A navijat će i u ostatku Svjetskog prvenstva.
- Pobjeda nad Bahreinom bio je neki dobar uvod za Argentinu, nešto ozbiljniju momčad i to će biti ozbiljniji test. Nakon toga idemo na Egipat koji nam je glavni konkurent u ovoj skupini i protiv kojeg ćemo morati maksimalno zapeti. Jer, to je momčad iz svjetskog vrha.
A da li kao navijač ima neki predosjećaj vezan uz krajni domet Hrvatske na ovom mundijalu?
- Kad god me netko pita ja govorim da će biti medalja. No, teško je igrati pred domaćom publikom, naročito ako se stvori neka euforija i cijela Hrvatska bude na nogama.To može biti dodatni uteg. No, ja se nadam da ćemo rasti iz susreta u susret i da će ta euforija biti vjetar u leđa. Odličje bilo koje boje bilo bi jako velika stvar.
A Matej je zacijelo mogao uživati u igri hrvatske reprezentacije pa tako i u vratarskoj predstavi svog kolege po radnom mjestu Dominika Kuzmanovića (12 obrana, 57 posto obranjenih šuteva). Što na to kaže vratar koji je u pobjedu Zagreba nad favoriziranim Magdeburgom ugradio 20 obrana?
- Dominik je obranio i ono što je trebao ali i ono što nije. Kada imaš dobru obranu i kada tako dobro brani vratar onda možeš pobijediti i duplo jačeg suparnika. A meni utakmice protiv Slovenije i Bahreina govore da smo se poboljšali u obrani.
Može li vratar na bilo koji način predosjetiti da bi to mogao biti njegov dobar dan?
- Svaki igrač to osjeti. Kada ustaneš i ne osjećaš se dobro onda znaš da to nije to. Osjetiš to i onda ti se uvuče nervoza pa igraš loše. Osjetiš i kada ćeš biti dobar kroz neku svježinu i samopuzdanje. Inače ja nemam neke posebne rituale ali volim prije utakmice popodne odspavati sat vremena i onda slijedi "nabrijavanje" na utakmicu?
A kako se Matej nabrijava?
- Obično slušam neke domoljubne ili navijačke pjesme kao što su "Arena paklena". Dosta se sluša i Thompsona no ponekad i Olivera.
Od dva Mandića, dva vrlo važna igrača ove reprezentacije, izbornik Sigurdsson nema niti jednog. Koliko momčadi nedostaje David koji će, zbog ozljede lista, propustiti prve tri utakmice Prvenstva?
- Fali dosta, naročito u fazi obrane gdje igra na halfu. Jako je agresivan u obrani a i napadački može odigrati strašnu rolu. Baš sam s njim bio u srijedu, kazao mi je da bi trebao zaigrati u drugom krugu.
A Mateju se dogodilo da ga je prije skoro dva mjeseca teško ozlijedio njegov sad već bivši, sumanuti, suigrač Miloš Kos u manijakalnom izljevu srdžbe. Stoga smo ga pitali kako ide oporavak? Kad bismo ga ponovo mogli vidjeti među vratnicama?
- Oporavak ide stvarno dobro. Više od mjesec i pol dana prošlo je od operacije tijekom koje su mi stavili tri pločice jer su mi smrskane tri koščice. Još uvijek je najvažnije da ne ulazim u kontakt niti s loptom niti sa suigračima, da ne bi došlo do ponovnog pucanja tih kostiju. Baš u petak imam kontrolu pa ću vidjeti što liječnik kaže kad bih se mogao vratiti.
A kada se vrati u puni pogon, hoće li zbog vrste ozljede koju je doživio trebati neko vrijeme da otkloni strah od mogućeg udarca loptom u lice. A to je nešto s čime vratari žive.
- Ja sam čudan lik i mislim da s te strane neće biti problema, da ću prebroditi taj strah jako brzo. Imao sam ja već nekih ozljeda u karijeri, kada sam se vraćao već nakon par treninga bih se opustio. Svo ovo vrijeme jačam se mentalno, da izađem što jači jer glava sportaša je najvažnija od svega. U tom smislu radim i sa sportskim psihologom s kojim sam radio i prije a sada to radim još i više.
Matej je visok 205 centimetara i svoje duge poluge koristi jako dobro. Čini li ga to možda i najvišim rukometnim vratarem svijeta, na razini reprezentacija?
- Tu je i Islanđanin Hallmgrimsson, no on je koji centimetar niži a i Nijemac Späth ima dva metra. Moglo bi biti da sam najviši na razini reprezentacija.