Biloš i Cvitanić nisu nikad odjenuli dres Vatrenih, ali postoji još puno kandidata u obećanoj zemlji za Hrvate

Za Hrvate je odavno Južna Amerika bila obećana zemlja kada su prije stotinjak godina i iseljavali u potrazi trbuhom za kruhom ili kasnije iz političkih razloga na taj pomalo egzotični i posebni kontinent koji je u nogometnom smislu prava tvornica igrača. Premda im lige nisu kao prije zbog velikog egzodusa, svake godine na stotine igrača iz Južne Amerike, posebice Brazila i Argentine dolaze u Europu, a neki postaju i globalne zvijezde.

No, tema ovoga teksta su Južnoamerikanci koji su podrijetlom Hrvati, a trenutno igraju u svojim novim zemljama, državama u koje su se preselili njihovi preci, pišu Sportske novosti.

Prezimena na “ić” ili ona koja ukazuju na hrvatsko podrijetlo nisu rijetkost, a gdje su tek oni koji su možda po majci Hrvati, a sada nose hispano prezime, pa im je teško ući u trag...

Ljevokrilni napadač Biloš bio je na meti Vatrenih u vrijeme izbornika Cice Kranjčara, vabilo ga se pod hrvatsku zastavu za Mundijal 2006. nakon što je prešao u redove Boce Juniors iz Banfielda, a kasnije je još igrao za St. Etienne, meksičku Americu, da bi 2013. završio karijeru u malom argentinskom klubu Douglas Haig. Dugo se licitiralo s njegovim dolaskom u hrvatsku nogometnu reprezentaciju, no na kraju je on dobio poziv Argentine i debitirao je protiv Brazila i ostvario ukupno tri nastupa, ali nije bio dovoljno dobar za Gauče koji su na tim pozicijama tradicionalno imali bolje igrače.

Nešto kasnije, na red je došao Cvitanić koji je u Argentini veliko ime, odličan klupski igrač koji nije zaigrao za Albiceleste, no napravio je sjajnu karijeru koja još uvijek traje. Kada je bio u naponu snage iz Banfielda je prešao u Ajax za sedam milijuna eura, pa je tada HNS-u postalo jasno da bi mogli imati napadača iz top kluba, no unatoč pokušajima u vrijeme izbornika Slaven Bilića, na kraju nije zaigrao za Vatrene. Igrao je još za meksičku Pachucu, bio član i Boce Juniors, Nice, Miamija pa se vratio u Banfield da bi potom prešao u Racing čiji je još uvijek član. U to vrijeme još su poznata imena u Čileu bili napadač Milovan Mirošević i vratar Jose Maria Buljubašić o kojemu se pisalo u čitavom svijetu jer je na vratima Universidad Catolice izdržao 1.352 minute bez primljenoga gola. Iz tjedna u tjedna su se zbrajale njegove minute čiste mreže, a na kraju je u to vrijeme dogurao do petog mjesta svih vremena u toj kategoriji.

Gaicheva vrijednost

Posljednji o kojemu se pisalo u kontekstu dolaska u Vatrene, zasada u mladu vrstu kod Igora Bišćana jest Mateo Bajamich koji zabija golova za Instituto, člana drugoga argentinskoga ranga. Jasno je da je mladi Argentinac hrvatskoga podrijetla spreman zaigrati za domovinu svojih predaka, pokrenuo je proceduru za dobivanje naše putovnice i valja vidjeti što će na kraju ispasti.

Ne tako davno pisalo se i o Matku Miljeviću, mladom ofenzivcu koji je član Argentinos Juniorsa, ali uz argentinsko ima i američko državljanstvo. Naime, rođen je u SAD-u gdje su njegovi roditelji početkom milenija emigrirali dok je Argentinu tresla ekonomska kriza. On je trenutno član U-20 američke selekcije premda bi ga htjela i Argentina, a prema nekim izvorima zanimljiv je i Hrvatskoj. Međutim, nije on jedini igrač hrvatskoga podrijetla koji igra trenutno u Argentini. Za San Lorenzo nastupa Adolfo Gaich (Gajić) koji je prošao sve mlade selekcije Argentine, a na Transfermarktu vrijedi 12 milijuna eura. Hrvatski zvuče i imena Juana Komara koji igra za Talleres, a Facundo Nadalin iz Newellsa, još je jedan igrač koji vjerojatno ima podrijetlo s ovih prostora, budući da njegovih prezimenjaka ima u Hrvatskoj. Za argentinski Aldosivi brani i Luciano Pocrnjić, 38-godišnji vratar-veteran koji je jako dugo na sceni, tu s imena koja se daju izvući iz prvih južnoameričkih liga

Veliki Diego Armando Maradona je na klupi Gimnasije La Plate, a o Malom zelenom su u igračko vrijeme u hrvatskim medijima ispisani brojni feljtoni o podrijetlu njegove bake koja korijene vuče s otoka Korčule. Nedaleko je i Mljet, još jedan otok koji je najvjerojatnije postojbina predaka Juana Pabla Vojvode, koji je iz Huracana nedavno otišao u čileansku La Caleru.

Jozić u Čileu

U Čileu je trenutno najpoznatiji igrač stoper Benjamin Kuščević koji nastupa za Universidad Catolicu, igrao je i za seniorsku reprezentaciju te bio i u juniorskom pogonu Real Madrida. Zanimljivo je da mu i menadžer ima “ić” na kraju prezimena, zove se Fernando Feličević, a on je u Dinamo iz Manchester Uniteda doveo Angela Henriqueza. Ne tako davno u prvom rangu čileanskom nogometa bilo je još Hrvata, poput Marka Biskupovića, pa zatim Felipea Seymoura Dobuda, te Nicolasa Perića, a u rosterima klubova te zemlje mogu se naći imena Yerko, no prezimena su hispanoamerička. Dakako, u kontekstu Čilea valja spomenuti i Mirka Jozića koji je s mladom reprezentacijom Jugoslavije u toj zemlji bio svjetski prvak, a kasnije je vodio Colo Colo, njihova velikana s kojim je osvojio Copa Libertadores, no bivši hrvatski izbornik koji je iz Sinja tamo je samo bio na privremenom radu, ali je ostavio duboke tragove u njihovu nogometu.

U peruanskom nogometu, je za kratko ponovno bio Ivan Bulos, napadač s kojim je Hajduk u studenom raskinuo ugovor, a čija baka je iz Rijeke. Nakon tri mjeseca bez kluba Bulos je potpisao za Sport Boys, informacije su stizale da se oporavio se od operacije koljena, te se nada ponovnom pozivu u reprezentaciju, no 4. ožujka ugovor je raskinut jer Bulos nije na razini da još može igrati. Također, u istoj ligi je donedavno za Mannucci igrao Renzo Šeput, dok boje Sport Huancaya brani Victor Balta. Najpoznatije ime u Peruu koje ima naše korijene je svakako reprezentativac Raul Ruidiaz koji s majčine strane još nosi i prezime Misitich. On je svojevremeno bio blizu prelaska u Dinamo, a to se posebno tematiziralo kad je Hrvatska na putu ka ruskom srebru igrala s Peruom prijateljski susret, a nastupio je i Ruidiaz. Trenutno je u Sjevernoj Americi, član je Seattle Soundersa. U Kolumbiji pak nema Hrvata u prvom razredu njihova nogometa, no zanimljivo je da veznjak Nicholas Llanos, čija je majka Hrvatica, a otaca Kolumbijac igra u Drugoj HNL za Croatiju iz Zmijavaca, a bio je junior Hajduka te član druge momčadi.

Šarić je igrao u Rijeci

Argentinac Ivan Brun je pak vratar Mushuc Rune u Ekvadoru, dok u Boliviji prema dostupnim podacima nema igrača hrvatskoga podrijetla u prvom razredu, ali je zato relativno friško na klupu Sport Boysa sjeo Christian Lovrinčević, 45-godišnji Argentinac koji se nogometom počeo baviti u pomlatku River Platea. U Venezueli smo naletjeli na poznato ime u Hrvatskoj, jer je napadač Manuel Arteaga član Zamore, daje golove, a svojedobno je bio u Hajduku u kojemu se nije dugo zadržao niti je ostavio pečat. U istoj ligi je bio i Pablo Soda (Šoda), još jedan Argentinac čija bi kvačica na slovu S mogla značiti da je iz okolice Trogira, a on se nedavno preselio u argentinskoga niželigaša Sportivo Las Parejas.

Tko zna, možda netko poput argentinskog Hrvata Martina Šarića koji je početkom ovoga stoljeća igrao za Zagreb i Rijeku, opet dođe u neki hrvatski klub, vrati se u domovinu svojih djedova i baka...

“HRVATI” U JUŽNOJ AMERICI

ARGENTINA

DARIO CVITANIĆ (35)

napadač

Racing

MATKO MILJEVIĆ (18)

vezni

Argentinos Juniors

ADOLFO GAJIĆ (20)

napadač

San Lorenzo

JUAN KOMAR (23)

branič

Talleres

FACUNDO NADALIN (22)

branič

Newells Old Boys

LUCIANO POCRNJIĆ (38)

vratar

Aldosivi

ČILE

BENJAMIN KUŠČEVIĆ (23)

branič

Universidad Catolica

JUAN PABLO VOJVODA (44)

trener

La Calera

PERU

VICTOR BALTA (33)

branič

Sport Huancayo

BOLIVIJA

CHRISTIAN LOVRINČEVIĆ (45)

trener

Sport Boys

EKVADOR

IVAN BRUN (35)

vratar

Mushuc Runa