Bez nečije pomoći sportu u BiH prijeti “ključ u bravu”

Korona “ugasila” sport

Koronavirus je “ugasila” sport u BiH, ali i u susjednim zemljama, u Europi, Aziji, Americi, piše Večernji list.

Ipak, neki još igraju, kližu, trče, skaču, bacaju i ne prestaju s aktivnostima. U srednjoameričkoj Nikaragvi (te u Dominikanskoj Republici i na Haitiju) nastavlja se nogometno prvenstvo, s odredbom “igrači moraju igrati s maskama i rukavicama, a tribine su prazne”. U Europi sport je “živ” u Švedskoj, gdje su prvenstva u hokeju, rukometu i košarci završena, a nogometno prvenstvo tek treba početi (sustav proljeće – jesen).

Doduše, odgođene su i neke konjičke utrke, ali ne sve. Budući da škole nisu zatvorene, nema ni zabrane dolaska na stadione, u dvorana, na trkališta. No, sve je “prepolovljeno”, ali bogata Švedska vodi računa o svemu, pa i sportašima. Vlada je uvidjela da su prihodi pali, pa je dodijelila sportu 50 milijuna eura... za početak. Nemamo podataka koliki su u BiH godišnji proračuni klubova u svim sportovima u normalnim okolnostima, ali se ne bismo zakleli da su barem blizu jednokratnoj pomoći švedske Vlade sportašima.

Osim Švedske, još je samo u Bjelorusiji stanje “normalno”. Tamo se sva prvenstva igraju redovito u hokeju, rukometu, nogometu, a gledatelji dolaze na utakmice. Predsjednik države Aleksandar Lukašenko dao je primjer i zaigrao na jednoj hokejskoj ekshibicijskoj utakmici.

Lukašenko rado pomaže hokej i nogomet, pa je neki dan, unatoč koronavirusu, otpočelo novo nogometno prvenstvo: - Bolje je i umrijeti na nogama, nego preživjeti na koljenima - izjavio je Lukašenko, komentirajući početak prvenstva.

BiH ima nešto skromniju ligu od bjeloruske (vrijednost kadra Premijer lige je oko 66 milijuna, bjeloruske Vysshaya lige oko 84 milijuna eura po Transfermarktu): - Sve stoji, a mi u klubu strahujemo. Tko zna što će biti. Vidim da pojedini nogometni premijerligaši kukaju da im nitko od sponzora ni novac nije uplatio od kada je prvenstvo prekinuto. Kod nas nije tako, stigao je novac od nekih sponzora, ali to su većinom sitniji iznosi. Vjerujemo da će se nastaviti tako. Nisam siguran što će biti kad izađu sadašnji ugovori. Bojim se da ih sponzori neće htjeti ni moći obnoviti jer puno je tvrtki pred kolapsom, ne proizvode, radnici su na prisilnom odmoru - kaže čelnik jednoga kluba i moli da ne spominjemo imena... “jer to bi moglo imati negativan učinak glede novih ugovora”:

- U BiH je sve teža situacija. Sponzori bi bili izdašniji da nije kako je. Oni na 10.000 uplaćenih KM, moraju platiti 7000 KM doprinosa. Državni (entitetski, županijski, općinski...) birokratski aparat je golem – stotine zastupnika, ministara, pomoćnika, tajnika, vozača, čistačica, kuharica. Njima novca nikad dosta, pa o sportu ni ne misle - rekao nam je čelnik drugoga nogometnog premijerligaša:

- Ideja je da naš klub bude samoodrživ, ali kako to postići? Od ulaznica, TV prava, sponzora, prihod je mali. Kad bi se svake godine ušlo u Europu te kad bismo u svakom prijelaznom roku prodali nekoga igrača bogatijim klubovima, još bi nekako išlo. Ali, u posebnim situacijama kao ova – moguće je da netko gurne ključ u bravu... Država, županija, grad, općina, svi bi trebali pomoći, ali mi dobivamo mrvice. Kolike? Pa, to je ni jedan posto od županijskoga proračuna, koji je manji od 100 milijuna KM. Ne za naš klub nego za sve klubove u županiji. Iznosi su, pošteno govoreći – smiješni. A bit će još lošije.

Pozitivan primjer

Ima jedan, naoko, pozitivan primjer. Olimpijski odbor BiH nastavit će uplaćivati vrhunske sportaše koji su ispunili norme za Olimpijske igre, iako su one odgođene za ljeto 2021. godine. Ukupni iznos ipak je “sitniš” jer radi se o svega 16 sportaša. Profesionalne, amaterske i rekreativne sportaše, tako se čini, čeka teška budućnost. Mnogi bi mogli dignuti ruke od sporta.