Svjetski, a naš: Najbolji hrvatski triatlonac sprema se za povijest

Pitajte samo Andreja Višticu, najboljeg hrvatskog triatlonca koji tjedno odradi ukupno preko 700 km trčanja, plivanja i bicikliranja u sklopu priprema za obaranje hrvatskog rekorda u utrci Ironman.

Za one koji ne znaju, Ironman utrka sastoji se od 3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42,2 km trčanja, a Vištica se tu monstruoznu dionicu nada odraditi za manje od osam sati. Tako bi „ubio” dvije muhe jednim udarcem – oborio bi vlastiti rekord (8:17), ali i hrvatski rekord koji drži Dejan Patrčević (8:12).

- Otkad sam se počeo baviti ovim sportom cilj mi je probiti tu magičnu granicu od osam sati. Samo je pedesetak triatlonaca to uspjelo – kaže nam uskoro 37-godišnji Ljubušak kojeg je život preko Zagreba, gdje je na FER-u stekao diplomu inženjera elektrotehnike, doveo u Makarsku. U zagrljaj Biokova i Jadranskog mora.

Datum pokušaja ostvarenja tog podviga za sada je 12. srpnja ove godine u španjolskoj Vitoriji Gasteiz. Kažemo „za sada” jer je pandemija koronavirusa otkazala sve utrke koje su do sada trebale biti održane u aktualnoj godini i nije isključeno da i Vitoria postane još jedna takva u nizu. Ako bi do toga došlo, rezervna je opcija utrka u portugalskom ljetovalištu Cascais pored Lisabona 26. rujna.

- Tamo sam bio već dva puta, staza je brza. Grad je na sjeveru Španjolske i blizu oceana tako da nema izražene vrućine. Tamo mi je veća šansa za brže vrijeme. U Cascaisu nikad nisam bio, prvi put organiziraju utrku. Iskreno, više bih volio pobijediti s vremenom 8:10, nego biti treći s 8:01.

Karantenu Andrej podnosi dobro, ali bi ipak radije da je sve po starom.

- Meni je kao u turizmu, idem od sezone do sezone. Traje mi od travnja do studenoga, a ove sezone još nisam imao ni jednu utrku.

Kako i rekosmo u uvodu, izolacija nimalo ne koči ovog „čeličnog čovjeka” iz Ljubuškog. Trčanje i bicikliranje nisu problem, ali plivanje malo jest. Budući da je Gradski bazen u Makarskoj još uvijek zatvoren, Andreju ne preostaje ništa drugo nego plivati u moru.

- Plivao sam i kad je temperatura mora bila 14 stupnjeva. S neoprenskim odijelom se može izdržati, ali ne dugo. Ovisi puno o tome puše li. Plivao sam jednom kad je jako puhalo i baš sam se smrznuo. Uglavnom sam plivao 2-3 puta tjedno, ali sada je toplije vrijeme pa ću to podići na 4-5 puta. U hladnijim uvjetima otplivam tri kilometra, a kad je toplije i do šest.

Koliko to odijelo košta?

- Imam sponzora koji mi ga šalje. Ovdje u nas u nekim se dućanima može kupiti za 150 eura, a ovo koje imam u maloprodaji košta 800-900 eura. Slično je ronilačkom, ali je tanje i fleksibilnije.

Na dvije noge i na dva kotača Andrej je, ističe, u boljoj formi nego ikad.

- Zbog restrikcija kretanja uglavnom sam vozio od Dubaca do Podgore, a sada mogu do granica županija. Trčim često prema Tučepima i Podgori, po šetnici.

Koliko je to kilometara tjedno?

- Na biciklu 600 km, trčanje 80-100 km i plivanje 20-25 km. Vožnju nekad odradim i doma na trenažeru.

Eto, tako znači izgleda priprema za Ironman. Brutalno. Ali takva je i utrka. Nema druge nego trenirati kao životinja. Zanimalo nas je odradi li Andrej ikada u sklopu treninga punu dionicu Ironman utrke:

- Ne, zato što bi mi za oporavak trebalo 4-5 dana, a onda bih izgubio previše dana treninga. Nikad ne radim sve troje zajedno. Jedno me vrijeme trenirao Brett Sutton, najuspješniji triatlonski trener s preko 30 svjetskih prvaka i tri olimpijske medalje. On me puno naučio o strukturiranju treninga. Znam što mi treba.

Osjećate li da imate u sebi ono što je potrebno za ići ispod osam sati?

- Teško je to reći. Prošle jeseni smo u Engleskoj na testu aerodinamike napravili određene preinake i po nekim izračunima time sam uštedio 13 minuta. To je puno. Ako to preslikam na cestu, bit ću vrlo blizu.

Od čega se sastoji prehrana vrhunskog triatlonca?

- Uglavnom od ugljikohidrata. Trošim puno kalorija, pa moram puno i jesti. Jedem zdravo, ali bez posebnih restrikcija. Probao sam svašta, bio sam i vegetarijanac dugo vremena, ali ništa mi nije donosilo veliku razliku.

A za vrijeme utrke?

- Prašak s ugljikohidratima i mineralima na biciklu, a za vrijeme trčanja često pijem kolu. Ona mi najbolje „leži” u toj situaciji kada sva krv iz probavnog takta ode u mišiće i više ne možeš probaviti ništa što je imalo kompleksno.

O čemu razmišljate tijekom tih dugih osam sati?

- Najviše o sadašnjosti, o utrci. „Razbijem” je na manje dijelove. Na biciklu pazim na dovoljan unos kalorija i tekućine, na trčanju da održavam frekvenciju koraka... Satralo bi me da razmišljam koliko mi je kilometara ostalo do kraja.

Prema njegovoj vlastitoj procjeni, Andrej je trenutno u najboljim godinama za triatlon.

- Po meni su to godine od 35. do 38., iako ima i ekstrema. Jedan Novozelanđanin je sjajan i s 47 godina. Svjetski rekord inače iznosi sedam sati i 35 minuta.

Dalek je put prevalio Vištica u posljednjih sedam godina otkako je napustio siguran uredski posao u jakoj firmi i postao profesionalni triatlonac. Za to je trebalo hrabrosti.

- U triatlon sam ušao tek na četvrtoj godini faksa. Zaposlio sam se u Ericssonu i odlučio probati od hobija napraviti posao. Dugo sam uz puno radno vrijeme trenirao dvaput dnevno. Ustajanje, trening, posao, pa drugi trening i spavanje. I tako sedam godina.

A onda je odlučio presjeći.

- Bilo je to 2013. godine kad sam pobijedio na Europskom prvenstvu u francuskom Vichyju. Došli su sponzori i odlučio sam probati.

I kako ste nakon Ljubuškog i Zagreba završili u Makarskoj?

- Nakon što sam napustio posao ostao sam neko vrijeme u Zagrebu, ali mi grad nije bio idealan za treninge. Htio sam na more. Jedne zime bio sam u Makarskoj na pripremama i saznao da imaju bazen. Bilo je to idealno rješenje jer je Ljubuški blizu, tamo mi je obitelj. Svidjelo mi se.

Ambiciozan kakav jest, Andrej – koji je registriran u jednom zagrebačkom klubu – ima još ciljeva. Međutim, Olimpijske igre nisu jedan od njih.

- Dionica je kraća (op.a. 1,5 km plivanja, 40 km bicikliranja i 10 km trčanja), a plivanje je puno važnije. Prije me to zanimalo, ali ako nisi bio vrhunski plivač, kao što ja nisam bio, tu nemaš što tražiti – iskreno će Andrej.

Ali je naglasio:

- Želim pobijediti na utrci Ironman serije. Imam tri postolja, ali ni jednom nisam bio prvi.

Možda se to dogodi već ove godine. Ako koronavirus dopusti.