih etimologija jedino ona koja ime *Xъrvatъ izvodi iz iranskoga *harw-at- “koji čuva, čuvar” zadovoljava kriterije formalne izvedivosti, semantičke uvjerljivosti i povijesne plauzibilnosti. “Pri tome treba pretpostaviti da je u praslavenski to ime posuđeno iz alanskoga, odnosno

praosetskoga, jer jedino u tom iranskom jeziku dolazi do pravilne glasovne promjene *a > *u ispred sloga koji sadrži poluvokal *w”, piše Matasović.

Što možemo zaključiti o hrvatskoj etnogenezi?

Stručnjaci napominju da iako ime Hrvat jest iranskog podrijetla, ne trebamo brzati sa zaključcima.

“Ne, Hrvati nisu podrijetlom Iranci ni u jednom uobičajenom smislu te tvrdnje. Prema kriterijima po kojima razvrstavamo ostale europske narode u skupine po jezicima kojima govore, Hrvati su slavenski narod, samo što im je ime vjerojatno iransko. Na isti je način ime romanskih Francuza germansko, a romansko-germanskih Belgijanaca keltsko. Kada su nosioci imena *Xъrvatъ stigli su na područje današnje Hrvatske, oni su gotovo sigurno već govorili slavenski, bilo da se to dogodilo početkom 7. stoljeća ili tek na prijelazu s 8. u 9. st. Za neki kontinuitet svijesti o iranskom identitetu Hrvata u vrijeme doseljenja ili poslije njega nema baš nikakvih lingvističkih dokaza.

Pa ipak, postoje svjedočanstva o kontinuitetu imena Hrvat, kontinuitetu koji postoji još od prije razdoblja hrvatske etnogeneze. A taj nam kontinuitet i danas može biti važan. Kao što je u životu čovjeka kontinuitet pamćenja ono što mu daje osobni identitet, tako i identitet narodā proizlazi iz njihova povijesnog kontinuiteta. U tom je smislu i ime Hrvata važan element njihova kolektivnog identiteta“, zaključuje naš lingvist u spomenutom članku.

Srbi udaraju u glavu?

Podrijetlo imena Srbin također je predmet znanstvene rasprave. Od brojnih teorija koje smo mogli čuti u posljednje vrijeme postoji i ona po kojoj ime dolazi od indoarijskog oblika “ser-boi”, što se tumači kao “onaj koji udara (-boi) u glavu (ser-)”.

“Ni ime ‘Srbin’ nema razjašnjenu etimologiju. Ova koju vi spominjete nije nimalo vjerojatna. Ja mislim da je bez veze! Osobno mi se najvjerojatnijom čini izvođenje iz korijena koji je u ruskome glagolu serbat’ ‘srkati’, izvorno ‘govoriti nerazgovijetno’. Značenjska je motivacija slična kao kod slavenskog imena ‘Nijemci’, što je izvorno značilo ‘oni koji ne znaju govoriti’. Međutim, i ta je etimologija daleko od sigurne. U ruskome postoji i imenica paserb’ ‘posinak’ koja je vjerojatno u nekoj vezi s imenom ‘Srbin’, ali ni ona nema razjašnjeno podrijetlo. Imenima je općenito teško pronaći etimologiju, jer ona nemaju značenje u istom smislu kao i druge riječi, pa je lako potpunu spekulaciju predstaviti kao znanstvenu činjenicu”, zaključuje akademik Ranko Matasović.